Pregled posta

Biorazgradljive plastične vrećice nisu prijatelji okoliša

ili, biorazgradljive vrećice nisu eko-friendly.

To tvrde predstavnici Malezijskog plastičarskog foruma (Malaysian Plastics Forum) i Udruženja proizvođača plastike Malezije (Malaysian Plastics Manufacturers Association) u svom obraćanju javnosti, kao reagiranje na jedan članak objavljen krajem prosinca u nacionalnim dnevnim novinama "New Straits Times" u kojem se čitateljima preporučivalo korištenje biorazgradljivih plastičnih vrećica umjesto klasičnih plastičnih.

Evo njihovog reagiranja:

Ovom prilikom želimo odgovoriti zelenom pokretu gradskog vijeća Subang Jaya čije su preporuke i savjeti objavljeni u članku "Pređite na biorazgradljive vrećice" ("Switch to biodegradable bags") (Streets, Dec 19). Iako se u osnovi slažemo s aktivnostima zelenog pokreta, ovom prilikom želimo istaknuti našu zabrinutost vezano uz korištenje biorazgradljivih vrećica.

Malezijski plastičarski forum (Malaysian Plastics Forum (MPF), kao dio Udruženja proizvođača plastike Malezije (Malaysian Plastics Manufacturers Association (MPMA) slaže se s opažanjima navedenim u članku, a koja se zasnivaju na analizi životnog ciklusa (life cycle assessment (LCA). Međutim, želimo usmjeriti Vašu pozornost na dokazane činjenice da biorazgradljive vrećice ne doprinose zaštiti okoliša. Znanstveno je dokazano da razgradljive vrećice znatno više štete okolišu od nerazgradljivih.

Mnogi pogrešno smatraju da su plastične vrećice štetne po okoliš zato što se ne razgrađuju. Ipak, prava (i tužna) istina je da razgrađivanje u prisustvu kisika proizvodi emisiju ugljičnog dioksida (CO2) koji je staklenički plin (greenhouse gas (GHG) i koji uzrokuje globalno zatopljivanje. Razgrađivanje bez prisustva kisika (anaeorobna degradacija) je još i lošija po okoliš. Prilikom razgradnje bez prisustva kisika emitira se metan koji je također staklenički plin, 22 puta štetniji od CO2.

Ovom prilikom valja izdvojiti zaključke Australskog ministarstva zaštite okoliša, voda, nacionalnog bogatstva i umjetnosti (Australian Department of Environment, Water, Heritage and the Arts - saga novog naziva: Department of Sustainability, Environment, Water, Population and Communities):

(i) "Naše savjetodavno istraživanje: "Utjecaj razgradljivih vrećica u Australiji" ("The Impact of Degradable Plastic Bags in Australia") utvrdilo da je moguće da postoje samo neke manje pojedinačne prednosti koje se ostvaruju ukoliko se odlažu na odlagališta, ali generalno prednosti nema. To je stoga što mikroorganizmi ne mogu preživjeti u suhe i uvijete slabe prisutnosti kisika koji uobičajeno vladaju na odlagalištima. Sve vrste razgradljivih tvari, uključujući hranu i papir, pronađene su "mumificirane" i sačuvane, nerazgrađene u takvim uvjetima na starim odlagalištima. Čak i ako razgradljiva tvar se i razgradi, činjenica da se takav proces odvija u uvjetima nedostatne količine kisika, znači da će se tom prilikom emitirati metan CH4 - staklenički plin.

(ii) "Plastične vrećice koje se obično zamjenjuju biorazgradljivim vrećicama čine zanemarivi volumski udio u smeću koje se odlaže na odlagalištima, a većina plastike je inertna i ne nema otrovnih emisija ili ispuštanja."








Nerazgradljivost plastičnih vrećica predstavlja formu vezivanja ugljika u molekularnoj strukturi plastičnog materijala (sekvestracije ugljika). To je dakle ironija da se danas mnogi bave pitanjima razgradljivosti čiji proces emitira ugljični dioksid (CO2) ili plin metan (CH4), a da se istovremeno troše milijuni, pa i milijarde dolara na programe iznalaženja načina kako ugljik vezati i spremiti da ne završi u atmosferi. Poznati je program Međunarodne agencije za energiju - "Carbon Capture and Storage".

U određivanju koje potrošačke vrećice su najbolji izbor, jesu li to plastične vrećice, papirnate vrećice ili biorazgradljive vrećice, potrebno je uzeti u obzir sve parametre počevši od početne faze i pridobivanja ili uzgoja sirovina pa sve do kraja njihovog uporabnog vijeka i načina odlaganja i zbrinjavanja. Ta "od kolijevke do groba" analiza, poznatija kao analiza životnog ciklusa (Life Cycle Assesment - LCA), je osnova za prosuđivanje koliko koji proizvod utječe na okoliš. Plastične vrećice, bilo po pitanju ukupne utrošene energije, utrošenih fosilnih goriva, količina otpada i po volumenu i po težini, ili po pitanu emisije stakleničkih plinova - imaju najmanji utjecaj na okoliš u usporedbi sa svim ostalim vrećicama - prema istraživanu koje je proveo nezavisni institut Boustead Consulting & Associates Ltd. 2007. godine, a skraćeni prikaz možete vidjeti na sljedećem LINKU.

U tom pogledu, pozivamo se na istraživanje koje je provelo britansko Ministarstvo zaštite okoliša u Životnom ciklusu potrošačkih vrećica (Life Cycle Assessment of Supermarket Carrier Bags). Istraživanje je provedeno po nalogu Vlade Velike Britanije da bi se odredio utjecaj plastičnih vrećica na okoliš i uspredio ga s utjecajem ostalih višekratnih i biorazgradljivih vrećica. Istraživanje je jasno pokazalo da, temeljem holističkog , dakle ukupnog , i integralnog pristupa analize životnog ciklusa (LCA), plastične vrećice imaju najmanji utjecaj na okoliš i na ukupni potencijal globalnog zagrijavanja (global warming potential (GWP), u odnosu na druge vrste vrećica, uključujući papirnate I pamučne vrećice. Valja zabilježiti da je istraživanje utvrdilo da bi se pamučne vrećice trebale koristiti zapanjujućih 327 puta kako bi dostigle ukupni potencijal globalnog zagrijavanja (GWP) plastičnih vrećica.

O ovoj studiji već je bilo govora na stranicama ovoga bloga, pa post "Analiza životnog ciklusa potrošačkih vrećica" možete pogledati na sljedećem LINKU.

Studija je dokazala da plastične vrećice imaju najmanji utjecaj na okoliš. I, ukoliko prihvatimo zaključke istraživanja, gradsko vijeće nikako ne bi trebalo predlagati da se plastične vrećice zamijene drugim vrstama vrećica, pa ni biorazgradljivim vrećicama, jer sve one imaju veći negativni utjecaj na okoliš. Stoga postavlja se osnovno pitanje - trebaju li odluke biti donešene na osnovi percepcije ili bi trebale biti zasnovane na znanstvenom LCA pristupu?

U situacijama slabe zaštite okoliša, gradska vijeća trebala bi usmjeriti svoje aktivnosti na otpad na ulicama svojih gradova. Jer, problemi onečišćenja okoliša su uzrokovani problemima ljudskog ponašanja, a ne problemom ovog ili onog materijala odnosno iskorištenog i odbačenog proizvoda. Upravo je neodgovarajuće ljudsko ponašanje osnovni uzrok zagađivanja i onečišćenja okoliša.

Malezijski plastičarski forum i Udruženje proizvođača plastike Malezije početkom godine poduzeli su akciju "Don't be litterbug" u slobodnom prijevodu "Ne budi virus smeća", s kojom se promovira 3R pristup (Reduce - smanji, Reuse - ponovno upotrijebi, Recycle - recikliraj). Zajedničkim aktivnostima - sprečavanjem odbacivanja smeća i 3R pristupa, postići će se dugoročni rezultati u zaštiti okoliša. S 3R pristupom promovira se koncept smanjenja svega što trošimo i koristimo, a to uključuje i plastične vrećice. I zdušno se slažemo sa svima koji koji predlažu da trebamo smanjiti broj plastičnih vrećica s pametnim korištenjem plastičnih vrećica. Uzeti i koristiti plastičnu vrećicu samo je nužno te je nakon toga iskoristiti i kao vrećicu za smeće. S konceptom recikliranja, snažno podupiremo širenje sustava recikliranja, jer plastične vrećice su u potpunosti reciklabilne.

Stoga, trebamo napraviti doprinos zaštiti okoliša radeći dvije jednostavne stvari - prestati neodgovorno odbacivati smeće i pridržavati se principa 3R.

Izvori:
Malaysian Plastics Manufacturers Association
Malaysian Plastics Forum
Don't Be A Litterbug
New Straits Times

Post je objavljen 29.12.2012. u 23:17 sati.