Plastično je fantastično

Želim svima Vama, čitateljima ovog bloga u novoj godini puno zdravlja i sreće, veselja, osobnog i svekolikog drugog uspjeha i zadovoljstva, ljubavi Vaših bližnjih, ugodne suradnje, razumijevanja i uvažavanja vaših suradnika, pažnju vaših prijatelja.



Želim svim kupcima plastičnih vrećica da i dalje nesmetano koriste te svakodnevne proizvode, da se njima odgovorno postupaju, da ih imaju gdje odlagati i da saznaju i znaju prave i istinite činjenice o plastičnim vrećicama.



Želim proizvođačima plastičnih proizvoda i plastičnih vrećica dobru, porfitabilnu i stabilnu proizvodnju, stalni rast potražnje i prodaje, uspješnu naplatu svojih potraživanja te čim jeftinije sirovine i energiju, puno ideja za nove proizvode te širenje proizvodnje.

Želim hrvatskim proizvođačima plastike da što prije pokrenu proizvodnju plastičnih masa, da sve što proizvedu i uspješno prodaju, prvenstveno našim proizvođačima i prerađivačima, a ostalo da izvezu i dobro zarade. I njima želim stabilnije ekonomske uvijete u državi i okruženju, jeftinije sirovine i energiju te dobru naplatu svojih potraživanja.

Želim našim kreatorima ekonomske politike i gospodarskih programa puno pameti kako bi našli i sproveli rješenja s kojima će u Hrvatskoj krenuti gospodarski rast, ostvariti se reindustrijalizacija, povećati se konkurentnost, porasti zapošljavanje, povećati se potrošnja, smanjiti uvoz, a povećati izvoz.

Želim hrvatskom ministarstvu zaštite okoliša i prirode ujedno i ministru da nađe znanja i snage za borbu protiv pravih problema i uzročnika zagađenja i onečišćenja okoliša, da uspostave sustave odvojenog prikupljanja, recikliranja, mehaničke i energijske oporabe korisnog otpada ta da uspiju u programu "zero landfil".

Želim našim znanstvenim ustanovama, fakultetima da povećaju broj upisanih i uspješno završenih studenata prvenstveno proizvodno - tehničkih struka koji će biti traženi na domaćem tržištu radne snage i koji će naći adekvatno zaposlenje u našim tvrtkama.

Želim našoj znanosti i znanstvenicima i stručnjacima da se znanje i znanstveni rezultati počnu cijeniti i primjenjivati, da se u državi, društvu i politici uvažava struka, znanost, a znanstvenici i stručnjaci da se pitaju te da sudjeluju u svekolikom razvoju društva, ekonomije i države te da postanemo društvo znanja.

Želim našem hrvatskom Društvu za plastiku i gumu uspješan nastavak rada i u novoj godini i u brojnim godinama poslije, da imaju i snage, volje i sredstava organizirati brojna savjetovanja, da prednjače u svome području te da nađu načina i sredstava kako i dalje uspješno izdavati časopis Polimeri.

Želim predsjedniku Društva za plastiku i gumu, cijenjenom gospodinu Vladimiru Ferdeljiju da uspije u svom planu i osvoji gradonačelničko mjesto naše metropole te da ima priliku i mogućnost te da ostvari Master plan, najprije u Zagrebu, a onda i šire. Neka ga posluži zdravlje, snaga i volja da u tome uspije.

Želim vrijednom uredništvu časopisa Polimeri puno suradnika te vrijednih i zanimljivih rado čitanih tema, stručnih i znanstvenih citiranih članaka, puno stranica i oglasa sponzora na njima i još puno više čitatelja.


Želim dragom profesoru, spiritus movensu Društva i časopisa Polimeri, zanimljivom i pitoreksnom čovjeku dr. Igoru Čatiću prvenstveno da ga posluži zdravlje te da i dalje zadrži snagu i volju boriti se za istinu, za znanost, za boljitak i pravdu.


Želim zelenima, i strankama i udrugama, da se bave pravim temama i problemima zaštite okoliša, da ih se uvažava, sluša i posluša, ali da se ne zasljepljuju eko-pomodarstvima, da nađu vremena za suradnju s plastičarima te da zajednički na odgovoran i obostrano prihvatljiv način porade da razvoj nas, društva, industrije i države bude održiv.

Želim prijateljima životinja da njihovi i naši ljubimci čim manje poboljevaju i stradavaju, da ih se čim manje ostavlja i napušta, da im ljubimce ne zlostavljaju i truju, a da se plastičari brinu da i dalje niti jedna ili zanemarivo slučajno malo životinja ne strada zbog plastike.



Želim na kraju svima, spomenutima i nespomenutima sibirsko zdravlje, židovsko bogatstvo, francusku ljubav, cigansku sekiraciju - a sve ostalo, pa i plastičnih vrećica ima kod Kineza.





Sretna vam i berićetna 2013. godina.

Nedavno mi je do ruku dospio materijal Melezijskog udruženja proizvođača plastike - Malaysian Plastics Manufacturers Association koje je pripremilo cijeli niz aktivnosti u korist bolje zaštite okoliša i kako bi se smanjilo neodgovorno odbacivanje smeća, ali i kako bi se aktivnosti lokalnih zajednica usmjerile na prave uzroke onečišćenja i ugrožavanja okoliša. Tom prilikom organizirali su i akciju "Recite ne odbacivanju smeća" - (Say No to Litering) u sklopu koje su odštampali nekoliko serija plastičnih vrećica na kojima su pokušali razotkriti mitove koji danas vladaju o plastičnim vrećicama.

Evo, na sljedećim slikama možete ih pogledati:



























MIT:
Razgradljivost je dobra. Plastične vrećice nisu dobre jer se ne razgrađuju.

------------------------------

ČINJENICA:
Razgrađivanje u prisutnosti kisika emitira ugljični dioksid, staklenički plin koji uzrokuje globalno zatopljivanje. U uvjetima nedostatne prisutnosti kisika, razgrađivanje je još lošije jer emitira plin metan - snažan staklenički plin koji 22 puta više oštećuje okoliš od ugljičnog dioksida. Plastične vrećice ne razgrađuju se jednostavno, što ih čini idealnim za RECIKLIRANJE.























MIT:
Zabrane jednokratnih plastičnih vrećica povećati će korištenje višekratnih vrećica.

------------------------------

ČINJENICA:
Zabrana kakvu je uveo San Francisco NIJE povećala korištenje višekratnih vrećica. Umjesto toga, koristili su velike količine papirnatih vrećica. Tijekom proizvodnje papirnatih vrećica emitira se 60 % više stakleničkih plinova i 6 puta su teže te se za njihov transport troši više goriva što uzrokuje još veće zagađenje zraka.
























MIT:
Plastične vrećice nisu reciklabilne

------------------------------

ČINJENICA:
Plastične vrećice su 100 % reciklabilne (oporabljive). Plastične vrećice načinjene su od polietilena i lako se recikliraju. Kada se 1 tona plastičnih vrećica ponovno iskoristi ili reciklira, 11 barela nafte (176 litara) nafte je sačuvano. Za recikliranje 1 kg plastičnih vrećica utrošiti će se 91 % manje energije nego za recikliranje 1 kg papirnatih vrećica.























MIT:
Porez ili naknada će smanjiti korištenje plastičnih vrećica.

------------------------------

ČINJENICA:
Irska je uvela porez koji je postigao inicijalni pad potrošnje od 90 %. ALI, istovremeno je za 400 % povećana prodaja plastičnih vrećica za smeće. Zašto? Vi TREBATE plastičnu vrećicu za odlaganje smeća! U nedostatku besplatnih plastičnih vrećica, VI morate PLATITI vrećice za smeće. To će jedino izazvati teškoće siromašnima.






















MIT:
Plastične vrećice su glavni izvor otpada. Zabranom vrećice smanjiti ćemo otpad.

------------------------------

ČINJENICA:
Plastične vrećice čine samo jedan posto ukupnog otpada. Odbacivanje smeća je problem ponašanja. Zabranom plastičnih vrećica ništa se neće promijeniti u svijesti onih koji nepravilno odbacuju smeće. Rješenje za otpad je obrazovanje javnosti, programi recikliranja i pravilnog odlaganja.













Izvor:
Malaysian Plastics Digest

ili, biorazgradljive vrećice nisu eko-friendly.

To tvrde predstavnici Malezijskog plastičarskog foruma (Malaysian Plastics Forum) i Udruženja proizvođača plastike Malezije (Malaysian Plastics Manufacturers Association) u svom obraćanju javnosti, kao reagiranje na jedan članak objavljen krajem prosinca u nacionalnim dnevnim novinama "New Straits Times" u kojem se čitateljima preporučivalo korištenje biorazgradljivih plastičnih vrećica umjesto klasičnih plastičnih.

Evo njihovog reagiranja:

Ovom prilikom želimo odgovoriti zelenom pokretu gradskog vijeća Subang Jaya čije su preporuke i savjeti objavljeni u članku "Pređite na biorazgradljive vrećice" ("Switch to biodegradable bags") (Streets, Dec 19). Iako se u osnovi slažemo s aktivnostima zelenog pokreta, ovom prilikom želimo istaknuti našu zabrinutost vezano uz korištenje biorazgradljivih vrećica.

Malezijski plastičarski forum (Malaysian Plastics Forum (MPF), kao dio Udruženja proizvođača plastike Malezije (Malaysian Plastics Manufacturers Association (MPMA) slaže se s opažanjima navedenim u članku, a koja se zasnivaju na analizi životnog ciklusa (life cycle assessment (LCA). Međutim, želimo usmjeriti Vašu pozornost na dokazane činjenice da biorazgradljive vrećice ne doprinose zaštiti okoliša. Znanstveno je dokazano da razgradljive vrećice znatno više štete okolišu od nerazgradljivih.

Mnogi pogrešno smatraju da su plastične vrećice štetne po okoliš zato što se ne razgrađuju. Ipak, prava (i tužna) istina je da razgrađivanje u prisustvu kisika proizvodi emisiju ugljičnog dioksida (CO2) koji je staklenički plin (greenhouse gas (GHG) i koji uzrokuje globalno zatopljivanje. Razgrađivanje bez prisustva kisika (anaeorobna degradacija) je još i lošija po okoliš. Prilikom razgradnje bez prisustva kisika emitira se metan koji je također staklenički plin, 22 puta štetniji od CO2.

Ovom prilikom valja izdvojiti zaključke Australskog ministarstva zaštite okoliša, voda, nacionalnog bogatstva i umjetnosti (Australian Department of Environment, Water, Heritage and the Arts - saga novog naziva: Department of Sustainability, Environment, Water, Population and Communities):

(i) "Naše savjetodavno istraživanje: "Utjecaj razgradljivih vrećica u Australiji" ("The Impact of Degradable Plastic Bags in Australia") utvrdilo da je moguće da postoje samo neke manje pojedinačne prednosti koje se ostvaruju ukoliko se odlažu na odlagališta, ali generalno prednosti nema. To je stoga što mikroorganizmi ne mogu preživjeti u suhe i uvijete slabe prisutnosti kisika koji uobičajeno vladaju na odlagalištima. Sve vrste razgradljivih tvari, uključujući hranu i papir, pronađene su "mumificirane" i sačuvane, nerazgrađene u takvim uvjetima na starim odlagalištima. Čak i ako razgradljiva tvar se i razgradi, činjenica da se takav proces odvija u uvjetima nedostatne količine kisika, znači da će se tom prilikom emitirati metan CH4 - staklenički plin.

(ii) "Plastične vrećice koje se obično zamjenjuju biorazgradljivim vrećicama čine zanemarivi volumski udio u smeću koje se odlaže na odlagalištima, a većina plastike je inertna i ne nema otrovnih emisija ili ispuštanja."








Nerazgradljivost plastičnih vrećica predstavlja formu vezivanja ugljika u molekularnoj strukturi plastičnog materijala (sekvestracije ugljika). To je dakle ironija da se danas mnogi bave pitanjima razgradljivosti čiji proces emitira ugljični dioksid (CO2) ili plin metan (CH4), a da se istovremeno troše milijuni, pa i milijarde dolara na programe iznalaženja načina kako ugljik vezati i spremiti da ne završi u atmosferi. Poznati je program Međunarodne agencije za energiju - "Carbon Capture and Storage".

U određivanju koje potrošačke vrećice su najbolji izbor, jesu li to plastične vrećice, papirnate vrećice ili biorazgradljive vrećice, potrebno je uzeti u obzir sve parametre počevši od početne faze i pridobivanja ili uzgoja sirovina pa sve do kraja njihovog uporabnog vijeka i načina odlaganja i zbrinjavanja. Ta "od kolijevke do groba" analiza, poznatija kao analiza životnog ciklusa (Life Cycle Assesment - LCA), je osnova za prosuđivanje koliko koji proizvod utječe na okoliš. Plastične vrećice, bilo po pitanju ukupne utrošene energije, utrošenih fosilnih goriva, količina otpada i po volumenu i po težini, ili po pitanu emisije stakleničkih plinova - imaju najmanji utjecaj na okoliš u usporedbi sa svim ostalim vrećicama - prema istraživanu koje je proveo nezavisni institut Boustead Consulting & Associates Ltd. 2007. godine, a skraćeni prikaz možete vidjeti na sljedećem LINKU.

U tom pogledu, pozivamo se na istraživanje koje je provelo britansko Ministarstvo zaštite okoliša u Životnom ciklusu potrošačkih vrećica (Life Cycle Assessment of Supermarket Carrier Bags). Istraživanje je provedeno po nalogu Vlade Velike Britanije da bi se odredio utjecaj plastičnih vrećica na okoliš i uspredio ga s utjecajem ostalih višekratnih i biorazgradljivih vrećica. Istraživanje je jasno pokazalo da, temeljem holističkog , dakle ukupnog , i integralnog pristupa analize životnog ciklusa (LCA), plastične vrećice imaju najmanji utjecaj na okoliš i na ukupni potencijal globalnog zagrijavanja (global warming potential (GWP), u odnosu na druge vrste vrećica, uključujući papirnate I pamučne vrećice. Valja zabilježiti da je istraživanje utvrdilo da bi se pamučne vrećice trebale koristiti zapanjujućih 327 puta kako bi dostigle ukupni potencijal globalnog zagrijavanja (GWP) plastičnih vrećica.

O ovoj studiji već je bilo govora na stranicama ovoga bloga, pa post "Analiza životnog ciklusa potrošačkih vrećica" možete pogledati na sljedećem LINKU.

Studija je dokazala da plastične vrećice imaju najmanji utjecaj na okoliš. I, ukoliko prihvatimo zaključke istraživanja, gradsko vijeće nikako ne bi trebalo predlagati da se plastične vrećice zamijene drugim vrstama vrećica, pa ni biorazgradljivim vrećicama, jer sve one imaju veći negativni utjecaj na okoliš. Stoga postavlja se osnovno pitanje - trebaju li odluke biti donešene na osnovi percepcije ili bi trebale biti zasnovane na znanstvenom LCA pristupu?

U situacijama slabe zaštite okoliša, gradska vijeća trebala bi usmjeriti svoje aktivnosti na otpad na ulicama svojih gradova. Jer, problemi onečišćenja okoliša su uzrokovani problemima ljudskog ponašanja, a ne problemom ovog ili onog materijala odnosno iskorištenog i odbačenog proizvoda. Upravo je neodgovarajuće ljudsko ponašanje osnovni uzrok zagađivanja i onečišćenja okoliša.

Malezijski plastičarski forum i Udruženje proizvođača plastike Malezije početkom godine poduzeli su akciju "Don't be litterbug" u slobodnom prijevodu "Ne budi virus smeća", s kojom se promovira 3R pristup (Reduce - smanji, Reuse - ponovno upotrijebi, Recycle - recikliraj). Zajedničkim aktivnostima - sprečavanjem odbacivanja smeća i 3R pristupa, postići će se dugoročni rezultati u zaštiti okoliša. S 3R pristupom promovira se koncept smanjenja svega što trošimo i koristimo, a to uključuje i plastične vrećice. I zdušno se slažemo sa svima koji koji predlažu da trebamo smanjiti broj plastičnih vrećica s pametnim korištenjem plastičnih vrećica. Uzeti i koristiti plastičnu vrećicu samo je nužno te je nakon toga iskoristiti i kao vrećicu za smeće. S konceptom recikliranja, snažno podupiremo širenje sustava recikliranja, jer plastične vrećice su u potpunosti reciklabilne.

Stoga, trebamo napraviti doprinos zaštiti okoliša radeći dvije jednostavne stvari - prestati neodgovorno odbacivati smeće i pridržavati se principa 3R.

Izvori:
Malaysian Plastics Manufacturers Association
Malaysian Plastics Forum
Don't Be A Litterbug
New Straits Times

Sve više gradova širom svijeta uvodi zabrane ili dodatno oporezivanje jednokratnih plastičnih vrećica. Utipkate li u Google "plastic bag ban" (zabrane plastičnih vrećica) gotovo istog trenutka dobiti ćete skoro 6 miliona članaka o toj temi.

Općenito, svi oni govore o istoj stvari i koriste iste argumente, ali na različite načine, s različitih interesnih strana. Pojedini drže da polietilenske vrećice, kao trn u oku zaštitnicima okoliša, vrlo brzo i jednostavno pronalaze put do naših plaža, šetališta, travnjaka uz autoputove, do stabala, obala rijeka, itd. Vjeruju da zabrana plastičnih vrećica ili njihovo dodatno oporezivanje može pripomoći zaustavljanju širenja plastičnih vrećica.

Oko 100 milijardi pa do 1 bilijuna vrećica koristi se svake godine, prema podacima koje navodi američko Ministarstvo zaštite okoliša (Environmental Protection Agency).

S druge strane, proizvođači tih zabranjivanih plastičnih vrećica uzvraćaju i upozoravaju kako zabrane ugrožavaju radna mjesta, onemogućavaju potrošaču slobodan izbor i još mnogo toga.

Više od 30.000 radnih mjesta Amerikanaca zaposlenih u 349 postrojenja širom Sjedinjenih Američkih Država (što se Hrvatske tiče oko 1500 radnih mjesta u 62 tvrtke) ugroženo je mogućim zabranama ili dodatnim porezima na plastične vrećice - prema Udruženju plastične industrije (Society of Plastic Industry - SPI), odnosno prema podacima Društva za plastiku i gumu Hrvatske.

Umjesto zabrana, proizvođačke grupacije, kao što je American Chemistry Council, ali isto tako i hrvatsko Društvo za plastiku i gumu, vjeruje da edukacija o višekratnom korištenju i recikliranju plastičnih vrećica jedino učinkovito može pomoći rješavanju problema otpada. I u konačnici, plastične vrećice su u potpunosti reciklabilne. Većina plastičnih vrećica reciklira se u sastav kompozitnih spojeva, ali mogu se reciklirati i u pelete ili smole koji kasnije mogu postati sirovina za proizvodnju različitih proizvoda kao što su nove plastične vrećice, palete, spremnici, kutije i sanduci te cijevi.

Bilo kako bilo, plastične vrećice ne silaze s naslovnica. Evo, krajem prošlog mjeseca stupila je na snagu odluka o potpunoj zabrani plastičnih vrećica u indijskoj državi Delhi, o čemu je nedavno pisano i na ovom blogu u postovima "Borbe u obranu plastičnih vrećica" i "Borba u Indiji se nastavlja". Zatim, San Francisco je od Vrhovnog suda dobio odobrenje za nastavak primjene odluke o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica, kako izvještava Plastic Today.com i to u cjelokupnoj maloprodaji i svim mjestima prodaje hrane u gradu. Sudska odluka je donesena u postupku kojeg je povela koalicija "Save the plastic bag" (Spasite plastične vrećice), koji su tužili grad da je zabranio plastične vrećice bez provođenja ekološke studije utjecaja tih vrećica. Advokat koalicije g. Stephen Joseph uvjeren je da će ovakva sudska odluka pasti u žalidbenom postupku.

Istovremeno, tužba koalicije protiv kalifornijskog grada Manhattan Beach je prihvaćena te je odluka Vrhovnog suda da se ukida zabrana plastičnih vrećica. Spor je dobiven upravo temeljem postojeće sudske prakse i važećih zakonskih propisa. Pored toga sud je odbio tvrdnju da se plastičarska industrija ne pridržava Zakona o zaštiti okoliša te se složio sa zahtjevom koalicije da prije uvođenja zabrana ili taksi potrebno provođenje studije utjecaja na okoliš u skladu s California Environmental Quality Act (CEQA) - Zakonom o zaštiti okoliša Kalifornije i to u svim gradovima i okruzima većima od Manhattan Beacha odnosno u slučaju kumulativnog učinka zabrana u više manjih mjesta i okruga. Objavu za tisak predstavnika koalicije s osnovnim dijelovima presude možete pročitati na sljedećem LINKU.

"Save the plastic bag" koalicija - kao nezavisna udruga, podigla je slične tužbe i protiv gradova Santa Cruz, Long Beach, Palo Alto i Oakland - svi u Kaliforniji. G. Joseph je izjavio kako se nada da će ove tužbe omogućiti da gradovi i okruzi, kao i javnost "sazna istinu o plastičnim vrećicama i njihovim alternativama, umjesto da prenose mitove i dezinformacije."

Moguće zablude?

Dok pojedinci otpadne plastične vrećice vide kao državnog neprijatelja br. 1, drugi pak vjeruju da plastične vrećice nezasluženo imaju lošu reputaciju.

Iz koalicije "Save the plastic bag" tvrde da papirne vrećice u stvari više oštećuju okoliš od plastičnih vrećica, a naglašavaju da je prije uvođenja zabrane plastičnih vrećica u San Franciscu, gradski odbor za zaštitu okoliša proveo je istraživanje kojim je utvrđeno da plastične vrećice čine samo 0,6 % ukupnog gradskog smeća.

Pored ostalog, predstavnici koalicije su se osvrnuli i na pojam 'Great Pacific Garbage Patch' (velika pacifička nakupina smeća) koji se koristi kada se govori o plutajućem plastičnom otpadu u sjevernom dijelu Pacifičkog oceana. Na web stranicama koalicije, citiraju se navodi voditeljice istraživanja Oregonskog sveučilišta, u kojem se kaže da je tvrdnja o veličini nakupine koja pluta u Pacifiku kao dvostruko većoj od države teksas, mnogostruko preuveličana. O tome je i pisano na ovom blogu u postu "7 opasnih laži o plastici".

Ti podaci u skladu su s izjavama Tracey Read - sudionice ekspedicije "Algalita / 5Gyres Tsunami Debris Research" koja je istraživala 'Veliku pacifičku nakupinu smeća'. Tracey Read tom prilikom je izjavila: "Tamo nije bilo nikakvog 'plutajućeg otoka' smeća, kako se tako često objavljuje u medijima. Umjesto toga, cijelim tijekom plovidbe uz nas su struje stalno nosile komade plastičnog otpada". Osim toga, gospođica Read izjavila je svaki puta kada priča o ekspediciji i kada kaže da tamo nema nikakvog plutajućeg otoka smeća, "neki kao da su razočarani što to čuju".

Poslije plastičnih vrećica

Tokom svih tih rasprava o plastičnim vrećicama, fokus je usmjeren samo na jedan segment plastičarske industrije. Pravni zastupnik koalicije g. Stephen Joseph upozorava da bi bila pogreška plastičarske industrije kada bi mislili da se radi samo o plastičnim vrećicama.

"Ne radi se samo o tome. Radi se o stigmatizaciji ukupne plastike i svih njezinih oblika. Cijela plastičarska industrija mora se probuditi, raditi kao zajednica i paklenski se boriti kako bi spriječili da reputacija plastike bude zasjenjena dezinformacijama. Ukupna plastičarska industrija bi morala podržati aktivnosti koalicije 'Save the Plastic Bag'."

Riječi zastupnika koalicije "Save the Plastic Bag" mogle bi se u potpunosti preslikati i na Hrvatsku. Odnosno, hrvatska plastičarska industrija, a napose proizvođači plastičnih vrećica morali bi podržati rad Društva za plastiku i gumu u zaštiti plastike i plastičnih vrećica kao ekoloških, ekonomski opravdanih i energetski učinkovitih i održivih proizvoda.

Na žalost, danas kada se spomenu plastične vrećice, svi razmišljaju samo o zabranama.

Bilo da su zabrane plastičnih vrećica uspješne ili ne, postavlja se pitanje, što nam slijedi? Zabrana plastičnih boca? Zabrana podložaka i ambalaže od stiropora? U stvari, te zabrane su već na snazi u pojedinim dijelovima Amerike i svijeta. Na primjer, više od 50 kalifornijskih zajednica zabrane su proširene na pakiranja od ekspandirajućeg odnosno pjenećeg polistriena (stiropora), a gradić Concord u državi Massachusetts prvi je uveo zabranu prodaje vode u plastičnim bocama, a akciju zabrane povela je 84-godišnja Jean Hill, o čemu je već pisano na ovom blogu u postu "I to je moguće u Americi". Osim toga, prodaja vode u plastičnim bocama u potpunosti je zabranjena na cijelom području nacionalnog parka Grand Canyon, kako je objavljeno na njihovim web stranicama.

I stvarno je g. Joseph u pravu kada kaže da se zabrane plastičnih vrećica ne odnose samo na plastične vrećice. Odnose se na mnogo, mnogo više toga.


Izvori:
Plastic Today
Save the Plastic Bag Coalition
SPI - Society of Plastic Industry
Environmental Protection Agency

Kanadski grad Vancuver je prvi grad u Kanadi koji asfaltira svoje ulice s asfaltom koji sadrži recikliranu plastiku u obliku voska kojeg je proizvela kompanija GreenMantra Technologies iz Toronta. Ovakvim načinom iskorištenja otpadne plastike (koja se ne može ili ne isplati reciklirati) Vancuver ne samo da riješava problem plastičnog otpada već mu primjena te tehnologije omogućava da do 2020. godine postane "najzeleniji" grad na svijetu.

Dodavanjem voska napravljenog od reciklirane plastike omogućava se da proces asfaltirana protiče nesmetano i pri nižim temperaturama nego je to uobičajeno kod klasičnog asfaltiranja. Temperature su niže i do 40 °C što smanjuje potrošnju goriva potrebnog za zagrijavanje asfaltne mase oko 20 % te smanjuje emisije plinova koji se tijekom zagrijavanja emitiraju u atmosferu.



Uspoređujući smjesu asfalta i voska od reciklirane plastike s klasičnim asfaltom postižu se enormna smanjenja emisija stakleničkih plinova - izjavio je Peter Judd, generalni direktor inženjeringa (na slici lijevo) za dnevne novine Vancouver Sun. Kako kaže, ovakvim načinom asfaltiranja vankuverskih ulica za 300 t godišnje smanjiti će se emisija stakleničkih plinova. I pored toga, nisko temperaturni asfalt omogućava da se u nove smjese doda još više starog i otpadnog, odnosno recikliranog asfalta.

Iz kompanije GreenMantra Technologies izvijestili su da koriste odgovarajući katalitički proces za ekonomičnu pretvorbu reciklirane plastike u visoko kvalitetni sintetički vosak, ulja za podmazivanje i masti kao i za proizvodnju goriva - na primjer diesela.

S više od 95 % učinkovitosti, proces ima značajno niže troškove rada u odnosu na klasične procese proizvodnje voska ili ulja te u odnosu na procese obrade plastičnog otpada. Ulazna sirovina za ovaj proces proizvodnje voska je čisti polietilen i polipropilen, iskorištena reciklirana plastika kao što su plastične boce i vrećice te ostala reciklabilna plastika.

Topla asfaltna smjesa ima značajni porast potrošnje na Sjeverno Američkom tržištu asfaltiranja u posljednjih 10 godina. Značajna poboljšanja napravljena su dodavanjem aditiva za bolje tečenje, međutim značajno bolji rezultati postižu se korištenjem voska dobivenog od reciklirane plastike.

Kompanija GreenMantra Technologies iz Toronta očekuje i širenje prodaje svoje tehnologije i u druge dijelove svijeta, kao što je to na primjer u indijski Chennai gdje već koriste reciklirane plastične vrećice i plastične boce za proizvodnju smjese koju lokalno stanovništvo naziva "plastične ceste" i kojom prilikom se uvelike rješava problem otpada. O tome je već pisano na ovom blogu u postu "Plastične ceste".


Izvori:
Vancouver Sun
SPI - The plastics industry trade association

Svim prijateljima,
svim posjetiteljima i čitateljima ovoga bloga, svim prijateljima Facebook profila "Plastično je fantastično"
- od srca želim sretan Božić.

I nadam se da ste i ove godine bili ekološki svjesni, da ste okitili plastični bor, i pustili da jelke, smreke, borovi i dalje rastu i uljepšavaju naš okoliš i prirodu.

Sretan Vam Božić

.

Jednom je kolumnist Novog lista Ladislav Tomičić napisao "Plastične vrećice - zastave posrnule civilizacije" želeći naglasiti kako se današnje društvo samo uništava plastičnim vrećicama. Možda se jednim dijelom i možemo složiti s tom premisom, ali nikako ne zbog plastičnih vrećica, nego zbog ljudskog nemarnog ponašanja. Kako je svojevremeno rekao g. Vladimir Ferdelji: "Najveći krimen plastičnih vrećica je taj što vrlo zorno otkrivaju naše, ljudsko ponašanje.", a naše ljudsko ponašanje jeste da smo nemarni, da neodgovorno odbacujemo u okoliš plastične vrećice, da se općenito neodgovorno i neekološki odnosimo prema tom svakodnevnom i široko rasprostranjenom proizvodu.

O plastičnim vrećicama, tzv. jednokratnim i višekratnim pisano jako puno s pozitivne i znanstveno korektne točke gledišta. Dani su brojni znanstveni i stručni dokazi koji su provjereni na više državnih i nezavisnih znanstvenih institucija. Istaknute su brojne prednosti plastičnih vrećica općenito kao jeftinog, ekološki i energetski prihvatljivog proizvoda, proizvoda od ekološki neutralnog materijala, nerazgradivog i postojanog koji se može nebrojeno puta ponovno iskoristiti i oporabiti. Zahvaljujući modernoj tehnologiji posebnim procesima plastika i plastične vrećice mogu se pretvoriti u gorivo ili bezopasno spaliti i iskoristiti energiju koju svaki plastični proizvod pa tako i svaka plastična vrećica u sebi sadrži. Jer činjenica je da plastična vrećica jest materijal plus energija, a današnjim postupcima recikliranja i oporabe i jedna i druga komponenta u potpunosti se može iskoristiti.

S druge strane, na žalost, ljudsko ponašanje najteže je mijenjati pa stoga koje kakvi "zeleni", "eko-aktivisti" (da ne budem preoštar pa upotrijebim riječ "eko-teroristi" ili čak "eko-fašisti") upiru sve snage ne bi li isposlovali zabrane ili barem visoke takse, a kako bi se zabranila ili barem smanjila potrošnja plastičnih vrećica. Kada sam prethodne "eko-nešto" stavio u navodnike tada naravno nisam mislio na brojne aktiviste zelenih udruga, zelenih političkih stranaka i članove udruga za zaštitu prirode, okoliša i životinja koji svojim poštenim i predanim radom žele smanjiti onečišćenja koja nas sve više i više okružuju. Navodnike sam stavio na te malobrojne, ali vrlo glasne i dobro organizirane aktiviste koji rade u interesu nekih grupa, interesnih lobija ili lokalnih političara koji se dodvoravaju zbunjenoj, neinformiranoj ili krivo informiranoj javnosti.

Borba protiv plastičnih vrećica, pokazuje se iz dana u dan, nimalo nije ekološka borba niti je borba za zaštitu prirode i životinja. Borba protiv plastičnih vrećica je borba za zaštitu interesa raznih proizvođača vrećica od drugih materijala jer, ponovno ću citirati g. Ferdeljija koji kaže: "Plastičarski lobi se stalno mora braniti zato jer ima izuzetno konkurentan proizvod. Naravno, oni koji ne mogu postići konkurentnost u proizvodnji, a to su proizvodnje papirnatih i tekstilnih vrećica oni moraju vapiti za zabranama."

Borba protiv plastičnih vrećica jeste borba određenih državnih ekonomija u zaštiti svojeg tržišta i svojih proizvodnja, bez obzira što ta proizvodnja nije nimalo ekološka niti je energetski učinkovita, bez obzira što troši velike prirodne resurse, bilo kao sirovine, bilo kao medije i sredstva koje se troše ili onečišćuju cijelim životnim vijekom tih proizvoda - od uzgoja, procesuiranja, prerade, korištenja pa na kraju do zbrinjavanja i odlaganja.

Borba protiv plastičnih vrećica jeste i politikanski spin najčešće lokalnih političara koji najprije dozvoljavaju napuhavanje problema, manipuliraju činjenicama, stvaraju i potiču nekakvo eko-pomodarstvo, a onda se predlaganjem uvođenja taksi ili zabrana pojavljuju kao "odgovorni" političari koji eto, brinu o okolišu i rješavaju probleme.

U toj borbi koriste se brojne netočnosti, iskrivljene činjenice, faktoidi, pretjeravanja, istrgnuti dijelovi nečijih izjava, zamjene teza, korištenje podataka o jednoj vrsti za drugu vrstu, laži, da ne kažem namjerne i bezočne laži, a koriste se vrlo perfidne metode obmanjivanja i manipulacije stanovništvom upravo po metodologiji kakvu je odlično opisao i predstavio javnosti jedan od najutjecajnijih intelektualaca sadašnjice, američki lingvist, filozof, kognitivni znanstvenik, politički aktivist, pisac i predavač - Noam Chomsky.

I što je rezultat sve te borbe protiv plastičnih vrećica. Evo, tome može poslužiti ova karta (klikom na sliku otvara se interaktivna karta s dodatnim objašnjenjima), pa pogledajte:


O Zeleni pin - uvedena zabrana / O Plavi pin - uvedena taksa / O Crveni pin - predložena taksa ili zabrana, ali odbijeno

Vijest da je švicarski parlament donio odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica prostrujila je svemrežjem, šire se informacije, ali i komentari. Izdvajam jedan od zanimljivijih:


"Dupini se mrtvi okreću oko sebe na švicarskim plažama"


Pored zanimljivog komentara, zanimljivo je i mjesto objave vijest o švicarskoj zabrani - portal junkscience.com. Naravno, zanimljivi su i komentari na komentar. Valja ih pročitati na sljedećem LINKU.


Ipak, izdvojiti ću i jedan komentar na komentar - komentatora "mitigatedsceptic-a" koji je iskoristio poznatu izjavu Orsona Welsa iz filma Treći čovjek, a kaže:

"Give credit where it is due – remember that “Switzerland, after two hundred years of peace and democracy, invented the cuckoo clock”

odnosno:

"Svakom prema zasluzi - upamtite da je "Švicarska nakon dvjesto godina mira i demokracije izmislila jedino sat kukavicu".


Pitam se čitaju li donosioci ovakvih oduka komentare na svoje odluke? Najvjerojatnije ne, jer inače ne bi ni donosili odluke od kojih dupini "padaju na leđa".




Izvor: Junkscience.com

Ovih dana nekoliko web portala obilježilo je 19. prosinca kao Međunarodni dan borbe protiv plastičnih vrećica. Među njima, članke o tom danu objavili su portali H-Alter i Baranja.hr.




I ne treba biti nimalo iznenađen što sve tamo piše kada se vide takvi članci i podaci s kojima se potkrepljuju tvrdnje i zahtjevi. Stoga je na navedenim portalima objavljen i sljedeći komentar:


Poštovano uredništvo i cijenjeni čitatelji,
Svjedoci smo u posljednje vrijeme aktiviranja kampanje protiv plastičnih vrećica, u čemu se pridružuje i Vaš web portal i ovaj članak.

U cijeloj ovoj priči najglasniji su koje-kakvi „kvazi ekolozi“, dokazivatelji svega i svačega protiv plastike, plastičnih vrećica. Na žalost, najmanje se čuje riječ stručnjaka, stručnih institucija. i u takvim okolnostima događa se da se jednom izjavljena glupost ponavlja i nekritički prenosi iz dana u dan, pogotovo od nestručnih i senzacionalistički nastrojenih novinara - i to jednostavno postaje činjenica - da ne kažem „znanstvena“.

Kako smo svi mi kao građani izloženi svakodnevnim bombardiranjem o otrovnosti i opasnosti „najlon vrećica“, siguran sam da se i mnogi od nas pitaju što je stvarno istina. Stoga sam odlučio ukazati Vam na nekoliko činjenica.

- nije najlon vrećica, niti PVC vrećica. Najbolje je reći polietilenska vrećica jer su iste napravljene od polietilena niske (PE-LD) ili visoke (PE-HD) gustoće.

- PVC vrećice se danas ne proizvode, a PVC se danas najviše koristi u građevinarstvu - oluci, gurle, cijevi, izolacija električnih vodova, linoleumi, podne pločice, PVC stolarija, u automobilskoj industriji i za proizvodnju dječjih igračaka te za široki raspon medicinske i informatičke opreme.

- ukupno za proizvodnju plastike troši se oko 4 % ukupne svjetske potrošnje nafte, a za proizvodnju polietilenskih vrećica koristi se 0,05 % nafte. Najviše nafte troši se za transport (50 %) i grijanje (32 %). Dakle, netočna je tvrdnja da se za proizvodnju polietilenskih vrećica troše značajni prirodni resursi nafte.

- lažno se tvrdi da se polietilenske vrećice razgrađuju 1000 ili 100 ili tko zna koliko godina. Činjenica je da se ne zna koliko se razgrađuju. Ali, na današnjim odlagalištima smeća ne razgrađuje se niti papir, niti bio-otpad jer za biorazgradnju nema uvjeta, a stvaranje uvjeta za razgradnju (npr. papira) višestruko je ekološki opasnije i višestruko više puta opterećuje okoliš.

- lažno i zlonamjerno se tvrdi da prilikom razgradnje, plastične vrećice ispuštaju toksine. Naveo sam da se plastične vrećice ne razgrađuju - i upravo to je njihova prednost! Mogu se skupljati i reciklirati. Zbog svog sastava polietilenske vrećice ne zagađuju tlo. Formula etilena je C2H4, i taj materijal ne sadrži kemijske elemente koji ovako povezani zagađuju tlo. Vizualno, nemarno odbačene vrećice u prirodu zaista onečišćuju okoliš. To jeste na žalost stvarnost, čemu nisu krive plastične vrećice, već svi mi, ljudi.

- netočna je tvrdnja, što potvrđuju mnoge znanstvene studije, da su papirnate vrećice ekološkije od polietilenskih. Za proizvodnju papirnatih vrećica troši se energije otprilike jednako kao i za polietilenske vrećice, ali se višestruko više troše i zagađuju prirodni resursi - potrošnja drveta, kao i potrošnja i zagađivanje značajnih količina vode. Za izradu papirnih proizvoda koriste se različite vrste ljepila i boja koje također opterećuju okoliš. Zbog toga, papirnata vrećica je najmanje pogodna za okoliš.

- više studija potvrđuje opasnost od višekratnih vrećica - pa i plastičnih. U nekoliko laboratorijskih istraživanja utvrđeno je da se na tim vrećicama nalazi cijeli niz bakterija pa čak i norovirus, a pranje i dezinficiranje takvih vrećica još je veće opterećenja za okoliš (potrošnja vode i energije, ispuštanje deterdženata i zagađenje vode, itd.)

- polietilenska vrećica - za istu ili sličnu namjenu (npr. vrećica s kojom idemo u trgovinu) 7 do 10 puta manje zauzima prostora, što znači da je za prijevoz papirnatih vrećica potrebno 7 do 10 puta više kamiona koji će potrošiti 7 do 10 puta više goriva - upravo onih prirodnih resursa nafte.

- netočna i neistinita je izjava da su biorazgradljive vrećice pogodnije od „običnih“ polietilenskih vrećica. Biorazgradljive vrećice definitivno se neće razgraditi na odlagalištima smeća ili komposištima niti u prirodi jer tamo nema uvjeta za to - pogodna temperatura, vlažnost.

- netočna je i neistinita izjava da su platnene vrećice pogodnije od polietilenskih vrećica. Pamuk se proizvodi na 3 % svjetske obradive površine, a za uzgajanje pamuka potrebno je ukupno 10 % svjetske proizvodnje svih kemijskih pesticida i čak 25 % insekticida. Platnene vrećice su skupe - 1 platnena = 400 plastičnih. Licemjerno se od eko dušebrižnika ističe da je platnenu vrećicu moguće višestruko koristiti, samo ju je potrebno oprati. A prešućuju koliko je za pranje vrećica potrebno vode, deterdženta i energije.

- netočna je tvrdnja da su plastične vrećice najveći onečišćivač mora i oceana. Vrećice čine 8,1 % onečišćenja, dok je su npr. cigarete i cigaretni filteri na prvom mjestu s 27,2 % udjela.

- od plastičnih vrećica ugiba na tisuće, stotine tisuća morskih i kopnenih životinja godišnje - još jedna neistinita izjava. Brojna istraživanja govore da su ti brojevi znatno, znatno manji. Prema Ocean Conservancy's International Costal Cleanup Report 2010. navodi se: 488 životinja od kojih je 76 odnosno 15,5 % bilo zapleteno u plastične vrećice. Izvještaj daje i pregled 25-godišnjih rezultata akcije Coastal Cleanup, koja se provodi u više od 150 zemalja odnosno lokacija i kojom prilikom je u jednom danu prikupljan otpad na plažama i obalama te je tom prilikom utvrđeno da plastične vrećice čine 5 % ukupnog otpada. U tom dugom vremenskom razdoblju pronađene su 4073 životinje uginule zbog navedenog otpada, a zbog plastičnih vrećica 404 životinje (dakle, manje od 10 %) među kojima je najviše riba.

Dakle, to je vrlo daleko od brojki kao što su stotine tisuća ili čak više od milijun uginulih životinja zbog plastičnih vrećica.

- lažno se tvrdi da su plastične vrećice najopasniji otpad za životinje u morima i oceanima - ne, najopasniji su ostaci odbačenog ribolovnog pribora, najviše se životinja zaplete u odbačene mreže i niti (više od 86 %).

- poznata je iz tiska i raznih „eko“ publikacija prikazana fotomontaža kornjače s plavom plastičnom folijom u ustima, koja je i ilustracija Vašeg članka, u kojoj se sugerira da životinje jedu plastične vrećice. Svatko tko se je susreo sa životinjama - domaćim, kućnim ljubimcima, divljima - zna da to nije istina. Životinje ne jedu plastične vrećice. A ako slučajno dio plastične vrećice i dospije u probavni trakt neke životinje, taj dio će jednak izaći iz probavnog trakta.

- netočna je tvrdnja da plastika na poljima izaziva neplodnost tla. Upravo korištenje plastične folije za malčiranje doprinijelo je manjem korištenju poesticida i biocida pri uzgoju raznih agrokultura, većoj i kvalitetnijoj proizvodnji voća i povrća (da ne govorim o plastenicima). Na žalost, ispušni plinovi iz traktora i ostale poljoprivredne mehanizacije znatno su veći onečišćivači obradivog tla nego vrećica koja se ne razgrađuje, pa time niti nema čime kontaminirati tlo. Točno je, treba je samo pokupiti.

- netočna je tvrdnja da se reciklira manje od 1 % plastičnih vrećica. Ovisi od države do države i njihovog sustava zbrinjavanja otpada. Primjer je švicarske gdje se 99 % otpadne plastike reciklira ili spaljivanjem iskoristi za proizvodnju električne ili toplinske energije. Vrlo slični rezultati su u Austriji, Njemačkoj, Skandinavskim zemljama - dakle, u svim zemljama gdje je uređen sustav odvojenog prikupljanja i zbrinjavanja otpada.

- također je netočna tvrdnja da većina plastičnih vrećica završi u okolišu - istina, vrlo su vidljive kada se zapletu u grane ili kada ih vjetar nosi ulicom, ali razmislite što vi radite s vrećicama - kad ih uzmete, najčešće ih još jednom ili dva puta upotrijebite, a nakon toga ih iskoristite za smeće, sa smećem odlaze na odlagališta gdje se odvajaju i odvojeno prikupljaju i u najvećem dijelu šalju na recikliranje.

- točno je da su neke zemlje i gradovi zabranili dijeljenje besplatnih jednokratnih vrećica (one vrećice u kolutima koje uzimamo u supermarketima kada kupujemo voće i povrće i sami pakiramo), ali povod tim zabranama ili uvođenjima poreza definitivno nisu ekološki, zaštita prirode, životinja ili zdravlja - razlozi su prvenstveno ekonomski (zaštita neke svoja lokalne proizvodnje), populistički i sitno-politički. Jednostavno se može reći: dodvoravanje neodgovornih političara i kvazi eko-aktivista neupućenoj ili krivo informiranoj javnosti. Brojne studije pokazale su da su zabrane i oporezivanja napravile znatno više štete nego koristi.

Ovdje jasno i glasno treba reći:
NISU KRIVE VREĆICE, KRIVI SU LJUDI KOJI IH NEOPREZNO ODBACUJU.

I na kraju da zaključim - ostati danas bez plastičnih vrećica i plastične ambalaže nezamislivo je, a dovelo bi do povećanog štetnog utjecaja na okoliš (energija, emisije CO2, prirodni resursi...). Zamjena plastičnih vrećica vrećicama od drugih materijala također bi bilo štetnije za okoliš i zdravlje ljudi.

Krivim, netočnim i lažnim informacijama, kao ni zabranama, a pogotovo onim apsurdnim, ništa se ne postiže.

Želite li više doznati o svemu ove, pozivam Vas da posjetite blog "Plastično je fantastično" (http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/) pa tamo pročitate, ali i pitate i komentirate sve što Vas zanima o plastici i plastičnim vrećicama.

Lijepi Vam pozdrav


I koliko god su uporni ti neopravdani, nestručni i senzacionalistički napadi na plastične vrećice toliko treba uporno i strpljivo dokazivati neistinitost tih argumenata, prikazati istinu, stručne i znanstvene činjenice i dokaze. Čitatelji će znati pravilno procijeniti. Vjerujem.

Švicarski savezni parlament (Bundesrat) glasao za zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, prihvativši prijedlog kojeg je dao konzervativni zastupnik švicarske demokršćanske stranke (CVP Schweiz) Dominique de Buman, član donjeg doma saveznog parlamenta (Nationalrat). Nakon ove odluke donjeg i gornjeg doma parlamenta preostaje još da Vlada provede tu odluku.

Odmah se oglasilo i švicarsko udruženje plastičarske industrije KVS (Kunststoff Verband Schweiz) koji su u svojoj izjavi, izrazili su žaljenje zbog donošenja ovakve odluke, a pogotovo zbog argumenata koji su prezentirani saveznom vijeću (Bundesratu) i savjetodavnom povjerenstvu u obrazloženju prijedloga za zabranu.

KVS ističu u svojoj izjavi: "Ova odluka predstavlja donošenje zakonske regulative za problem koji ne postoji u Švicarskoj. Parlament je ovom prilikom otvorio još jedno područje u kojem se može štititi građane i potrošače, ali u ovom slučaju bez ijedne razumne koristi."

Također ističu da besplatne jednokratne vrećice čine 0,5 % ukupne plastike koja se koristi u Švicarskoj. Naglašavaju da švicarski sustav prikupljanja otpada omogućava da se 99 % otpadne plastike reciklira ili koristi u termičkoj oporabi za proizvodnju električne energije ili na grijanje koje se prenosi na veće udaljenosti.

KVS kritizira prijedlog koji navodi da se prilikom spaljivanja plastičnoh vrećica emitiraju dioksini. Naime, poznato je da su dioksini produkti izgaranja plastika koje sadrže klor, dok se plastične vrećice izrađuju od polietilena koji ne sadrži niti klor niti klorirane ugljikovodike pa stoga se njihovim spaljivanjem niti ne emitiraju nikakvi dioksini.

Kako su iz udruženja naglasili, švicarski sustav zbrinjavanja otpada upravo je primjer u širim međunarodnim razmjerima kako se dobro upravlja i postupa s otpadom i ovakvom odlukom odaslana je loša poruka da "ne možemo upravljati s plastičnim vrećicama, te se sami diskreditiramo kao oni koji ne znaju riješiti problem ako ne znamo drugačije riješiti problem plastičnih vrećica osim zabraniti ih."

Čak je i ministrica zaštite okoliša Švicarske Doris Leuthard izjavila da je zabrana nepotrebna jer švicarski sustav zbrinjavanja otpada funkcionira odlično, a istovremeno ovakvom odlukom nanosi se šteta plastičarskoj industriji.

Kada je još ljetos prvi puta zastupnik g. Dominique de Buman objavio da će predložiti zabranu švicarski news web portal "20 minuten online" objavio je anketno pitanje svojim čitateljima:

Smatrate li da je zabrana plastičnih vrećica dobra?
Tada su 1082 čitatelja odgovorila:
45 % - da, to će biti doprinos zaštiti okoliša
53 % - ne, to je samo simboličan čin
2 % - ne znam

Neposredno nakon donošenja odluke u parlamentu, portal "20 minuten online" anketirao je više od 7000 građana od koji je 56 % bilo protiv uvođenja zabrane jednokratnih plastičnih vrećica, dok je 40 % ispitanika podržalo odluku parlamenta o uvođenju zabrane.

Na svojim web stranicama postavili su i pitanje čitateljima:

Čime bi vi zamijenili plastične vrećice na blagajnama trgovina?
Od 4270 čitatelja dobili su sljedeće rezultate:
24 % - biorazgradljivim vrećicama
4 % - vrećicama koje se naplaćuju
10 % - papirnatim ili višekratnim plastičnim vrećicama koje bi se naplaćivale
12 % - platnenim vrećicama
50 - ničim, protiv sam ove besmislene zabrane i treba organizirati referendum


Eto, kako jedna bezvezni prijedlog može proći i u jednoj Švicarskoj, unatoč protivljenju većine građana. Što će se dalje događati - pratiti ćemo, vidjeti ćemo.



Izvori:
Environment News Service
Plastic and Rubber Weekly
Kunststoff Verband Schweiz
20 minuten online - 12.06.2012.
20 minuten online - 13.12.2012.

Klikom na link s naslovom, otvoriti će Vam se željeni post.

2012.
Prosinac 2012.
100. 23.12.2012. ¤ - Zabrane i oporezivanja plastičnih vrećica
101. 23.12.2012. ¤ - Mislite da se zabrana plastičnih vrećica odnosi samo na vrećice? Razmislite još jednom
102. 29.12.2012. ¤ - Biorazgradljive plastične vrećice nisu prijatelji okoliša
103. 30.12.2012. ¤ - Mitovi su tu, ali treba ih rušiti

2013.
Siječanj 2013.
104. 01.01.2013. ¤ - After bura nylon party
105. 11.01.2013. ¤ - Trebamo li zaista zabraniti plastične vrećice?
106. 11.01.2013. ¤ - Tko stoji iza plastičnih vrećica?

Veljača 2013.
107. 01.02.2013. ¤ - Zabrane i oporezivanja plastičnih vrećica narušavaju nacionalne ekonomije
108. 04.02.2013. ¤ - Kako spremati plastične vrećice?
109. 05.02.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica su glupost
110. 06.02.2013. ¤ - Ekologija iz forwarduše
111. 07.02.2013. ¤ - Britanska vlada rekla NE uvođenju taksi na plastične vrećice … za sada
112. 08.02.2013. ¤ - Zabrana plastičnih vrećica na saveznoj razini SAD-a bi mogla ubiti 1380 ljudi
113. 08.02.2013. ¤ - Američko - hrvatski paralelni članak
114. 09.02.2013. ¤ - Samoinicijativni Tuzlaci
115. 10.02.2013. ¤ - Kako se recikliraju plastične vrećice
116. 10.02.2013. ¤ - Kako se recikliraju plastične vrećice
117. 17.02.2013. ¤ - Kakve veze imaju miš, mišolovka i plastična vrećica?
118. 18.02.2013. ¤ - Plastični humor - Bez plastične vrećice, molim
119. 27.02.2013. ¤ - Nemreš bilivit koliko je glupost političara bezgranična
120. 28.02.2013. ¤ - Plastične vijesti - Takse i zabrane vrećica ne smanjuju plastični otpad

Ožujak 2013.
122. 06.03.2013. ¤ - Zašto je loše uvesti naknade za plastične vrećice? U Bosni i Hercegovini
123. 06.03.2013. ¤ - Plastične vijesti - bivša gradonačelnica promijenila mišljenje
124. 07.03.2013. ¤ - Plastične vijesti - 30.000 vrećica za klupu u parku
125. 07.03.2013. ¤ - Plastične vijesti - zabrane plastičnih vrećica povećavaju broj krađa
126. 07.03.2013. ¤ - Još jedna korisna primjena plastičnih vrećica
127. 08.03.2013. ¤ - Zabrana plastičnih vrećica uzrok povećanju krađa u trgovinama
128. 08.03.2013. ¤ - Komentar dana - Pismo dvoje stanovnika gradskom vijeću
129. 17.03.2013. ¤ - Komentar dana - Na bacajte plastične vrećice!
130. 17.03.2013. ¤ - Plastične vijesti - Papa Franjo na plastičnim vrećicama
131. 19.03.2013. ¤ - Evo, ovi ljudi će zabranjivati plastične vrećice
132. 20.03.2013. ¤ - Platnene vrećice treba prati
133. 26.03.2013. ¤ - Zabrana se ne poštuje

Travanj 2013.
134. 01.04.2013. ¤ - Plastične vijesti - brojke govore drugačije
135. 04.04.2013. ¤ - Činjenice su činjenice
136. 08.04.2013. ¤ - VIDEO - Pogled prosječnog čovjeka na plastiku i plastične vrećice
137. 13.04.2013. ¤ - VIDEO - Kako političari odlučuju o nečemu o čemu pojma nemaju
138. 17.04.2013. ¤ - Kampanja protiv zabrana plastičnih vrećica + VIDEO

Svibanj 2013.
139. 07.05.2013. ¤ - Plastične vijesti - Lousiana odbila taksu na plastične vrećice
140. 08.05.2013. ¤ - Borba za plastične vrećice u Kaliforniji se nastavlja + VIDEO
141. 19.05.2013. ¤ - Zabrane i oporezivanja plastičnih vrećica samo je drugi način da Vam se uzme novac
142. 24.05.2013. ¤ - Amerikanci su većinom protiv zabrana plastičnih vrećica
143. 31.05.2013. ¤ - BREAKING NEWS - Kalifornija odbila zabranu jednokratnih plastičnih vrećica

Lipanj 2013.
144. 03.06.2013. ¤ - Velika Britanija blokira talijansku zabranu
145. 06.06.2013. ¤ - Kako su kalifornijski senatori diskutirali o prijedlogu zabrane plastičnih vrećica
146. 10.06.2013. ¤ - Talijani ne mare za britanske blokade niti europske preporuke
147. 15.06.2013. ¤ - Hrvatska spašena polipropilenskim vrećama i polietilenskim folijama
148. 18.06.2013. ¤ - Plastične vijesti 31 - Los Angeles potvrdio zabranu

Srpanj 2013.
149. 07.07.2013. ¤ - Zabrane jednih uzrokuju povećanje prodaje drugih vrsta plastičnih vrećica
150. 09.07.2013. ¤ - Znatno manje energije i još manje vode
151. 12.07.2013. ¤ - Plastične vijesti 36 - Kad se ljude pita …
152. 13.07.2013. ¤ - Pomognimo vijećnicima Dallasa
153. 16.07.2013. ¤ - IZJAVA DANA - Naknada na vrećice je orkestrirana pljačka
154. 30.07.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica
155. 30.07.2013. ¤ - Općenito i uvodno o zabranama plastičnih vrećica

Kolovoz 2013.
156. 01.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica u Europi
157. 02.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica u Sjevernoj Americi
158. 03.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica u Srednjoj i Južnoj Americi
159. 04.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica u Africi
160. 05.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica u Aziji
161. 06.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica u Australiji, Oceaniji i na Novom Zelandu
162. 07.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica u regiji i Hrvatskoj
163. 08.08.2013. ¤ - Tabelarni pregled statusa zabrana plastičnih vrećica u svijetu
164. 09.08.2013. ¤ - Zaključno o zabranama plastičnih vrećica
165. 10.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica - aktualno stanje u svijetu 1
166. 10.08.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica - aktualno stanje u svijetu 2
167. 21.08.2013. ¤ - Odbijen zahtjev za uvođenje naknade na vrećice
168. 22.08.2013. ¤ - Plastične vijesti 39 - Školski primjer greenwashinga
169. 28.08.2013. ¤ - Činjenicama protiv mitova 9 - Zanemariv udio plastičnih vrećica u otpadu
170. 30.08.2013. ¤ - Kako licemjerno, zar ne?

Rujan 2013.
171. 01.09.2013. ¤ - Plastične vijesti 44 - Porast potrošnje plastičnih vrećica u Velikoj Britaniji
172. 05.09.2013. ¤ - Kobrin efekt i u svijetu plastike
173. 08.09.2013. ¤ - Oksoplastika - hvala ne!
174. 09.09.2013. ¤ - Kažnjeni zbog greenwashinga
175. 22.09.2013. ¤ - Skupe uštede
176. 25.09.2013. ¤ - Plastične vijesti 49 - Naknada na vrećice u Sjevernoj Irskoj postiže više od očekivanog
177. 28.09.2013. ¤ - Plastičari protiv oksoplastičara

Listopad 2013.
178. 02.10.2013. ¤ - Potez dana - gradonačelnikov veto na novi namet
179. 03.10.2013. ¤ - Najmanji pas najglasnije laje
180. 05.10.2013. ¤ - Činjenicama protiv mitova 10 - 1 naprema 7
181. 06.10.2013. ¤ - Plastičari protiv bioplastičara
182. 07.10.2013. ¤ - Činjenicama protiv mitova 11 - Istina o plastičnim vrećicama
183. 11.10.2013. ¤ - Činjenicama protiv mitova 12 - 90 % kupaca bira plastične vrećice
184. 20.10.2013. ¤ - Plastične vijesti 51 - Novi način pretvaranja plastičnih vrećica u supermaterijal
185. 22.10.2013. ¤ - Samo za njegovu visost glas
186. 26.10.2013. ¤ - Umjesto da otvara, EU radna mjesta zatvara
187. 29.10.2013. ¤ - Može i bez zabrana, nameta i gašenja radnih mjesta
188. 31.10.2013. ¤ - Plastične vijesti 53 - Uvođenje zabrane i sudski potvrđeno

Studeni 2013.
189. 04.11.2013. ¤ - Priča o plastičnoj vrećici … ili priča o našem ponašanju?
190. 07.11.2013. ¤ - Zašto ne treba oporezivati ili zabranjivati plastične vrećice?
191. 09.11.2013. ¤ - Nema zabrane plastičnih vrećica u Njemačkoj
192. 11.11.2013. ¤ - The Guardian o vrećicama
193. 13.11.2013. ¤ - EU zalutala na području plastičnih vrećica
194. 17.11.2013. ¤ - Izjava dana - dr.sc. Viktor Simončič
195. 19.11.2013. ¤ - The Telegraph o plastičnim vrećicama
196. 21.11.2013. ¤ - Izjava dana:Svi koji neće pravilno reagirati bit će odgovorni za uništenje rad.mjesta
197. 22.11.2013. ¤ - Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije 1 - Ovih dana u pothodniku na Trnju
198. 23.11.2013. ¤ - Hrvatski fokus o plastičnim vrećicama

Kažu da slika govori više od tisuću riječi. Pa evo:




Izvor: Wall Street Journal

Kao što sam vas već izvjestio u postu "Borbe u obranu plastičnih vrećica", na Vrhovnom sudu Države Delhi - jedne od saveznih država Indije, vodi se sudski postupak protiv Vlade kojeg je pokrenulo All India Plastic Industries Association (AIPIA) (Sveindijsko udruženje proizvođača plastike) zbog zabrane proizvodnje, prodaje, uvoza, držanja, prodaje i korištenja plastičnih vrećica u New Delhiju i cijeloj saveznoj državi Delhi, sa stupanjem na snagu od 23. studenog ove godine.

Udruženje plastičara optužuje Vladu da je prekoračila svoje ovlasti vezano uz zabranu proizvodnje te traže da se taj dio odluke ukine, kako bi mogli nastaviti proizvoditi plastične vrećice i prodavati ih van države Delhi, u saveznim državama Indije gdje takve zabrane nema, odnosno izvoziti van Indije.

Drugo ročište trebalo je biti 11. prosinca, međutin Vlada je zatražila, a sud odobrio tjedan dana odgode kako bi Vlada pripremila obrazloženje svoje zabrane.



Izvor: PlasticNews

Dužnosnici grada Iowa City u saveznoj državi Iowa, SAD, odbacili su mogućnost uvođenja zabrane plastičnih vrećica, kako je izvijestile lokalne novine Press-Citizen.



Naime, lokalna udruga "100 Granies" (100 bakica) zatražila je da se zabrane vrećice, međutim vijećnici i gradski dužnosnici odbacili su takvu mogućnost. Kako je izjavila Jennifer Jordan - gradska kordinatorica za recikliranje, edukacija stanovništva koje je poduzeto prije nekoliko godina (samo-kontrola potrošnje kupaca, prikupljanje, recikliranje) je najbolji način rješavanja problema plastičnih vrećica.


Izvor: Plastics News.com

Kako se nerazumno i iz sasvim drugih razloga, a nimalo ekoloških, pojavljuju zabrane plastičnih vrećica u pojedinim gradovima, regijama i državama, isto tako se i plastičarska industrija okuplja u saveze u obranu svojih, ali i tržišnih, proizvodnih pa i ekoloških interesa.

Zabrane plastičnih vrećica u svijetu potaknute su različitim povodima i cijeli niz postova na ovom blogu posvećen je razotkrivanju stvarne pozadine. Najčešće je to politička manipulacija, zaštita nekih interesa te obmanjivanje neupućene javnosti kod koje se davno već stvorio dojam da se zabranama i/ili naplatama ekstra taksi čini nešto ekološki dobro.

Kao što ste imali prilike vidjeti na blogu - "slučaj Toronto" je vrlo simptomatičan i u ovom trenutku plastičarska industrija dobila je bitku. "Rat" se nastavlja, a kakav će ishod biti, to nitko ne može predvidjeti, jer racionalni, ekonomski, ekološki i znanstveno dokazani argumenti najčešće nemaju nikakvog utjecaja na donošenje odluka o oporezivanju ili zabrani plastičnih vrećica.

I ovih dana u svijetu se vode pravne bitke. Evo navodim ovdje primjere Škotske koji se širi na cijelu Veliku Britaniju te slučaj grada i države Delhi u Indiji.

U Škotskoj je formiran savez od nekoliko članova: Foodservice Packaging Association (FPA) - Udruženje proizvođača ambalaže za hranu , Packaging and Films Association (Pafa) - Udruženje proizvođača ambalaže i filmova, Confederation of Paper Industries (CPI) - Konfederacija papirne industrije i British Plastics Association (BPF) - Britanska udruženje plastičara. Osnovni cilj saveza je stavljanje "znanosti iznad propagande" u cijelom predmetu zaštite plastičnih vrećica, borbe protiv zabrana i uvođenja taksi i u Škotskom, ali i u britanskom Parlamentu.

Na predstavljanju nove koalicije, izvršni direktor Pafa g. Barry Turner izjavio je: "Nema nikakvih dokaza koji bi podržavali česte prijedloge za oporezivanjem plastičnih vrećica, a koji se opravdavaju postizavanjem ekoloških dobitaka, niti bi takvim taksama postignuto smanjenje potrošnje plastičnih vrećica dovelo do veće ekološke svijesti i na drugim područjima".

Vlada i mediji trebali bi umjesto podržavanja uvođenja taksi trebali isticati dobrovoljne aktivnosti i nastojanja koja provode sami proizvođači plastičnih vrećica s ciljem višekratnog korištenja istih te smanjivanjem njihovog korištenja.

Glavni direktor Pafa g. Peter Davis izjavio je: "Novoosnovana koalicija namjerava biti proaktivna u prikazivanju praktičnosti i ekoloških prednosti plastičnih vrećica, ali i podsjetiti javnost da postoje mnogo značajniji problemi održivosti koji se moraju rješavati".

Članovi koalicije navode da plastične vrećice nemaju nikakav značajan negativni ekološki utjecaj. Stoga navedena koalicija ima namjeru informirati javnost, industriju i vladu s pravilnim informacijama o plastičnim vrećicama i njihovom utjecaju s nadom da uvođenje taksi može biti izbjegnuto.


Istovremeno, na Vrhovnom sudu države Delhi u Indiji vodi se sudski spor kojeg je povela All India Plastic Industries Association (AIPIA) (Sveindijsko udruženje proizvođača plastike) protiv vlade države Delhi koja je svojim dekretom zabranila proizvodnju, prodaju, uvoz, držanje, prodaju i korištenje plastičnih vrećica u New Delhiju i državi Delhi sa stupanjem na snagu od 23. studenog ove godine.

Predstavnici proizvođača zatražili su (barem) ukidanje zabrane proizvodnje plastičnih vrećica zbog mogućnosti prodaje izvan države Delhi.

6. prosinca održana je prva rasprava na sudu i bila je zanimljiva diskusija između sudaca (predsjednika vijeća D. Murugesan i suca Rajiv Sahai Endlaw) i predstavnika Vlade koji su branili ovu odluku:

Sud: "Kako uopće možete izreći apsolutnu zabranu za plastične vrećice? Ukoliko prerađivačka industrija plastičnih vrećica nije opasna sama po sebi, kako možete zabraniti proizvodnju plastičnih vrećica? Možete li izreći ukupnu zabranu plastičnih vrećica? Jeste li predvidjeli učinak svoje odluke na prerađivačku industriju? I kako možete zabraniti proizvodnju plastičnih vrećica dok ista ta industrija ima dozvolu za rad i proizvodnju?"

Predstavnik vlade je postavio pitanje: "Kako je moguće da se u državi Delhi proizvode plastične vrećice ako je nakon odluke o zabrani od 23. studenog izgubljeno tržište?"

Sud: "Koje su studije napravljene da bi se donijela odluka o zabrani? Istovremeno, dozvoljeni su plastični tanjuri, plastični pribor za jelo, plastične boce, a zabranjuju se samo plastične vrećice. Plastika je plastika, a zabranjuju se samo plastične vrećice."

Predstavnik plastičara naglasio je da je osim nerazumne odluke o zabrani plastičnih vrećica, vlada Delhija premašila svoje ovlasti, jer takve dekrete o zabranama može donijeti samo središnja vlast Indije. "Vlada države Delhi, samo da bi ispunila svoj ranije utvrđeni dnevni red, samovoljno i nerazumno je odbila sve prigovore podnositelja zahtjeva".

Rasprava se nastavlja 11. prosinca, dok je tokom jučerašnjeg dana vlada Delhija poduzela opsežnu akciju kontrole provođenja dekreta o zabrani plastičnih vrećica, a težište su bili trgovački centri i hoteli s 5 zvjezdica. Kako je izvješteno, 25 kontrolnih ekipa utvrdilo je više od 100 slučajeva kršenja zabrane u trgovinama.

Borba se nastavlja.


Izvori:
- Plastic and Rubber Weekly
- India Daily News
- India Environment Portal

U ožujku 2011. u Miamiju, SAD, održana je 5. Svjetska konferencija o plastičnom otpadu u moru kojom prilikom je donesena Globalna deklaracija udruženja plastičara o rješenjima za morski otpad. Deklaracijom se potvrđuje opredijeljenost svjetske plastičarske industrije da će sa svim zainteresiranim stranama aktivno raditi na smanjivanju i rješavanju globalnog problema - odbačene plastike u morskom okruženju. Deklaraciju, koje je su potpisnici i Udruženje za plastiku i gumu Hrvatske gospodarske komore te Društvo za plastiku i gumu možete pročitati na sljedećem LINKU.

Početkom prosinca ove godine izdan je izvještaj o aktivnostima koje su u tijeku ili se planiraju. Radi se o 140 projekata koji za cilj imaju smanjivanje plastičnog morskog otpada. Za razliku od studenog 2011. kada je izvještaj obuhvatio 100 projekata, u ovom je izvještaju zabilježen značajni porast aktivnosti i projekata.

Kako je naglasio Steve Rusell - potpredsjednik udruženja plastičara pri američkom savjetu za kemiju (American Chemistry Council): "Plastičarska industrija čvrsto je opredijeljena i u potpunosti se slaže s principom da plastika ne pripada okruženju svjetskih oceana i da ista ne bi smjela biti odbacivana u oceane. S plastikom se mora odgovorno koristiti, višekratno upotrebljavati, reciklirati i na kraju obnoviti zbog svoje energijske vrijednosti."

Izvršni direktor PlasticEurope g. Winfried Haaensel izjavio je: "Ovaj izvještaj odražava usmjerenost naše industrije na iznalaženju rješenja u suradnji s ostalim partnerima i zainteresiranim stranama."

Potpisnici Deklaracije o morskom otpadu prepoznali su 6 područja na kojima će se angažirati u iznalaženju održivih rješenja, a koja su usmjerena na: javno privatni partnerstvo na području smanjivanja morskog otpada, istraživanje, javnu politiku, dijeljenje najboljih rješenja i prakse, recikliranje i obnavljanje plastike te zagađenje plastičnim peletama.

Danas potpisnici Deklaracije provode više od 140 projekata koji su završeni, u tijeku ili su u planu. Projekti pokrivaju vrlo široka područja - od obrazovanja do globalnih istraživanja i ekološki učinkovitog upravljanja otpadom i prevencijom otpada u moru.

Najnoviji izvještaj možete pročitati na sljedećem LINKU.



Kao što možete iz izvještaja vidjeti i Hrvatska je aktivna u rješavanju problema plastičnog morskog otpada te se provodi edukacijska akcija "Plastika je prevrijedna da bi se bacala".


Izvor: Marine Litter Solutions

Jučer je u Europskom domu u Zagrebu održano zanimljivo predavanje pod nazivom "Ne ispirati mozak proizvodima agrokulture" kojeg su održali prof.dr.sc. Igor Čatić - umirovljeni redoviti profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz Zagreba te član Društva za plastiku i gumu i doc.dr.sc. Katica Knezović - docentica na Katedri za filozofiju i sociologiju Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Članak s istim nazivom prof.dr. Čatić objavio je 26. listopada 2012. na web stranicama tjednika za kulturu, znanost i društvena pitanja Hrvatski fokus pa ga možete pročitati na sljedećem LINKU.

Kako je tema vrlo zanimljiva i dotiče se plastike, plastičnih vrećica i bioplastike te objašnjava stvarni pojam prirodnog i bio kojeg takozvani zeleni vrlo često (zlo?-namjerno?) krivo koriste pri napadima na "umjetnu" plastiku.

Evo prezentacije:








































































































Imate li dodatnih pitanja, slobodno komentirajte ili se obratite autoru bloga e-mailom klikom na sljedeći LINK.

Već je pisano na ovom blogu u postu "Glupi Toronto" zabranio plastične vrećice" kako je došlo do donošenja odluke o zabrani plastičnih vrećica u tom tromilijunskom kanadskom najvećem gradu. Stvarno je bio "glupi" način kako je došlo do donošenja odluke o zabrani. Naime, raspravljalo se o ukidanju nameta na plastične vrećice jer je utvrđeno da takav namet nema ni ekonomskog ni ekološkog smisla (da bio je tada u gradskom vijeću netko pametan), ali naravno, uvijek se nađe netko "pametniji" i u jeku diskusije, tek tako da gradonačelniku malo zapapri, predloži "Zabranimo plastične vrećice". I kako to biva kada politikanstvo zauzme mjesto racionalnim odlukama, donešena je je odluka o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica od početka lipnja 2012., ali je stupanje na snagu odluke naknadno prolongirano od 1. siječnja 2013. Bilo je to 6. lipnja 2012.

Naravno da je vijest odmah proletila cijelim svijetom i takozvanim kobajage zelenima postala primjer ekološki savjesnog upravljanja gradom te su zaredali hvalospjevi i pozivanje na primjer ("glupog") Toronta. Naravno, nitko nije želio spominjati cijelu pozadinu, već su samo isticali konačnu odluku. Zabrana!

No, kako to biva u demokratskom svijetu, svatko može demokratski donijeti odluku kakvu hoće, ali i taj svatko može i mora odgovarati za posljedice takve odluke. Odmah je kanadsko udruženje proizvođača plastičnih vrećica (Canadian Plastic Bag Association) započelo s pripremama i usuglašavanjima te su 19. studenog ove godine inicirali sudski postupak pri Vrhovnom sudu države Ontario protiv grada Toronta.

Osnova tužbe je činjenica da je Vijeće grada Toronta donijelo odluku bez javne rasprave, nije obavilo nikakve analize niti je od nikoga "oštećenog" dobilo takav prijedlog te je navedena odluka donešena u "lošoj vjeri", kako je istaknuo glasnogovornik tog kakandskog udruženja. Naglasio je da "... gradsko vijeće Toronta nije od nikoga dobilo nikakav prijedlog niti bi ta odluka donijela nikakvu dodatnu ekonomsku, socijalnu i / ili ekološku dobrobiti gradu niti bi se time zaštitilo zdravlje, sigurnost i dobrobit svake osobe."

Valja napomenuti da je kanadsko udruženje proizvođača plastičnih vrećica (Canadian Plastic Bag Association) ad hock udruga koje se formirala upravo iz razloga suprostavljanju stupanju na snagu ove ekonomski i ekološki štetne odluke. djeluju unutar kanadskog Udruženja plastične industrije plastike (Canadian plastic Industry Association).

Upravo na takav način su se okupili i hrvatski proizvođači plastičnih vrećica u neformalnu grupu te s argumentima izašli protiv prijedloga bivše ministrice zaštite okoliša koja je namjeravala uvesti naknadu na plastične vrećice od najmanje 2 kn po komadu.

No, vratimo se Torontu. Tužba je predana Vrhovnom sudu države Ontario kojoj je Toronto glavni grad. I grad je suočen s tužbom proizvođača plastičnih vrećica.


S posljednje sjednice gradskog vijeća Toronta - Photo by: Bernard Weil / Toronto Star

Na posljednjoj sjednici gradskog vijeća 28. studenog, gradonačelnik je od strane pojedinih vijećnika optužen da je dopustio donošenje nepromišljene i štetne odluke o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica zbog koje je grad tužen i prijeti mu gubitak spora jer su argumenti plastičara potvrđeni, ispravni i u potpunosti pobijaju argumente za donošenje odluke o zabrani (ako ih je uopće i bilo).

Gradonačelnik je stavio predmet na raspravu na zatvorenoj sjednici gradskog vijeća te je rezultat te zatvorene sjednice donošenje odluke o ukidanju odluke o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica od 1. siječnja 2013. Odluka je donešena s 38 glasova za i 7 glasova protiv.

Naravno, odluku su pozdravili proizvođači plastičnih vrećica, plastičari i plastičarska industrija, ali i udruženje trgovaca koje napominje da se prije uvođenja bilo kakvih zabrana koje imaju utjecaja na njihovo poslovanje mora i njih konzultirati. Predsjednik udruženja naglasio je da je ta srijeda "dobar dan za male poduzetnike u Torontu".

Naravno, neki vijećnici se nisu slagali s takvom odlukom, pa je predložena i prihvaćena odluka s 31 glasom za i 14 protiv da stručne službe grada do sljedećeg srpnja trebaju pripremiti izvještaj za gradsko vijeće o rezultatima mjera za smanjenje korištenja plastičnih vrećica.

Sve u svemu, očito je Toronto se "opametio". Pitanje je sada hoće li ta vijest proletjeti planetom kao što je proletjela vijest o zabrani? Sumnjam.



Izvori:
- Plastics News.com
- The Star.com

Od bioplastike preko agrokulture do kiborgizacije, to su aktivnosti profesora dr. Igora Čatića u ovim prosinačkim danima. Dok je u tijeku priprema za objavljivanje materijala objavljenih na savjetovanju "Bioplastika - danas i sutra", održanom 23. studenog u Zagrebu (o čemu će uskoro biti više govora i na stranicama ovog bloga), aktivnosti se nastavljaju.

Već sutra prof.dr. Igor Čatić ima predavanje na temu "Ne ispirati mozak s proizvodima agrokulture" koje će održati u 18 sati u Europskom domu u Zagrebu, Jurišiveća 1 - više na sljedećem linku.

A kako ste mogli vidjeti u prethodnom postu, sljedeći tjedan u srijedu, 12 prosinca, u Rijeci na Medicinskom fakultetu profesor drži predavanje "Kiborzi među nama".

Prije nekoliko dana je na web stranicama ZG Magazina objavljen interview s profesorom o svim tim aktivnostima i međusobnim poveznicima, pa ga prenosim i na stranice ovog bloga.



Ono što valja istaknuti, kada se spominje ZG Magazin s kojim i ovaj blog surađuje, je nedavno primljen e-mail glavnog urednika g. Borisa Jagačića koji kaže:

Web portalu ZG Magazin i glavnom uredniku g. Borisu Jagačiću s kojim ovaj blog surađuje čestitke na uspješnom radu koji je eto prepoznat i priznat. Lijepo.

Ali vratimo se temi posta:

Kiborzi među nama

Henry Markram vodi projekt stvaranja umjetnog ljudskog mozga s rokom završetka u 2023. Na projektu će raditi istraživači iz devet zemalja (u inozemnim medijima prozvani i kao ‘Team Frankenstein’), a vrijednost projekta je jedna milijarda eura. Umjetni mozak bit će napravljen od silicija, zlata i bakra, a imat će sposobnost razvijanja misli nezavisno od ulaza (inputa) s drugih strana, i mogućnost osjećanja. Među znanstvenicima prevladava strah da bi taj mozak mogao biti više zao, nego dobar. Zato je projekt etički vrlo dvojben…

Čovjek je prirodno biće kada se rodi. Kada dobije, npr. prvu zubnu ispunu postaje kiborgom. Ali valja razlikovati stupnjeve kiborgizacije, njihovu poželjnost ili dvojnost.Postoji više mogućih podjela kiborga na: „biomedicinske kiborge“ ili „homo kiborge“ i „digitalne kiborge“. Na temelju mog načina gledanja, kojeg označavam sintezologijskim, moguća je podjela na tvarne kiborge i informacijske kiborge.

Razgovarao: Boris Jagačić

prof. dr. Igor Čatić >

Kada smo nedavno razgovarali s prof. dr. Igorom Čatićem o njegovim aktivnostima, u jednom smo trenutku zaključili da bi objava našeg cijelog razgovora premašila opseg koji je prihvatljiv za suvremenog, sve užurbanijeg čitatelja. Stoga smo se dogovorili da se razgovor podjeli u dva dijela. U prvom dijelu, objavljenom 11. listopada na stranicama ovog portala, razgovarali smo o njegovim postignućima i povezanosti s filozofima u svjetlu nedavno održanog skupa „Ideja Sveučilišta“ tijekom 21. dana Frane Petrića“, gdje je naš sugovornik propitivao ciljeve bolonjskog procesa.

U ovom, drugom dijelu, našeg razgovora usredotočili smo se na tri transdisciplinarne teme s aktualnim povodima. To su kiborzi, bioplastika i s njom povezana tribina “Ne ispirati mozak proizvodima agrokulture”. Krenimo s kiborzima.

Svojedobno ste u jednom dnevnom listu objavljivali članke na temu robotike, a sudjelovali ste i u radu nekih robotičarskih skupova. O čemu ste tamo govorili?

Robotika je područje s kojim se nisam aktivnije bavio. Pratio sam kretanja, a govorio sam obično o temama koje su na neki način povezane s robotima i robotikom. Međutim treba na ovom mjestu navesti jednu pojedinost. Običaj je da se asistente i to kao stvarno zadužene, uključuje u vođenje diplomskih radova. Jedan takav bio je tada 1982. godine, danas jedan od svjetski vodećih robotičara, prof. Branko Katalinić. U okviru Katedre za preradu polimera suvodio je dva diplomska rada, „Projekt manipulatora za poslugu ubrizgavalice“ i „Prihvatnice i upravljački uređaji pneumatskog manipulatora za poslugu ubrizgavalica“. Poslije uspješno obranjenih diplomskih radova, ponuđen je zajednički projekt zainteresiranoj plastičarskoj grani gospodarstva. Nažalost bezuspješno.

U posljednje vrijeme vaše ime se sve češće pojavljuje u člancima na temu kiborga. Na tu temu i u inozemstvu je objavljen jedan vaš članak.

Ta tema me povremeno zaokuplja već više od desetljeća. Snažan poticaj tom interesu potječe od mog druženja s bioetičarima. A izravni poticaj bila je jedna TV emisija gdje su prikazali aktivnost prof. K. Warwicka sa Sveučilišta u Readingu na ugradnji čipova.

Dopustite upadicu. Što se nastavnika s područja proizvodnje plastičnih i gumenih dijelova tiču kiborzi?

Pitanje je opravdano samo na prvi pogled. Treba znati da se, u pravilu čipovi prave od anorganskih polimera na osnovi silicija. A ugradnja dijelova u čovječje tijelo ili umjetni udovi često su načinjeni od organskih polimera. Nismo svjesni, ali još 1989. jedan novinar u „Vjesniku“, Ivo Jakovljević, izvrsno je sastavio naslov za moj prilog o polimerima. „Život je polimer“ što je točna oznaka. Naime bjelančevine, nukleinske kiseline i polisaharidi su osnovni organski polimeri. Dodajmo još, plastika i guma u suvremenoj medicini čine više od pola svih upotrijebljenih materijala.

Valja i u ovakvim razgovorima biti jezično precizan. Kako se definira kiborg?

Najčešća je definicija da je ljudski kiborg, jer postoje i životinjski (čipiranje životinja), hibrid između živog tijela, npr. čovjeka i stroja. Poslije naših produbljenih istraživanja, osobito tijekom posljednjih nekoliko godina u okviru projekta „Primjena opće sustavnosne teorije u raščlambi opće tehnike“ pokazalo se prikladnijim definirati kiborga kao hibrid živoga i neživoga. U nekim slučajevima kao što je to umjetno srce, koje je još u razvoju, mase od 960 grama, radit će se o svojevrsnom stroju. Ali i ono je neživo. Dakle, naša je definicija općenitija.

Znači li to da ima puno više kiborga među nama nego smo mi toga svjesni?

Točno. Čovjek je prirodno biće kada se rodi. Kada dobije, npr. prvu zubnu ispunu postaje kiborgom. Ali valja razlikovati stupnjeve kiborgizacije, njihovu poželjnost ili dvojnost. Zbog daljnjeg razgovora valja navesti sadašnju podjelu kiborga. Postoji više mogućih podjela kiborga. Po prvoj razlikuju se četiri kategorije kiborga.


Mogućnosti zamjene prirodnih dijelova čovječjeg tijela s umjetnima (I. Greguric 2010.)

U prvu kategoriju ubraja se obuhvaća fizičko nadomještanje udova, organa i ostalih dijelova čovječjeg tijela koji nedostaju, uz djelomično ili potpuno vraćanje njihovih funkcija, kao npr. umjetni kuk ili umjetna ruka. Dodavanje ili pojačavanje određenih funkcija organizma, pri čemu se on dovodi u stanje koje se smatra „normalnim“ za ljudska bića, poput vraćanja vida smatra se drugom skupinom (vraćanje vida slijepima). Treća kategorija kiborga su oni koji obuhvaćaju rješenja koja proširuju već postojeće funkcije organizma – stvaranje bolje verzije čovjeka. U tu se skupinu ubraja i čipiranje ljudi. Konačno četvrtu kategoriju kiborga čine oni kojima su dodani organi ili funkcije koje nisu karakteristične za ljudsku vrstu s ciljem da joj se omogući egzistencija u inače nepovoljnom okruženju. To su npr. rješenja kojima se teži da čovjek može prenositi teret veći od uobičajenog ili da vidi u infracrvenom području.

Treba spomenuti još dvije podjele. Prva je na „biomedicinske kiborge“ ili „homo kiborge“ i „digitalne kiborge“. Na temelju mog načina gledanja, kojeg označavam sintezologijskim, moguća je podjela na tvarne kiborge i informacijske kiborge. Primjer tvarnog kiborgiziranja je ugradnja umjetnog kuka, a čipiranjem se postaje informacijskim kiborgom. Ovom podjelom želi se naglasiti na čemu je težište.

Ljudi žive sve dulje i potrebno im je sve više „rezervnih dijelova“. Kako riješiti taj problem?

Nažalost, presađivanje organa ili udova, koje je također u snažnom razvoju, nije trajno rješenje. Kroz priču jednog kirurga, glasoviti filozof tehnike, Francuz Jacques Ellul još je 1992. ovako sažeo svoj stav o presađivanju. »Što više mladih stradalih u prometnim nesrećama, to više uspješnih presađivanja.« Dakle morat ćemo mijenjati živo, prirodno, s umjetnim, neživim.

U jednom vašem članku pročitah da će mrtvozornici dobiti novu dužnost. O čemu je riječ?

Preostaci kremiranja >

Umrle je moguće pokopati ili kremirati koje postaje sve prošireniji način zbrinjavanja mrtvog čovječjeg tijela. Npr. u Japanu se čak 99 % umrlih kremira. Što su preostatci kremiranja, koji su već sada privukli pozornost oporabljivača, njih šest, pretežno u SAD-u? To su skupi metali, čelični klinovi, titanski kukovi ili kobaltno-kromna koljena. Njih je moguće pretvoriti u dijelove automobila, zrakoplova ili vjetroturbina. Samo umjetnih pužnica do sada je ugrađeno oko 200 tisuća. Što je s elektrostimulatorima srca ili s RFID-čipovima? Tu ne bi trebalo biti etičkih problema, jer usatci nisu nikada bili živi. A to nameće novu zadaću mrtvozornicima u budućnosti. Morat će odrediti stupanj kiborgiziranja pokojnika i dopustiti ukop u zemlju ili zahtijevati kremiranje.

Koji je najveći projekt na putu potpune kiborgizacije čovjeka?

To je projekt umjetnog mozga kojeg vodi H. Markram. Odobren mu je 2011. projekt „Human Brain Project“, s rokom završetka u 2023. Na projektu će raditi istraživači iz devet zemalja, od toga oko tisuću doktoranada s područja medicine, kemije, fizike i informatike, a vrijednost projekta je jedna milijarda eura. Umjetni mozak bit će napravljen od silicija, zlata i bakra, a imat će sposobnost razvijanja misli nezavisno od ulaza (inputa) s drugih strana, i mogućnost osjećanja. Među znanstvenicima prevladava strah da bi taj mozak mogao biti više zao, nego dobar. Zato je projekt etički vrlo dvojben.

Dolazimo do pitanja etičnosti kiborgiziranja, ili onime čime se bavite. To je pitanje kiborgoetike. Možete navesti pozitivan i negativan primjer?

< RFID čip

Pozitivni i poželjni primjer kiborgiziranja je vraćanje vida slabovidnima ili slijepima. Sporno informacijsko kiborgiziranje je prvenstveno ugradnja radiofrekvencijskih identifikacijskih (RFID) čipova. Nekima da ne uzimaju previše lijekova, nekima iz pomodnih razloga. S tom takvom identifikacijom započelo se kod ljudi 10. svibnja 2002. Tada su trojici članova obitelji Jacobs iz Floride ugrađeni RFID čipovi. Osnovni razlog bio je što je otac Jeff bio jako ovisan o brojnim lijekovima, a pogrješka u njihovu uzimanju bi bila katastrofalna. Već je 2005. više od sedam tisuća ljudi imalo ugrađeno takve čipove.

Potencijalno negativne posljedice ugradnje RFID čipova pojavljuju se sve ubrzanije.Europska unija (2010.) i američka Food and Drug Administration (FDA, 2011.) odobrile su čipiranje lijekova (npr. pilula) čipovima veličine zrne pijeska koji mogu iz ljudskog probavnog trakta slati podatke o stanju tijela na računalo. Zapravo je to uvod u globalizacijsko praćenje pojedinca kojim se nastoji dovršiti koncept jedinstva i uniformnosti zemaljske kugle i uspostaviti potpunu kontrolu kretanja, mišljenja i djelovanja građana. Osim mentalnog, emocionalnog, pa i fizičkog programiranja naše svijesti i percepcije stvarnosti, bit će moguće daljinskom kontrolom zaustaviti neke fiziološke procese u tijelu, što može imati pogubne posljedice po zdravlje. Čip priključen na nervni sustav čovjeka uključenog u mrežu može usporavati ili ubrzavati rad srca, usmjeravati i kontrolirati njegove misli, fizičke reakcije itd.
Mikročipiranje moglo bi dosegnuti globalne razine ljudskih aktivnosti i zahtijevati obaveznu upotrebu mikročipova u svakodnevnici građana, bez kojih neće biti u mogućnosti pristupiti određenim društvenim segmentima.

Ova tema je vrlo intrigantna. Može li se o njoj negdje nešto više pročitati ili čuti?

Ako imate prijatelje među liječnicima, neka Vam posude „Liječničke novine“ od rujna 2012. Tamo je objavljen vrlo opširan tekst o toj temi. Koji je prikazan u sličnoj slovenskoj tiskovini u skraćenom obliku. Govorio sam o njoj u Senatu Medicinske akademije i za građane Cresa u okviru „21. dana Frane Petrića“. Sada se priprema o toj temi Tribina na Fakultetu strojarstva i brodogradnje 4. prosinca 2012. A pozvan sam i da govorim o tome u okviru Dana Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 12. prosinca 2012. Konačno Hrvatski radio I. program objavio je razgovor o toj temi u emisiji „Drag mi je Platon“, a 1. prosinca će objaviti razgovor s autorom Radio Novi Sad.

Druga je aktualna tema „bioplastika“. Naime Društvo za plastiku i gumu organizira 22. studenoga 2012. po prvi puta u Hrvatskoj savjetovanje isključivo posvećeno toj temi. O čemu je riječ?

Odgovorit ću na zaobilazni način. Javnosti se nameću dvije teme kao tehnička novost i napredak. To su nanotehnika i bioplastika. Da vidimo neke podatke o tome. Prve nanočestice bile su one zlatne i stare su oko 2.700 godina. U 2010. proizvedeno je oko 11 milijuna tona nanočestica, od čega otpada oko 9,5 milijuna tona na čađu za potrebe raznih gumenih i ostalih proizvoda. A čađa se upotrebljava odavno, barem od 19. stoljeća. Suvremenih nanočestica je još uvijek jako malo. Pritom valja navesti da sam 2008. uveo pojam nanooze, bolesti koju izazivaju nanočestice. Tri mjeseca kasnije pronašao sam i prvu bolesnicu od te bolesti.

Slično je s bioplastikom. Bioplastika je prethodila sintetskoj plastici, jer je prva sintetska plastika bila je fenol-formaldehid, popularni „bakelit“ koja je izumljena tek 1907. Prva je bila plastika načinjena je na osnovi biomaterijala kao što su npr. celuloza (parkesin, celuloid, celofan), kazein, bjelančevina iz mlijeka (galalit) ili soje. Primjerice kazein poznat i kao galalit, proizvodi se već nekoliko stoljeća, npr. za dugmad. Ti su materijali, međutim, ubrzo zaboravljeni, nakon što je otkrivena mogućnost dobivanja plastike od nafte (fosilna plastika). Renesansa plastike na bioosnovi započela je s plastikom na osnovi škroba, zbog razloga koji vrijede i danas: relativno niska cijena i raspoloživost sirovina te zbog biorazgradljivosti kao dodatne funkcije materijala.

Što je zapravo „bio-“, jer imamo biokozmetiku, bioplastiku, biotekstil… Postoji li i bioguma?

Mayanska igra loptom >

Oznaka „bio-“ označuje da je ulaz u proces nešto na osnovi biljaka ili životinja (celuloza ili mlijeko). Međutim proizvodi nisu prirodni, kako nam se to nameće. Sve što je stvorio čovjek uzgojem ili na neki drugi način je umjetno. Prema tome nema prirodnog uzgojenog pamuka kako nas to uvjerava jedan glasoviti reklamni dvojac u Hrvatskoj. Radi se o pamuku uzgojenom pri posebnim uvjetima. Čija je danas proizvodnja ispod 1 % ukupne proizvodnje pamuka. Jedino tekstilno vlakno koje je načinjeno od prirodnog ulaza u proces je ono načinjeno od brnistre.

Ali, dobro se uočili, nitko ne govori o biogumi. A prvi gumeni proizvodi koji su načinjen od sirovina, prirodnih neprerađenih tvari, bile su gumene lopte i sandale i to pred 3,5 tisuća godina u Srednjoj Americi. Naime bile su od prirodnog lateksa i slaka vinove loze. Ali očito da bioguma trenutno nikoga ne zanima.

Kolika je svjetska proizvodnja bioplastike? Koliki je uopće njezin udjel u svjetskoj proizvodnji plastike?

Svjetska proizvodnja bioplastike 2011. je bila 1,2 milijuna tona, s prognozom da će biti 2015. ili 2016. oko 6 milijuna tona. A proizvodnja fosilne plastike bila je već 2011. godine oko 280 milijuna tona.

Treba li nam onda bioplastika?

Treba, ali samo ako je načinjena od otpadne biomase, a ne da se za potrebe te plastike uzgajaju biljke koje daju npr. škrob. Treba pridodati da sam najoštrije osudio reklamu jednog talijanskog proizvođača, plastike koji od 170 proizvoda ima samo jednu vrstu bioplastike. A napao je plastiku u cjelini. To je rezultiralo mojim tekstovima ili tekstovima nekih urednika koji su objavljeni u SAD-u, Poljskoj, Velikoj Britaniji, Srbiji, Sloveniji. Vrhunac je bio kada je jedini časopis posvećen isključivo bioplastici – „Bioplastics Magazine“ 2011. objavio moj tekst „Bioplastika da, ali …“.

Recite nam o čemu će biti govora na skupu „Bioplastika – danas i sutra“?

Skup će biti svojevrsno poučavanje stručne javnosti o bioplastici. To najviše nedostaje svuda, o čemu su svjedočili nedavno brojni referati održani na sličnom skupu u Sloveniji. Govorit će se o mjestu bioplastike među materijalima i njezinom povijesnom razvoju. Ukazat će se na svjetske trendove, prednosti i nedostatke tih materijala, potrebnoj normizaciji te o biorazgradljivosti. Neki od znanstvenika referirat će o svojim rezultatima istraživanja.

Međutim, s bioplastikom povezana je i treća tema. To je najavljena tribina „Ne ispirati mozak proizvodima agrokulture. Tribina će se održati 6. prosinca 2012. u Europskom domu, Jurišićeva 1a s početkom u 18 sati. Na tribini uvodničari bit će doc. dr. sc. Katica Knezović, teologinja i agronomka i vaš sugovornik. Osnovna je svrha tribine pokrenuti zabranu uporabe riječi prirodno ako se radi o proizvodima iz uzgoja. Prirodne su samonikle biljke i životinje u šumi. Sve ostalo je umjetno, što kaže i naziv za biljne proizvode da su to proizvodi agrokulturne djelatnosti.

(U ovom razgovoru dotaknuli smo se ipak rubnijih tema s kojima se inače bavi prof. dr. Igor Čatić. Ovaj put nismo razgovarali o onome što čini središnji dio njegova područja djelovanja. A to su plastika i guma. Posebno u ozračju da se najvjerojatnije gasi organska industrija plastike u Zagrebu. No bit će i za to zgode…)


Izvor: ZG Magazin