Bez žurbe
Krenut ću mostom života
Što spaja dvije obale
Laganim korakom
Ne zastajkujući
Hodam cipelama sjećanja
Bez trunke kajanja
Čist kao suza
Dalek od grižnje savjesti
Bez tuge
Okova sjete
Osmijeha punih džepova
Priječi ću
Na obalu drugu
Stajat ću sam
Na vjetrometini nade
Čekat ću zauvijek
Samo tebe
Dean Poss
Zavidim vjetru
Sa padina što puše
Što nestašno u kosi
Tvojoj se krije
Gledam ga u zanosu igre
Zavidim vjetru
Dok kose mrsi
Zagrljen sa pramenom
U strastvenom plesu
Uhvaćen, zarobljen,
Zanesen mirisnom
Ljepotom kose
Opet iznova, kosu gledam
Ljubomoran na vjetar
Dean Poss
Potiho te gledam
Iz prikrajka dok hodaš
Korak po korak
Popločanim ulicama
Užurbanog grada
Prpošna, sigurna, koraka laka
Treperim, drhtim
Kao prut na vjetru
Da ne zapaziš mene
Skrivam se u gomili
Između prolaznika, starog hrasta
Gledam te potiho
Snen, zanesen, korake brojim
Žurim, obuzet strahom
Da te u vrevi ljudi
Negdje ne izgubim
Dean Poss
Stojim tako sam sa sobom
Hodam ulicama praznim
Bez svijeta i svjetla
I ne trebam tada nikoga
Osim samog sebe
Dok pričam u tišini s tobom
Sve znam, sve mi je jasno
Svaka misao i svaka riječ
Ima smisla dok te gledam
Dok se mislima obraćam
Ne zamuckujem
Ne zastajkujem
Ne hodam
Od nemila do bestraga
Pričam ti polako
Riječ po riječ
U tišini sam sa sobom
Pola onog što bih rekao
Nestane, ishlapi
Pred tobom
Dean Poss
Odlutala si tiho
Nježno na prstima
Odškrinula vrata
Nekog drugog svijeta
Daleka od mog planeta
Ploviš beskrajem svemira
U pjesmi
Bez početka i kraja
Skrivena od duše sanjara
U smiraju dana
Gledaš svjetlost nova dana
Dean Poss
Volim te znaj
Uistinu te volim
Drugačije
Nekako iskrenije
Čišće
Volim te na svoj način
Svojstven samo meni
Uistinu te volim
I ako te poljubio nisam
Volim te bez dodira
Ljubim te, grlim te
U svakom otkucaju srca
Razapet
Između pakla i raja
Jave i sna
Da li ti znači
Volim te
Dean Poss
Stojim tako nepomičan
U polutami sobe
U igri svjetla i sjene
Gledam te večeras
Meni posve blizu, tako daleku
Nadohvat ruku, nedostižnu
Gledam te večeras
Drugačiju, nikada ljepšu
I tvoj pramen, jamice na licu
Sve proplanke, nizine, visoravni
Tvoje nevere i tišine
Što uzdahe otkidaju sa usana
Gledam te pitajući se
Što da ti ponudim
S čime da te kupim
Kada kupiti se ne možeš
S čime te očarati
Kada dao sam ti sve
Gledam te, sanjam te
Da sam tvoj
Dean Poss
Ja sam
Boem, lutalica
Što luta bespućima
U prostoru između
Dviju planeta
Zarobljen u vremenu
Beznađu jave
Šarenilu poljane sna
Prkoseći svemu realnom
Poput naivna djeteta
Navučen na spektar boja
Dalek od ljudi
Vjerujući u nježan cvijet
Ljudsku dobrotu
Poštenje i iskrenost
Procvjetao mirisni jaglac
U vrtu zelenih kopriva
Dean Poss
Nekada treba zastati
Sjesti, predahnuti
Doći do zraka
Treba znati sebi oprostiti
Sve ono što nismo vidjeli
A vidjeli smo
I sve ono što smo znali
A prešutjeli smo
Potisnuli u tajni sobičak
Skriven od vlastite istine
Varajući sami sebe
Bacajući pijesak u oči
Istini što se nudi
Kao nepozvan gost
Zastani, oprosti
Snovima i sebi
Dean Poss
Opet iznova
Tišina jutro budi
Za doručak na stolu
Praznina se nudi
Stidljivo ključaju se vrata
Okreče se ključ u bravi
Ne treba tada ništa reći
Zastanu, zapnu suvišne riječi
U pogledu što nasumice bježi
Od trenutka što istinu nudi
Izdignuti se tada treba
Hvala lijepa reci
Nekoj drugoj
Iskrenijoj sreći
Dean Poss
Odlutat ću s tobom
Zaplesati u taktovima mašte
Posebna si draga, ove noći
U haljini satkanoj nitima sreće
Čarobna, tajanstvena, zanosna
Bez srama, prpošna, nasmijana
U mašti lovim, hvatam zrak
Usana tvojih vreli dah
Daleki od galama, vike, cike
Od vjetrova hladnoća
Besramne tišine
Plešemo, skačemo
Zagrljeni, sjedinjeni, razliveni
Nošeni vrtlogom mašte
U tvojoj, mojoj, našoj
Sreći
Dean Poss
Neću otići
Stajat ću skrušeno
Tu sa strane
Čekat ću
Posloži misli
Kada zbrojiš i oduzmeš
Želje i snove
Nekad rezultat nije isti
Onakav kakav bi htjeli
To je u tebi
Bitke i pitanja
Kojim putem krenuti
Čemu žudjeti
Dok život potiho prolazi
A ja
Ja ću strpljivo čekati
Više nego jučer
Manje nego sutra
Tu sa strane
Dean Poss
Ne želim te
mijenjati,
ljudi se
ne mijenjaju.
Prihvaćaš ih onakve
kakvi uistinu jesu
s njihovim vrlinama
i njihovim manama.
A ja volim
svaku tvoju vrlinu,
svaku tvoju manu
što daje posebnu čar.
Volim
tvoju različitost,
svaki pokret
što donosi promjenu
na mom licu.
Dok te gledam
kad koračaš
niz par stepenica
što dijele i razdvajaju
naše pute i ceste.
Dean "Poss" Plazonić
Prepušten
notama tišine
usnut ću san
pred svitanje dana.
Sklopit ću oči
i zaključat ću riječi
što u slogovima
tugu nose.
Šutnjom
pričat ću snovima,
već dalek
od savršenstva,
ponizan, tih, sjetan,
nestajem,
gubim se u noći
poput spruda pijeska
nošen pjenom vala.
Dean Poss
Oprosti mi danas
ako možeš,
oprosti mi bar sutra
ako želiš, ako hoćeš,
Oprosti mi
što zaboravih
dane, obećane riječi
dok hodao sam
bez riječi hvale
na granici tvog strpljenja
džepova punih osude.
Jutrom
nudeći prkos
umjesto šalice suosjećanja
i kocke slatke podrške.
Oprosti
ako nije kasno,
još vjerujem
u bolja sutra,
vjerujući u tebe
vjerujem u nas.
Dean "Poss" Plazonić
< | veljača, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić