Ponestalo mi riječi,
sve ono
što htjedoh spontano
s lakoćom izreći.
Rasplini se
u jednom trenu,
u jednom pogledu
i tada nestajem,
bježim dok tonem
između zjenica.
Daleko od ljudi
i svijeta,
skriven od realnosti
da me nitko ne pronađe.
Pusti me
još ovu večer
zagrljaju plavog vala,
da u njemu
mirno spavam.
Dean "Poss" Plazonić
Moje karte su tu
Sve do jedne
Bačene pred tebe
Jedna za drugom
Iz rukava posložene
Na prašnjavom stolu
Nekih starih sjećanja
Okrenute prema tebi
Čekajući tvoje
Dean Poss
Bez riječi
Bez suvišnih gesta
U par koraka
Sve suvišno
Sve nepotrebno
Što stalo je
Sreći na putu
U trenu je
Odbačeno
Dean Poss
Voda je život
Voda je sreća
Voda je strast
Kada se usne
U kapima spoje
Dean Poss
Volim sve
Tvoje meridijane
Svaku tvoju paralelu
Tvoju osebujnu dijagonalu
Tvoj ekvator
Dok se s griničem
Na tvom
Atlantiku spaja
Dean Poss
Priđi mi tišinom
I tada ne trudi se išta reći
Riječi su kao breme
Suvišne i teške
Noćas ništa nema smisla
Ni vjetar, niti kiše
Što napolju zagrljeni plešu
Ne okreči se
Dok vjetar šuti
Daleko od bura
Olujnih juga
Bonacu večeras zagrljaj nudi
Priđi dok minute cure
Odlaze u zaborav
Kap po kap
Ako se dvoumiš
Zaustavi se, sklopi oči
Tada ćeš uistinu znati
Gdje si ti
Dean Poss
Odlazim tih lagano
Ne bitno
Što predstavi nije kraj
Preskočit ću čin, dva
Ne čekajući epilog
Kada maske s lica padnu
Ako razumiješ, shvatit ćeš
Moram se uputiti
Ne pruži ruke uzalud
Kad u njima nema ničega
Ne zovi me imenom
Što bez čežnje odzvanja
U tišini kazališta
Jednog napuštena sjećanja
Dean Poss
Stojim na buri
Na istom mjestu
Gdje sunce grli
Naša jutra
I naš dan
Stojim na mjestu
Ne gledam
Ne milujem misli
Što sjetu nude
U šalici hladne kave
S čašom vode
Bez kocke šećera
Prije ili poslije
Sve će doći na svoje
U buri sve je bistrije
Ispred sebe vidim jasnije
Zakoračiti samo treba
Dean Poss
Dođi tiho na prstima
Kradom, lagano se privući
Čekam te pružajući ruke
Nježne, tople, pune čežnje
Nestrpljiv, zamišljen, pomalo sjetan
Željan dodira blizine
U topotu proljetne kiše
Kada riječi postaju tiše
Uzmi me k sebi
U pola noći
Kada kazaljke na satu
Jedna drugu ljubi
Daleko od svitanja
Zaplovimo zagrljajem
Ovu noć
Dean Poss
< | svibanj, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić