Pregled posta

Međunarodni dan borbe protiv plastičnih vrećica

Ovih dana nekoliko web portala obilježilo je 19. prosinca kao Međunarodni dan borbe protiv plastičnih vrećica. Među njima, članke o tom danu objavili su portali H-Alter i Baranja.hr.




I ne treba biti nimalo iznenađen što sve tamo piše kada se vide takvi članci i podaci s kojima se potkrepljuju tvrdnje i zahtjevi. Stoga je na navedenim portalima objavljen i sljedeći komentar:


Poštovano uredništvo i cijenjeni čitatelji,
Svjedoci smo u posljednje vrijeme aktiviranja kampanje protiv plastičnih vrećica, u čemu se pridružuje i Vaš web portal i ovaj članak.

U cijeloj ovoj priči najglasniji su koje-kakvi „kvazi ekolozi“, dokazivatelji svega i svačega protiv plastike, plastičnih vrećica. Na žalost, najmanje se čuje riječ stručnjaka, stručnih institucija. i u takvim okolnostima događa se da se jednom izjavljena glupost ponavlja i nekritički prenosi iz dana u dan, pogotovo od nestručnih i senzacionalistički nastrojenih novinara - i to jednostavno postaje činjenica - da ne kažem „znanstvena“.

Kako smo svi mi kao građani izloženi svakodnevnim bombardiranjem o otrovnosti i opasnosti „najlon vrećica“, siguran sam da se i mnogi od nas pitaju što je stvarno istina. Stoga sam odlučio ukazati Vam na nekoliko činjenica.

- nije najlon vrećica, niti PVC vrećica. Najbolje je reći polietilenska vrećica jer su iste napravljene od polietilena niske (PE-LD) ili visoke (PE-HD) gustoće.

- PVC vrećice se danas ne proizvode, a PVC se danas najviše koristi u građevinarstvu - oluci, gurle, cijevi, izolacija električnih vodova, linoleumi, podne pločice, PVC stolarija, u automobilskoj industriji i za proizvodnju dječjih igračaka te za široki raspon medicinske i informatičke opreme.

- ukupno za proizvodnju plastike troši se oko 4 % ukupne svjetske potrošnje nafte, a za proizvodnju polietilenskih vrećica koristi se 0,05 % nafte. Najviše nafte troši se za transport (50 %) i grijanje (32 %). Dakle, netočna je tvrdnja da se za proizvodnju polietilenskih vrećica troše značajni prirodni resursi nafte.

- lažno se tvrdi da se polietilenske vrećice razgrađuju 1000 ili 100 ili tko zna koliko godina. Činjenica je da se ne zna koliko se razgrađuju. Ali, na današnjim odlagalištima smeća ne razgrađuje se niti papir, niti bio-otpad jer za biorazgradnju nema uvjeta, a stvaranje uvjeta za razgradnju (npr. papira) višestruko je ekološki opasnije i višestruko više puta opterećuje okoliš.

- lažno i zlonamjerno se tvrdi da prilikom razgradnje, plastične vrećice ispuštaju toksine. Naveo sam da se plastične vrećice ne razgrađuju - i upravo to je njihova prednost! Mogu se skupljati i reciklirati. Zbog svog sastava polietilenske vrećice ne zagađuju tlo. Formula etilena je C2H4, i taj materijal ne sadrži kemijske elemente koji ovako povezani zagađuju tlo. Vizualno, nemarno odbačene vrećice u prirodu zaista onečišćuju okoliš. To jeste na žalost stvarnost, čemu nisu krive plastične vrećice, već svi mi, ljudi.

- netočna je tvrdnja, što potvrđuju mnoge znanstvene studije, da su papirnate vrećice ekološkije od polietilenskih. Za proizvodnju papirnatih vrećica troši se energije otprilike jednako kao i za polietilenske vrećice, ali se višestruko više troše i zagađuju prirodni resursi - potrošnja drveta, kao i potrošnja i zagađivanje značajnih količina vode. Za izradu papirnih proizvoda koriste se različite vrste ljepila i boja koje također opterećuju okoliš. Zbog toga, papirnata vrećica je najmanje pogodna za okoliš.

- više studija potvrđuje opasnost od višekratnih vrećica - pa i plastičnih. U nekoliko laboratorijskih istraživanja utvrđeno je da se na tim vrećicama nalazi cijeli niz bakterija pa čak i norovirus, a pranje i dezinficiranje takvih vrećica još je veće opterećenja za okoliš (potrošnja vode i energije, ispuštanje deterdženata i zagađenje vode, itd.)

- polietilenska vrećica - za istu ili sličnu namjenu (npr. vrećica s kojom idemo u trgovinu) 7 do 10 puta manje zauzima prostora, što znači da je za prijevoz papirnatih vrećica potrebno 7 do 10 puta više kamiona koji će potrošiti 7 do 10 puta više goriva - upravo onih prirodnih resursa nafte.

- netočna i neistinita je izjava da su biorazgradljive vrećice pogodnije od „običnih“ polietilenskih vrećica. Biorazgradljive vrećice definitivno se neće razgraditi na odlagalištima smeća ili komposištima niti u prirodi jer tamo nema uvjeta za to - pogodna temperatura, vlažnost.

- netočna je i neistinita izjava da su platnene vrećice pogodnije od polietilenskih vrećica. Pamuk se proizvodi na 3 % svjetske obradive površine, a za uzgajanje pamuka potrebno je ukupno 10 % svjetske proizvodnje svih kemijskih pesticida i čak 25 % insekticida. Platnene vrećice su skupe - 1 platnena = 400 plastičnih. Licemjerno se od eko dušebrižnika ističe da je platnenu vrećicu moguće višestruko koristiti, samo ju je potrebno oprati. A prešućuju koliko je za pranje vrećica potrebno vode, deterdženta i energije.

- netočna je tvrdnja da su plastične vrećice najveći onečišćivač mora i oceana. Vrećice čine 8,1 % onečišćenja, dok je su npr. cigarete i cigaretni filteri na prvom mjestu s 27,2 % udjela.

- od plastičnih vrećica ugiba na tisuće, stotine tisuća morskih i kopnenih životinja godišnje - još jedna neistinita izjava. Brojna istraživanja govore da su ti brojevi znatno, znatno manji. Prema Ocean Conservancy's International Costal Cleanup Report 2010. navodi se: 488 životinja od kojih je 76 odnosno 15,5 % bilo zapleteno u plastične vrećice. Izvještaj daje i pregled 25-godišnjih rezultata akcije Coastal Cleanup, koja se provodi u više od 150 zemalja odnosno lokacija i kojom prilikom je u jednom danu prikupljan otpad na plažama i obalama te je tom prilikom utvrđeno da plastične vrećice čine 5 % ukupnog otpada. U tom dugom vremenskom razdoblju pronađene su 4073 životinje uginule zbog navedenog otpada, a zbog plastičnih vrećica 404 životinje (dakle, manje od 10 %) među kojima je najviše riba.

Dakle, to je vrlo daleko od brojki kao što su stotine tisuća ili čak više od milijun uginulih životinja zbog plastičnih vrećica.

- lažno se tvrdi da su plastične vrećice najopasniji otpad za životinje u morima i oceanima - ne, najopasniji su ostaci odbačenog ribolovnog pribora, najviše se životinja zaplete u odbačene mreže i niti (više od 86 %).

- poznata je iz tiska i raznih „eko“ publikacija prikazana fotomontaža kornjače s plavom plastičnom folijom u ustima, koja je i ilustracija Vašeg članka, u kojoj se sugerira da životinje jedu plastične vrećice. Svatko tko se je susreo sa životinjama - domaćim, kućnim ljubimcima, divljima - zna da to nije istina. Životinje ne jedu plastične vrećice. A ako slučajno dio plastične vrećice i dospije u probavni trakt neke životinje, taj dio će jednak izaći iz probavnog trakta.

- netočna je tvrdnja da plastika na poljima izaziva neplodnost tla. Upravo korištenje plastične folije za malčiranje doprinijelo je manjem korištenju poesticida i biocida pri uzgoju raznih agrokultura, većoj i kvalitetnijoj proizvodnji voća i povrća (da ne govorim o plastenicima). Na žalost, ispušni plinovi iz traktora i ostale poljoprivredne mehanizacije znatno su veći onečišćivači obradivog tla nego vrećica koja se ne razgrađuje, pa time niti nema čime kontaminirati tlo. Točno je, treba je samo pokupiti.

- netočna je tvrdnja da se reciklira manje od 1 % plastičnih vrećica. Ovisi od države do države i njihovog sustava zbrinjavanja otpada. Primjer je švicarske gdje se 99 % otpadne plastike reciklira ili spaljivanjem iskoristi za proizvodnju električne ili toplinske energije. Vrlo slični rezultati su u Austriji, Njemačkoj, Skandinavskim zemljama - dakle, u svim zemljama gdje je uređen sustav odvojenog prikupljanja i zbrinjavanja otpada.

- također je netočna tvrdnja da većina plastičnih vrećica završi u okolišu - istina, vrlo su vidljive kada se zapletu u grane ili kada ih vjetar nosi ulicom, ali razmislite što vi radite s vrećicama - kad ih uzmete, najčešće ih još jednom ili dva puta upotrijebite, a nakon toga ih iskoristite za smeće, sa smećem odlaze na odlagališta gdje se odvajaju i odvojeno prikupljaju i u najvećem dijelu šalju na recikliranje.

- točno je da su neke zemlje i gradovi zabranili dijeljenje besplatnih jednokratnih vrećica (one vrećice u kolutima koje uzimamo u supermarketima kada kupujemo voće i povrće i sami pakiramo), ali povod tim zabranama ili uvođenjima poreza definitivno nisu ekološki, zaštita prirode, životinja ili zdravlja - razlozi su prvenstveno ekonomski (zaštita neke svoja lokalne proizvodnje), populistički i sitno-politički. Jednostavno se može reći: dodvoravanje neodgovornih političara i kvazi eko-aktivista neupućenoj ili krivo informiranoj javnosti. Brojne studije pokazale su da su zabrane i oporezivanja napravile znatno više štete nego koristi.

Ovdje jasno i glasno treba reći:
NISU KRIVE VREĆICE, KRIVI SU LJUDI KOJI IH NEOPREZNO ODBACUJU.

I na kraju da zaključim - ostati danas bez plastičnih vrećica i plastične ambalaže nezamislivo je, a dovelo bi do povećanog štetnog utjecaja na okoliš (energija, emisije CO2, prirodni resursi...). Zamjena plastičnih vrećica vrećicama od drugih materijala također bi bilo štetnije za okoliš i zdravlje ljudi.

Krivim, netočnim i lažnim informacijama, kao ni zabranama, a pogotovo onim apsurdnim, ništa se ne postiže.

Želite li više doznati o svemu ove, pozivam Vas da posjetite blog "Plastično je fantastično" (http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/) pa tamo pročitate, ali i pitate i komentirate sve što Vas zanima o plastici i plastičnim vrećicama.

Lijepi Vam pozdrav


I koliko god su uporni ti neopravdani, nestručni i senzacionalistički napadi na plastične vrećice toliko treba uporno i strpljivo dokazivati neistinitost tih argumenata, prikazati istinu, stručne i znanstvene činjenice i dokaze. Čitatelji će znati pravilno procijeniti. Vjerujem.






Post je objavljen 21.12.2012. u 14:35 sati.