Nisam joj pisao,
govorio u zagonetkama,
dvosmisleno
između redova.
Pročitala bi me,
već na početku,
osjetila bi
isprazne lažne priče.
Otvoren poput mape
s topografskim znakovima,
prostro sam se
pred njom.
Jer ona je drugačija,
ne zaslužuje laka štiva,
šund
i jeftina slova.
Ona je diva,
junakinja,
glavni lik pjesme,
Romana, priče
koju razumiju
samo rijetki.
Dean "Poss" Plazonić
Samo onome
kome je
uistinu stalo
do tebe,
kome značiš
nešto više
na onaj
poseban način.
Pokušat će shvati
bit tvoje duše,
razumijte će
tvoju smisao,
nestašni
duh djeteta.
Shvatit će
zašto si takva
kakav uistinu jesi.
Dean "Poss" Plazonić
Sreća nije sreća
Ako je ne znaš
Podijeliti s nekim
Šta vrijedi da je imaš
Ako je čuvaš samo za sebe
Sebično daleko od drugih
Sreća, kada je dijeliš
Ne, ne nestaje, vjeruj
Postaje sve veća
Bubri kao tijesto
Što ga ruke nježno mijese
On kisne, nabuja
U dvoje
Raste, sve veća i veća
Dok je nesebično dijeliš
Sretan sam .
Dok usrećujem tebe
Dean Poss
Pusti riječi
Riječi suvišne
Osvrni se oko sebe
Pogledaj
Vidiš li ih
Osjećaš li trag
Trag tvojih stopa
Dok po duši
Mojoj hodaš
Urezan, da ostane
Oslikan u vječnosti
Prkoseći moru vremena
Vremenu sto poput
Plimnog vala gumicom
Morske pjene
Obljeva tragove
Dok ih pretvara
U naša sjećanja
Dean Poss
Vječiti sanjar
Emotivac zaigrana duha
Strepnja, žudnja
Suza u kantunu oka
Što se bori
Da se ne slomi
Ne popusti
Veliko srce sa ožiljcima
Nadanjima
Vječitim pitanjima
Pjesma što ljubav
U sebi nosi
Ja sam
Bura, tremuntana
Bonaca i val
Punta i greben
Želja i strast
Bol i patnja
Misao tek na papiru
Prostrta
Onako prosto zapisana
Krhk, onakav
Slab bez tebe
Tek običan
Prah i pepeo
Dean Poss
Da sam mačka
Tigrasta, perzijska
Skitnica iz kontejnera
Obična
Domaća mačka
Sa devet života
Opet bi učinio isto
Potrošio bih
Jedan po jedan
Bas sve
Svih devet
Ovih svojih
Mačjih života
Samo za tebe
Dean Poss
Nemam ti ništa
Džepova praznih
Ulicama ovim
Hladnim hodam
I zaista nemam
Što da ti poklonim
Da ti dam
Da te ogrnem
Ali nešto imam
Nešto uistinu čuvam
Samo za tebe
Par toplih zagrljaja
Čistu dušu
Ovo srce
Malo
Puno ljubavi
Jednu suzu
Što na dlanu
Čuvam samo za tebe
Osmijeh
Oči pune nade
Dean Poss
Bojim te se
Uistinu se bojim
Pitati a moram
Želim te pitati
Ali strah me
Bojim se riječi
Ne
Tako kratke riječi
Male
A tako teške
Velike
Nepremostive
Pitao bih te
Za jednu noć
Jednu noć kraj tebe
U tvome zagrljaju
Pozdraviti jutro
Svitanje zore
Novi početak
Novi dan
Bojim se
Dean Poss
Da se ponovo rodim
Da iznova zavrtim
Ovaj celuloidni film
Film svoga života
Da mi ponovo
Napišu scenarij
Da mi ispišu, sroče
Pravila
Da me upute
Na pravi put
Opet bih zapeo
Nepopravljivo
Spotakao se o tvoj prag
Naslonio na tvoju dušu
Iste greške radio
Jednako bih gubio
Naviknut na poraze
Jer i u raju
Anđele
Vragovi ljube
Dean Poss
Slobodna, bezbrižna
Nesputanih misli, želja
Prepuštena
Prepuštena meni
Moja si
Predana, razotkrivena
Oslobođena strahova
Briga, moralnih stega
Razoružana preda mnom
Jer po tebi putujem
Onim istim stazama
Vijugavim putevima sreće
Zadovoljstva, požude
Putovima naših snova
Tvojih i mojih želja
Dean Poss
Hajdemo, priđi
Pruži mi ruku
Čvrsto se primi
Budi mirna i vjeruj
Vjeruj u sebe
U ove stepenice
Skalinadu od bilih stina
Prostrtu
Pred nama
U ovih deset prstiju
Što nas vežu
Jedno uz drugo
Ne mogu ti
Skinuti mjesec
Ni zvijezda sjaj
Sa usnula neba
Ne mogu, ne znam
Krenuti na put
Bez tebe
Dean Poss
Osjećaš li trnce,
leptiriće
što ti prožimaju tijelo
kada te primi
onaj feeling,
osjećaj koji te ne vara
da si pronašao
nekoga drugačijeg
u moru izgubljenih duša.
Kada čvrsto stojiš
nasukan na obale
nekoga milog bića,
koje ne možeš ostaviti,
niti zaboraviti.
Nekoga koga ti
nikad nije dosta,
tko te prihvaća
ovakvog kakav uistinu jesi.
Ne tražeći ništa
da bih ti pružio sve.
Dean "Poss" Plazonić
Ponekad se
Zatvorim u sebe
Podignem zastore
Da svijetlost ne uđe
Onda kada mi nedostaješ
Kada te najviše trebam
Tebe nema
Ne osjećaš
Ne ćutiš zov
Drhtavi glas
Ove duše
Duše što vapi
Za mrvicom tvoje ljubavi
Što prosute
Po tvome stolu leže
Ljubav je moja
Poput suze iz oka
Nevina i čista
Zatvoren u škrinji
Tvoga srca
Dean Poss
Dođi
I nasloni se,
S tobom bih mogao
Provesti dan u tišini,
Šutjeti
I smiješiti se.
Gledam te
Dok osmijeh,
S osmijehom
U jedan se stapa.
Riječi bespotrebne,
Suvisle,
Tope se i nestaju
Poput oblaka,
Što kopne
Na vrelini sunca.
Sunca što sja
Na usnama slabim,
Da izuste bilo što
Osim uzdaha.
Dean Poss
Tebi je lako
Vrlo jednostavno
Kupiti me
Kupila si me jučer
Kupuješ me danas
Ovako slabog
Sa par lijepih riječi
Tvojim čudnim osmijehom
Onim pogledom
Što ispod obrva kriješ
Toplinom tvojih zjenica
Dvije vatrene kugle
Što griju ovu dušu
Dušu slabu na tebe
Dean Poss
Vrijeme lagano ide
Curi kroz prste života
Kao pijesak iz napuklog sata
Što odlazi u ne povrat
Došle su godine
Kada ne bih trebao
Kada bih trebao prestati
Maštati, nesvjesno griješiti
Odreći se oblaka i snova
Odbaciti male slatke tajne
Ne, ne mogu, ne želim
Ne mogu se odreći svojih snova
Svoje mašte, tajni
Ne mogu prestati da griješim
Ne mogu
Kad u mojim snovima
U mojoj mašti, u mom srcu
Spavaš ti
Dean Poss
Tu si, iako nisi tu
Duboko u sebi pamtim
Onaj nevidljiv trag
Iako te ne vidim
Ali osjećam
Osjećam ga
Na sebi
Na mome licu, grudima
Osjećam dodir tvojih prstiju
Isprepletenih u vrtlogu
Strasti dok plešu
U zagrljaju deset prstiju
Osjećam, treperim
Kao list na vjetru
Pod dodirima
Koje osjećam
Kojih nema
Dean Poss
Ne brini se
Dok razmišljaš o nama
Dok nas gledaš u vrtlogu života
Što nas nosi
Baca u nova iskušenja
Testirajući tebe, mene
Nekad razum
Popustiti mora
Popusti srcu
Što u njedrima lupa
Dogodi se, vjeruj
U tišini
Vlastitog uma
Grade se mostovi
Padaju brane
Zidovi
Razum popusti
Pronađemo srce
Dean Poss
Budi uvijek isti
Budi svoj, lucidan
Onakav kakav
Samo ti znaš biti
Dajući se do kraja
Pusti što ti drugi govore
Dok prstom
U tebe pokazuju
Smiješi se
Podijeli osmijeh
Dotakni dušu, ostavi trag
Tražiti će te
Voli da te čita
Voli da si tu
Samo budi svoj
Dean Poss
Pokušao sam zamisliti
Kako bi izgledao
Jedan običan dan
Dan bez tebe
Shvatio sam
Da to ne bi bio običan dan
Nebo bi se raspuklo
Otvorile bi se nebeske špine
Isprale prazninu
Umile bi tugu
U mojim očima
Zato ne mogu
Ne želim
Zamisliti takav dan
Dan bez tebe
Jer ti si uvijek tu
Tu uz mene
Dok spavam, snivaš kraj mene
Kada jedem, kada plačem
Kad se smijem
Osmijeh dijelim s tobom
Ti si dio mene
Moja istina, moj put
Bez tebe
Nema ni mene
Dean Poss
Da li netko zna
Koliko je čovjek snažan
Koliko mu treba snage
U sebi
Da bude jak, miran
Da umiri sve bure i oluje
U sebi
Prekrije strahove
Zatomi tugu
U sebi
Da bude veseo
Nasmješen
Samo Tebi
Dean Poss
Dođi večeras
U moj san,
Dođi,
Kao nepozvan gost.
Tiho na prstima
Poput sjene,
Uvuci se nečujno,
U moje skute.
Uđi
I uzmi me,
Sve što pripada tebi,
Moje srce, moju dušu.
Ovo tijelo
Što za tobom drhti,
Uzmi me u tišini
U tišini vremena.
Što nečujno curi
U pješčaniku
Jedne ljubavi.
Dean Poss
< | prosinac, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić