Plastično je fantastično

ponedjeljak, 30.07.2012.

Pozadina zabrana plastičnih vrećica u Americi

Nemojmo se zavaravati, iza zabrana plastičnih vrećica u Americi stoje sasvim drugi razlozi, a ne neki kvazi ekološki. Nedavno su sve svjetske informativne agencije, a među njima i BBC News objavili, a samo naš Index.hr prenio vijest koja daje sasvim drugačije svjetlo na tu tzv. ekološku svijest Amerikanaca.

Trgovinski rat na pomolu


Američki Senat potvrdio pravo Washingtona da unilateralno nameće posebne takse i namete na subvencionirane robe koje dolaze iz Kine i Vijetnama,

Do glasanja je došlo nakon što je američki apelacijski sud u prosincu odlučio da američko ministarstvo gospodarstva ne može nametati antisubvencijske mjere na robe iz takozvanih "netržišnih ekonomija", gdje država igra glavnu ulogu u ekonomiji.

Cilj zaštititi domaća radna mjesta

Obamina administracija pokušat će zaobići sudsku odluku tako što će na glasanje biti stavljen njen prijedlog zakona o tome da se ministarstvu ipak omoguće te ovlasti. Nakon što je Senat dao zeleno svjetlo, prijedlog ide u Zastupnički dom Kongresa, a zatim na završni potpis Obami. Očekuje se kako će prijedlog proći.

Oni koji podupiru ovaj prijedlog zakona tvrde kako će se na taj način zaštititi radna mjesta u SAD-u, koja dolaze u pitanje jer tržište preplavljuju puno jeftiniji kineski proizvodi, zbog čega mnoga američka poduzeća propadaju.

Kako će odgovoriti Kina?

Očekuje se kako će se postojećim nametima, koji pokrivaju čelik, aluminij, papir, kemikalije i druge proizvode iz Kine, te plastične vrećice iz Vijetnama, sačuvati 80.000 radnih mjesta u SAD-u.

S druge strane, to će samo produbiti ionako zategnute odnose između Kine i SAD-a kada je trgovina u pitanju. Prošlih mjeseci već je zaiskrilo oko kineskih solarnih panela i turbina za vjetroelektrane koje su preplavile američko tržište, a puno su jeftinije od domaćih. Ukoliko SAD definitivno odobri mogućnost nametanja taksi na kineske proizvode, logično je očekivati da ni Kina neće ostati dužna.



Izvori:
BBC News
Daily Times
Index.hr


- 21:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.07.2012.

Još davno su plastičari upozoravali

Do ruku mi je došao jedan dokument Društva za plastiku i gumu od (za plastiku) davne 1993. godine. I zastao mi je dah - pogledajte koliko je aktualan još i danas. Gorovo da se ništa ni dan danas nije promijenilo


DRUŠTVO PLASTIČARA I GUMARACA
IZVRŠNI ODBOR
Zagreb, 15. lipnja 1993.


PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


Izvršni odbor Društva plastičara i gumaraca je na svojoj 23. sjednici održanoj 8. lipnja 1993. razmotrio niz akcija u kojima neke nevladine organizacije neutemeljeno napadaju plastiku u cjelini. Takve aktivnosti, odobrene i financirane iz inozemstva, nepotrebno uznemiruje javnost, a posljedica su vrlo visoke štete. Kao društvena organizacija kojoj je među ostalim povjereno da sagledava i obaviještava javnost o cjelokupnom području plastike i gume, što uključuje i pitanje plastičnog te gumenog otpada, odlučili smo se obratiti najširoj javnosti sa sljedećim stavovima.

1. Skupina relativno novih tvoriva, plastika i guma zajedničkog naziva polimeri, neodvojivi su dio današnje civilizacije a bit će to sve više u budućnosti. Bez polímera nema vrhunskih tehnika. Već početkom idućeg stoljeća više će ljudi biti zaposleno na pravljenju polimernih proizvoda od onih koji će izrađivati metalne tvorevine. Neka civilizacijska područja već danas zbog nezamjenjivosti ili njihove nužnosti da nadomjeste dio nedostajućih prirodnih tvoriva, nezamisliva su bez polímera. Navode se samo neka od najvažnijih područja: medicina, promet, građevinarstvo, elektro i elektronička, automobilska, tekstilna i ambalažna industrija, industrija filmova, audio i video nosača itd. Polimeri to mjesto zaslužuju među ostalim zato što su lagani, potrebna je mala količina energije za njihovu proizvodnju i preradbu, neotrovni su, čuvaju velike količine energije koju je moguće iskoristiti na kraju njihovog vijeka uporabe, itd.

2. Objektivno postoje određeni problemi u proizvodnju polímera i zbrinjavanju plastičnog i gumenog otpada. Plastika i guma ipak nisu pretežni otpad, ni po obujmu, a posebno ne po težini. Gospodarstvo u cjelini već poduzima niz mjera da se povisi iskoristivost odbačene plastike i gume materijalnim recikliranjem (ali uz vrlo visoke troškove), kemijskim recikliranjem i konačno za proizvodnju energije, energijskim recikliranjem. Stoga pozdravljamo kao dobrodošle sve stručne napore koji rješavaju probleme polimerstva, uključivo uklanjanje plastičnog i gumenog otpada, bez obzira odakle dolaze.

3. Izvršni odbor izuzetno zabrinjavaju akcije u kojima se poziva nepunoljetne učenike na masovne akcije u kojima se od njih traže iskazi: "Obvezujem se da ću sudjelovati u akciji i da neću koristiti plastičnu ambalažu" i "Vlada bi trebala donijeti zakon o zabrani plastike u ambalaži". Nije poznato da postoji u svijetu takav zakon. Tko je argumentirano protumačio učenicima u školama da podnose Vladi takav zahtjev i da preuzimaju takve obveze?

4. Neke nevladine organizacije priređuju razne "okrugle stolove" na koje se poziva sve, osim onih koji su zato stručni i koji istražuju i prave navedene proizvode. Istodobno, pomodnim i nekritičkim sagledavanjem stvarnog opsega problema u Hrvatskoj, najširoj se javnosti nameće iskrivljena slika i sugeriraju nesvrhovita rješenja. Takve akcije imaju za posljedicu i donošenje neodgovarajućih zakonskih rješenja, poput onog o obveznoj uporabi razgradljive ambalaže, što je trenutno potpuno neprovediva odredba i to u svjetskim mjerilima.

5. Sva ambalaža koja se upotrebljava u prehrambenoj industriji obvezno podliježe provjeri dopustljivosti uporabe od strane Zavoda za zaštitu zdravlja. Usprkos tome, dužni smo upoznati javnost s činjenicom da se plastične vrećice za mlijeko prave od polietilena, a čašice za jogurt od polistirena. Prema tome iskazi koje je prenio tisak, da neki proizvođači mliječnih proizvoda upotrebljavaju kao ambalažni materijal PVC, ne odgovara istini. Takve neistinite tvrdnje o vrsti materijala za ambalažu predstavljaju primjer vrlo ozbiljnog i potpuno nepotrebnog uznemirivanja javnosti. Premda nema dokaza da je PVC otrovan, taj se materijal i u svijetu relativno malo upotrebljava za pakiranje živežnih namirnica. Poli(vinil-klorid) ima svoje čvrsto mjesto u suvremenoj civilizaciji i postoji niz proizvoda u kojima je, i po najstrožim mjerilima, kao materijal nezamjenjiv.

Izvršni odbor Društva plastičara i gumaraca posebno naglašava da pozdravlja sve napore svih, pa i onih koji na općoj razini vode brigu o okolišu, ali su nažalost nedovoljno upućeni u područje plastike i gume.

Izvršni odbor će predložiti Skupštini Društva plastičara i gumaraca koja će se održati 16. lipnja 1993. da pozove svu zainteresiranu javnost da se upozna s prednostima i nedostacima polímera. Posebno želimo s područjem plastike i gume upoznati novinare, jer im za obavljanje njihove izuzetno odgovorne uloge često nedostaju potrebni podaci.

Izvršni odbor poziva i zainteresiranu industriju da zauzme stavove o bezrazložnim pritiscima određenih skupina na javnost i državnu upravu da se prihvate zakoni za čije donošenje nema opravdanja, već pače mogu imati vrlo štetne posljedice.

DRUŠTVO PLASTIČARA I GUMARACA
Predsjednik Izvršnog odbora
Franjo MIŠAK, dipi, inž., v.r.



- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 28.07.2012.

Neodoljiv šarm vinila

Naišao sam na jedan lijepi tekst kojeg je napisala Sanela Kokić koji me je vratio u neka prošla vremena. Oni što mi se je učinilo vrlo zgodnim jeste činjenica da je jedna plastika - poli(vinil-klorid) (PVC) u obliku gramofonskih ploča postala retro, a da ju je zamijenila druga vrsta plastike - polikarbonat (PC) u obliku compact diskova iliti kompaktnih ploča.

I nimalo nije mali broj onih koji bi željeli da se vinil vrati na njihove gramofone i jednostavno se oglušuju na panična upozorenja kvazi zelenih o opasnostima vinila. Taj vinil, odnosno PVC danas je vrlo raširena plastika, danas su moderni automobili i avioni nezamislivi bez velikog udjela te plastike, danas je građevinarstvo, odnosno građevinska stolarija gotovo nezamisliva bez tog vinila iliti PVC-a.

Ali, kad je nešto dobro i kvalitetno onda to traje i primjena se širi. A ljudi to cijene.

Neodoljiv šarm vinila



Danas se, više negoli ikad prije, glazba zaista konzumira. Uz modernu tehnologiju koja nam svakodnevno na dlan stavlja nekad nezamislivu količinu glazbe u digitalno komprimiranom mp3 formatu, kvaliteta i ljepota glazbenog djela pale su u drugi plan, a na njihovo je mjesto ponosno zasjela količina.

Od onoga što slušamo mnogo se važnijim čini podatak koliko toga slušamo - makar i nismo uvijek sposobni suvislo prokomentirati ili uopće prepoznati pjesmu koja nam bubnja u slušalicama mp3 playera. Nerijetko se čini kako je plod glazbene umjetnosti tako postao potrošnom robom kratkoga roka trajanja, koja se uglavnom konzumira u hodu poput kakvoga glazbenog ekvivalenta fast foodu.

S druge pak strane, nekada je davno slušanje glazbe prakticirano na ritualnoj razini. Od odlaska u trgovinu s pločama, preko pomnog prebiranja po policama pa sve do dolaska kući, opreznog izvlačenja ploče iz omota te postavljanja pod gramofonsku iglu, uživanje glazbene umjetnosti podrazumijevalo je stopostotnu predanost i koncentraciju; glazba nije bila samo ugođajna kulisa kakvom događanju, ona je bila događaj sám po sebi.

Relevantnost ovoga vinilnog nosača zvuka naglašena je već i samim načinom izrade: načinjena od polivinilnog klorida, gramofonska ploča predstavlja analognu pohranu zvuka moduliranjem spiralne brazde koja započinje na rubu, a završava pri sredini ploče. Pritom je s jednakom minucioznošću pristupano i likovnoj opremi ploče - svaki je omot bio malo umjetničko djelo sŕm po sebi i na taj je način pridonosio kolekcionarskoj vrijednosti određenoga vinila.

Tehnologija okreće novu ploču

Kao takva, bilo u dugosvirajućem (long play) ili tzv. single izdanju, ploča je godinama bila vodeći diskografski format za pohranjivanje glazbenih djela. No tehnološki napredak i univerzalno pomanjkanje vremena u užurbanom ritmu svakodnevice doveli su do percepcije ploče kao staromodnog medija, a na njezino su mjesto s godinama - s manje ili više uspjeha - došli kompaktni diskovi, minidiskovi i na kraju elektronički mp3 zapisi.

Nove tehnologije slušatelju su omogućile veću slobodu i komociju te, dakako, veću dostupnost glazbe. Za razliku od ploče koju je trebalo izvući iz omota i položiti na gramofon te usred slušanja okrenuti na drugu stranu, mp3 danas omogućuje slušanje glazbe uz jedan klik, neovisno o tome jeste li u trku, na biciklu, u automobilu ili kod kuće.

No, takva bezgranična raspoloživost glazbenoga materijala dovela je do svojevrsnog zanemarivanja njegova umjetničkog aspekta. Ironično, s većom dostupnošću glazbe, distanca između umjetničkog djela i slušatelja značajno se povećala. Za umjetnika, ali i za istinskog audiofila, koji podjednako cijeni kvalitetu onoga što sluša i sam način slušanja, taj je trend postao neprihvatljiv.

Povratak pravim vrijednostima

Sa željom da se okrenu korijenima, usuglasili su se izvođači i publika ili barem njihov značajan dio. Dok se svojevrstan revival ploče u režiji svjetskih DJ-a dogodio već u devedesetima, kada je glazbenim ljestvicama suvereno vladala dance-glazba, današnja popularnost vinila ponajprije je rezultat trendova u nezavisnim i alternativnim kulturno-glazbenim krugovima.

Poznate glazbene tiskovine i internetski portali koji kritikama i esejima njeguju tradiciju te promoviraju važnost istinskog uživanja u glazbenoj umjetnosti pokrenuli su trend kojem su se odazvali i izdavači i slušatelji diljem svijeta, a gramofonska ploča postala je opet jedan od najzastupljenijih nosača zvuka, neovisno o kojoj je vrsti glazbe riječ - technu, punku, heavy metalu, indieju, rocku, popu ili pak hip-hopu. Sve više polica u trgovinama opet se savija pod teretom vinila, a na online shopovima tražilice kao prve rezultate navode gramofonske ploče, a tek potom CD-ove. U kafićima se sve češće mogu čuti rasprave o specijalnim izdanjima ploča, kvaliteti 180-gramskih i 220-gramskih vinila ili pak čuđenje što neki od vodećih svjetskih izvođača novi album nije izdao i na gramofonskoj ploči. Naposljetku, u sve više domova vratilo se ono prepoznatljivo pucketanje ploče koja se okreće pod gramofonskom iglom, dok njezin vlasnik uz šalicu kave ili čašu vina zaljubljeno sluša svoj novi omiljeni album i pažljivo proučava artwork koji krasi njegov omot. Vinil se vratio na svoje prijestolje i, po svemu sudeći, ovaj ga put neće tako lako nikome prepustiti.

U potrazi za pločama

Svaki audiofil obožava putovati, no dok drugi predano posjećuju lokalne znamenitosti, on jednako posvećeno traži trgovine s pločama. Svi veći europski gradovi nude pregršt dobrih mjesta za kupovanje vinila, a glavni grad Njemačke tu nije iznimka. Techno glazba neizbježan je dio berlinske kulture, no brojne trgovine raštrkane po cijelom gradu ponudit će fantastičan izbor ploča raznovrsnih žanrova i izvođača, zadovoljavajući tako želje i najzahtjevnijih audiofila.




- 00:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 27.07.2012.

Platnene vrećice pune bakterija

Velik broj ljudi pazi da wc, kupaonica i kuhinja uvijek budu čisti, no pritom zanemaruju stvari koje koriste svakodnevno kao što su npr. platnene trgovačke vrećice, upozoravaju stručnjaci sa Sveučilišta Arizona. Istraživanjem koje je provedeno tijekom 2010. godine utvrdili su da su upravo one pravo leglo bakterija.

Tako su na 12 od 84 platnenih vrećica pronašli E.coli, a gotovo 97 posto ljudi priznalo je da ih nikada nisu oprali, prenosi Daily Mail iz studije istraživačkog tima Sveučilišta u Arizoni.

Sokovi iz mesa ili voća koji iscure u vrećicu stvaraju pogodno tlo za bakterije i zato ih je potrebno redovito prati, a svakih šest mjeseci zamijeniti novima, ističe kooautor studije mikrobiolog prof.dr. Charles Gerba.


Izvori:
Daily Mail
Reuters
Red Orbit


Višekratne vrećice, platnene pa čak i plastične (tkane ili netkane) pravo su leglo virusa i bakterija.

- 10:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.07.2012.

Misao dana

Iz krize nas može izvući samo proizvodnja



U sadašnjoj krizi najveći problemi su sve veća nezaposlenost i premali izvoz. Zato su nam potrebne potporne institucije koje će sudjelovati u „stvaranju“ poduzetnika na području visokih tehnologija koji će biti sposobni izvoziti na svjetsko tržište.

Rekao je direktor Tehnološkog parka Zagreb. mr.sc. Marijan Ožanić




Komentar autora bloga:
Zašto sam izvukao ovu izjavu g. Ožanića kao "misao dana"? Pa upravo u kontekstu svojevremene najave uvođenja naknade na plastične vrećice u Hrvatskoj, a koja bi dovela do gubitka radnih mjesta te gušenja te visoko tehnološke proizvodnje koja ima pozitivnu izvoznu bilancu.


Izvor: Zg-Magazin


- 23:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 25.07.2012.

Čine li plastične vrećice više dobra nego štete?

Mislim da je odgovor na ovo pitanje i meni i čitateljima ovog bloga vrlo jasan, ali to pitanje postavlja Washington post u svom jučerašnjem članku. Pa kaže:



Zaboravite sve što ste mislili da znate o jednokratnim plastičnim vrećicama u usporedbi s višekratnim. Jer ako je dr.Sterling Burnett, viši suradnik Američkog Nacionalnog centra za politološke analize (National Center for Policy Analysis (NCPA) u pravu, jednokratne plastične vrećice su pogodnije za okoliš, bolje za ekonomiju i bolje za zdravlje - sve zahvaljujući pojavi nekih nenamjernih posljedica kao što je širenje salmonele preko neopranih višekratnih vrećica.

Burnett je pobrojao argumente koje dovode u pitanje osnovne pretpostavke na kojima se zasnivaju odluke o zabranama jednokratnih plastičnih vrećica u mjestima kao što su Seatle i Passadena.






Izvori:
Washington post - 25. srpnja 2012.
You Tube


- 01:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 24.07.2012.

Neumorni profesor

Prof.dr. Igor Čatić je neumoran. Evo ga još jednom na web stranicama hrvatskih portala. Uporno i neumorno, strpljivo i argumentirano u obrani plastike i plastičnih vrećica, ali i u edukaciji krivo informirane pa čak i zavedene javnosti. I tako već više od 45 godina. Jedan od svojih prvih tekstova u javnim medijima "u obrani plastike" profesor je objavio u IT Novinama još davne 1967. godine, 19. siječnja, a u "obrani plastičnih vrećica" zajedno s prof.dr. Mladenom Šercerom 6. svibnja 1993. Barem je tako navedeno u knjizi "Tehnika, zaštita okoliša i zdravlja", gdje su na tristotinjak stranica skupljeni članci koje je u tom dugom razdoblju profesor Čatić objavljivao u dnevnom tisku i časopisima - neumorno objašnjavajući prednosti plastike podastirući čitateljstvu brojne znanstveno dokazane argumente. Možda nekom drugom prilikom o toj knjizi više, ali sada ću samo izdvojiti dio predgovora urednika knjige prof.dr.sc. Zvonka Benčića:

"Prva misao nakon što sam prelistao rukopis knjige bila je: »Čatić ne šuti«. Rijetki su tehničari koji na taj način izazivaju čitatelja. U svakom članku ima jedno ili više zrnaca papra. No, naša tehničarska zajednica jedva se da izazvati (otprilike jedna reakcija na deset članaka). Opravdanja nema, a uzroke šutnje možda treba tražiti u rasponu od rezigniranosti do straha. Ili možda u načelu »samo onaj rad koji se može vrednovati novcem nešto vrijedi«. Najblaže rečeno, većina tehničarske zajednice pridržava se stare latinske poslovice Si tacuisses, philosophus mansisses (Da si šutio, ostao bi mudrac.). Čovjek ne smije šutjeti. Pa čak ako i ne šuti, nije izgovor »ja to nisam mogao napraviti« ili »ja to nisam mogao promijeniti«. Ako ne možeš, makni se. Možda će tko na tvojem mjestu uspjeti."
Tako je, "Čatić ne šuti", pa ga treba i poslušati. "Čatić je uporan", ali samo onoliko koliko su uporni u svojoj zaslijepljenosti svi oni koji njega odnosno dokazane argumente ne žele čuti. Upravo stoga i prenosim ovaj njegov članak s web portala Zg-Magazin.







LJUDI I MIŠLJENJA

Zbog čega bi plastične vrećice trebale ostati besplatne?

Klasične plastične vrećice su najbolje rješenje. Ekološki su najbolje, najjeftinije su. Moraju biti besplatne. Što ne znači da se ne može smanjiti njihova potrošnja u slučajevima kada je ekološki i ekonomski opravdana. Zašto Hrvatska ne bi jednom predvodila u ekološkom i ekonomskom pristupu ambalaži u cijelosti? U korist okoliša i kupca. / U nas je trenutno zakonsko zatišje, ali najobičniju vrećicu trgovci već naplaćuju kunu pa i više. Treba li se onda čuditi frustriranosti kupaca? Proizvodnja opada, gube se radna mjesta…

"Austrijanci troše oko 400 plastičnih vrećica po stanovniku godišnje. To je trag kojeg načini osobno vozilo koje prijeđe 13 km"
Tko je najbolje opisao zajedničku teorijsku osnovu djelovanja bivše ministrice zaštite okoliša M. Holy i britanskog premijera D. Camerona? Živi li se u Hrvatskoj trenutno bolje nego u Velikoj Britaniji? Od kada pišu hrvatski autori u korist plastičnih vrećica? Hoće li jedna brazilska sudska odluka konačno potvrditi ispravnost njihovih stavova? Do sada je najbolje opisao teorijsku osnovu napada na plastične vrećice britanski novinar George Monbiot (Guardian, 8. travnja 2009.). »Manipuliranje plastičnim vrećicama je jednostavno za vlade, trgovce i kupce. Ako naplaćuju vrećice, trgovci će dopunski zaraditi, a kupci će se osjećati kako su ekološki osviješteni i pridonose očuvanju našeg planeta. Vrijeme je za promjenu u promišljanju; plastične vrećice srećom nisu pokora planeta, njihovo je najveće zlo što odvlače našu pozornost od hitnijih stvari«. Na istoj liniji pišu hrvatski autori još od 6. svibnja 1993. (Vjesnik, »Stvaraju masovnu histeriju«).

Kako žive Britanci? Britanski ministar financija G. Osborne blokirao je prijedlog premijera D. Camerona da se uvede naknada na jednokratne plastične vrećice. Pritom je izjavio da je zabrinut s porastom životnih troškova u trenutku kada britanske obitelji jedva spajaju kraj s krajem (PoliticsHome, 24. lipnja 2012., citirano prema Plastično je fantastično.

"U doba kada ne prolaze ozbiljni projekti, kada su strateško opredjeljenje među ostalim fasade koje trebaju smanjiti potrošnju energije, a istodobno se zatvara tvornica koja proizvodi pjenastu izolaciju za te fasade, političari nas zabavljaju s plastičnim vrećicama."


Koliko je tražio britanski premijer za učenje nacije da ne koristi najekološkiju ambalažu? Čak 47 lipa. A naša ekološka podučavateljica samo oko 2,10 kuna (porez oko 5.400 posto). Međutim ta ideja britanskog premijera nije prošla, jer je njegov ministar financija procijenio da je takva mjera štetna za trenutnu vlast u V. Britaniji. U nas je trenutno zakonsko zatišje, ali najobičniju vrećicu trgovci već naplaćuju kunu pa i više. Treba li se onda čuditi frustriranosti kupaca? Međutim, već i najave su bitno promijenile raspoloženje. Trgovački lanci ostvaruju dopunski profit. Proizvodnja opada, gube se radna mjesta. Nažalost političari nisu svjesni štete koju im nanose zeleni aktivisti, bez obzira radi li se o dužnosnicima ili sveznajućim predsjednicima udruga. Koji obvezno završavaju svaku televizijsku emisiju. Ali tu nije kraj. Sada se iz dalekog svijeta vratio u zemlju lobista Greenpeacea. Organizacije koja je uložila 1992. popriličnu sumu novaca za napad na plastične vrećice u Hrvatskoj.

Imate li argumente za tvrdnju da su plastične vrećice najekološkije rješenje? Zašto politizirate? Razlog je jednostavan. Područje djelovanja (plastične vrećice) i njihova gospodarska opravdanost uvijek su u funkciji društveno-humanističkih ciljeva koje određuje politika. Dakle, u konačnici će odlučiti političari, jer plastične vrećice srećom nisu pokora planeta, njihovo je najveće zlo što odvlače našu pozornost od hitnijih stvari, briljantno je naglasio G. Monbiot. U doba kada ne prolaze ozbiljni projekti, kada su strateško opredjeljenje među ostalim fasade koje trebaju smanjiti potrošnju energije, a istodobno se zatvara tvornica koja proizvodi pjenastu izolaciju za te fasade, političari nas zabavljaju s plastičnim vrećicama. Ovo je moj prvi tekst na stranicama ovog portala pa treba upoznati čitateljstvo s osnovnim prednostima plastičnih vrećica.

»Ne upotrebljavam plastične torbe« >

Možda je jedna od najproširenijih slika koje kolaju internetom ona na kojoj vidite damu koja na leđima nosi torbu: I’ am not a plastic bag. Ona zapravo želi kazati da njezina torba nije plastična. Možda i nije, ali mogla bi biti primjerice od skaja (pjenasti PVC). Ali ona nosi u desnoj ruci spornu plastičnu vrećicu (e. carrier bag). Svojedobno je jedna slušateljica postavila u radio emisiji sljedeće pitanje. »Ekološki sam svjesna i htjela bih odgovor na pitanje: Ako nas osviještena javnost uvjerava da kažemo ne plastičnim vrećicama – a što koristiti umjesto njih?« Odgovor je jednostavan. Treba plastične i papirnate vrećice, koje će staviti u torbe od tkanoga (npr. pamučne torbe) ili netkanoga tekstila, Torbe od netkanog tekstila su od sintetske plastike: polietilena (PE) ili polipropilena (PP). Ako imaju oznaku da su podobne za recikliranje to je ispravno jer se plastika, posebna navedeni materijali, izvrsno recikliraju. Valja razlikovati torbe i vrećice. Engleska riječ bag ima četiri značenja: torba, torbica, vreća i vrećica. Sporna je carrier plastic bag, plastična vrećica.

U kupovinu treba uvijek ići s torbom, koja se drži u ruci, nosi na ramenu ili torbom na kotačima. Može se od kuće ponijeti i plastične vrećice, ako ste ih sačuvali. Poruka, svaku čuvajte i upotrjebljavajte je višekratno. Primjer, vrećica dobivena za nošenje lijekova iz apoteke može biti upotrijebljena najmanje 15 puta za nošenje zamrznutih pločica na plažu da održavaju vodu hladnom.

Utjecaj na stakleničke plinove

U razmatranje valja uzeti u obzir tri vrste torbi i vrećica, a sve su načinjene od organskih polimera. To su papirnate, pamučne i plastične vrećice i sve su umjetne. Polazište za plastične su danas najčišći proizvodi prirode, prirodnine: nafta i prirodni plin. Načine se međuproizvodi, intermedijeri i sintezom se načini polietilen koji se sastoji samo od ugljika i vodika. Papirnate vrećice prave se ekstrakcijom celuloze iz drva. To su proizvodi na osnovi bjelančevina. Pamučne se prave od uzgojenih vlakana, koje su već kao ulaz u proces umjetna vlakna. Ako su te tri vrste vrećica i torbi od organskih polimera, onda postoje drugi kriterije prosudbe. Kako utječu na stakleničke plinove? Koliko troše vode? Stvaraju li se npr. u proizvodnji neki kemijski spojevi? To su tragovi (eng. footprint), najčešće ih se naziva otiscima, što je neispravno. I najnoviji kriterij o kojem će biti na kraju riječi, prema jednoj sudskoj odluci moraju se sve dijeliti besplatno.

Kakve tragove ostavljaju plastične i papirnate vrećice i tekstilne torbe? Austrijanci troše oko 400 plastičnih vrećica po stanovniku godišnje. To je trag kojeg načini osobno vozilo koje prijeđe 13 km. Da se pokrije trag naše prehrane, zbog krava i ostaloga, ekvivalent je 4.758 km. Trag vrećica je samo 0,27 posto od onoga što se potroši na prehranu.

Recimo koliko se potroši vode? Za proizvodnju 1.000 plastičnih vrećica potroši se 200 L vode a za papirnate 3.800 L, odnosno 17 puta više. Na efekt staklenika papirnate vrećice utječu 10 puta više. U to, tijekom proizvodnje papirnatih vrećica razvijaju se štetni kemijski spojevi: fosfati i nitridi. Potrošnja materijala je kod papirnatih vrećica 22 puta veća a faktor iscrpljivanja prirodnih resursa čak 62 puta viši. Što se tiče tkanih torbi od pamuka, one se prave od uzgojenog pamuka. Uzgoj pamuka traži jako puno vode, gnojiva, pesticida. Pamuk se uzgaja na 3 posto svjetski raspoloživih površina a troši 25 posto svjetske proizvodnje pesticida. Kako se to biva uglavnom u manje razvijenim zemljama zbog uporabe pesticida za druge svrhe, dolazi prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) od oko milijun trovanja godišnje. Po svim su pokazateljima plastične vrećice najekološkije. Ali su ružne, ako su nedopustivo odložene u okolišu. Pritom ga samo onečišćuju, a ne zagađuju.

Razgradljive vrećice su skuplje a mogu biti a mogu biti i štetnije po okoliš

Treba naglasiti da su razgradljive vrećice koje mogu biti načinjene od nafte ili prirodnog plina, fosilne plastike ili od mješavine fosilne plastike i bioplastike bitno skuplje i štetnije po okoliš, ako se ne izgradi posebni sustav njihove oporabe. Posebno su opasne tzv. oksorazradljive vrećice. Koje se usitnjavaju, ali ne nestaju. A neki njemački trgovački lanci vratili su nedavno proizvođaču milijun kompostabilnih biorazgradljivih vrećica, jer i one ne nestaju u cijelosti na kompostištu.

Što se događa trenutno u Hrvatskoj? Novi ministar je rekao da to nije prioritet. I nije. Trebat će ga međutim upoznati s najnovijom sudskom odlukom iz Brazila (citirano prema Plastično je fantastično, 20. srpnja 2012.). Sutkinja suda u federalnoj državi Sao Paolo Cynthia Torres Cristófaro donijela je presudu da supermarketi moraju ponovno vratiti besplatnu raspodjelu plastičnih vrećica kupcima. Odluka suda od 25. lipnja 2012. odredila je potrebne korake kako bi se u roku od 48 sati vratila adekvatna i dovoljna opskrbljenost besplatnim plastičnim vrećicama. Naravno, supermarketi su se žalili. U obrazloženju odluke stoji da je »zabranjeno naplaćivati vrećice koje služe za pakiranje prilikom kupovine« te da se trgovine, u roku od 30 dana, trebaju opskrbiti, također besplatno i u dostatnim količinama, i biorazgradljivim i papirnim vrećicama. Naglašeno je da je naplaćivanje do tada besplatnih vrećica »očito nerazmjerno opterećivanje potrošača«. Sutkinja je zaključila da je »dobro poznata potrošačka praksa da trgovci osiguravaju ambalažu kako bi potrošači mogli ponijeti potrepštine koje kupe«, a da je prekid besplatne podjele plastičnih vrećica u supermarketima »prouzročilo velike frustracije kod kupaca«.

I što kazati u zaključku? Klasične plastične vrećice su najbolje rješenje. Ekološki su najbolje, najjeftinije su. Moraju biti besplatne. Što ne znači da se ne može smanjiti njihova potrošnja u slučajevima kada je ekološki i ekonomski opravdana. Recimo radovao bih se zajedničkom projektu sa zelenima u kojim bi se načinilo istraživanje koje bi bilo na navedenom tragu. Smanjiti potrošnju svih vrećica gdje je to tehnički moguće i opravdano. Zašto Hrvatska ne bi jednom predvodila u ekološkom i ekonomskom pristupu ambalaži u cijelosti? U korist okoliša i kupca. Ako se proširi važenje odluke brazilske sutkinje i sve vrećice se moraju dijeliti besplatno, plastične vrećice ostaju bez konkurencije. Papirnate vrećice su po svim pokazateljima ekološki štetnije, a ne mogu se uspoređivati plastične vrećice i platnene torbe. A za takav pristup hrvatski se znanstvenici zalažu javno barem od 6. svibnja 1993.

Izvor: Zg-Magazin


- 23:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 20.07.2012.

Brazilski poučak



Poznato je da se širom svijeta pokreću akcije za zabranu, naplatu ili na bilo koji drugi način ograničavanje distribucije besplatnih oplastičnih vrećica. Poznati su slučajevi Irske, Italije, pojedinih gradova i okruga u Kaliforniji, pa pojedinih mjesta u Australiji i Indiji. One egzotične kao što su Zanzibar, Bangladeš, Butan ili Ruanda neću ni spominjati.

Međutim , krajem prošlog mjeseca, sud federalne države Sao Paolo u Brazilu donio je vrlo zanimljivu presudu, koja bi mogla biti presedan i zaokret u svjetskim tendencijama.

Naime, čim su se pojavile čak samo i glasine o uvođenju naknada ili zabrana plastičnih vrećica (u svijetu se u pravilu govori o jednokratnim plastičnim vrećicama koje se besplatno dijele u supermarketima) trgovci su odmah, glumeći ekološku svjesnost, prestali besplatno dijeliti plastične vrećice, a one koje su do tada naplaćivali, njima su povisili cijenu.



Upravo se je takva situacija dogodila i u Hrvatskoj - čim je bivša ministrica najavila uvođenje drastične naknade od 2 kune (odnosno 5400 %) odmah su se prestale dijeliti one tanke vrećice koje inače trgovci nabavljaju po cijeni od 4 lipe, neki su ih počeli naplaćivati 10 do 15 lipa (dobra marža!), a sve ostale se naplaćuju 2 i više kuna, mada one deblje i za veću nosivost trgovački lanci od plastičara nabavljaju za 25 lipa. Najednom su trgovački lanci pod krinkom ekološke svjesnosti, smanjili svoje troškove poslovanja.

No, vratmo se na Brazil.

Sutkinja suda u federalnoj državi Sao Paolo Cynthia Torres Cristófaro donijela je presudu da supermarketi moraju ponovno vratiti besplatnu distribuciju plastičnih vrećica prema kupcima.

Odluka suda, datirana s 25. lipnja 2012. odredila je potrebne korake kako bi se u roku od 48 sati vratila adekvatna i dovoljna snabdjevenost besplatnih plastičnih vrećica. Naravno, supremarketi su se žalili.

U obrazloženju odluke stoji da je "zabranjeno naplaćivati vrećice koje služe za pakiranje prilikom kupovine" te da trgovine, u roku od 30 dana se trebaju snabdjeti, također besplatno i u dostatnim količinama, i biodegradabilnim i papirnim vrećicama. Također se navodi da je naplaćivanje do tada besplatnih vrećica "očito nesrazmjerno opterećivanje potrošača".

Sutkinja je zaključila da je "dobro poznata potrošačka praksa da trgovci osiguravaju ambalažu kako bi potrošači mogli ponijeti potrepštine koje kupe", a da je prekid besplatne podjele plastičnih vrećica u supermarketima "prouzročilo velike frustracije" kod kupaca.



Ova odluka je vrlo simptomatična i za sada jedinstvena u svijetu, a mogla bi okrenuti naopačke trend koji se trenutno u svijetu odvija. A to je da se pod krinkom zaštite i brige o okolišu sasvim neopravdano ubiru veliki novci od potrošača, koji su u stvari trošak poslovanja trgovaca. Ono što je važno ponovno naglasiti, odluka se odnosi i na biodegradabilne i na papirnate vrećice.


Izvori:
www.bestpackaging.com
www.spressosp.com
Sudska odluka - original


- 10:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.07.2012.

Coca Cola vrećica

Možda ne u drugim dijelovima svijeta, ali u Srednjoj i Južnoj Americi, Coca Cola u staklenoj bočici gotovo pa je kultno piće. Ali, postoji i jedan običaj, da kada se kupi bočica Coca Cole tijekom šetnje na nekom štandu ili na plaži, a nema se za vratiti povratnu bocu, kupci jednostavno pretoče Coca Colu u običnu plastični vrećicu, bočicu vrate prodavaču, i onda tako šetajući se piju iz vrećice sa slamkom.

Izgleda čudan običaj, ali svima je praktičan. I kupcima jer ne moraju plaćati kauciju, pa vraćati bočice, ali i trgovcima koji zadržavaju staklene bočice koje distributeri skupljaju kada dovoze nove količine, a dovesti će samo onoliko koliko prodavač vrati praznih staklenih bočica. Dakle, puno za prazno.

Ovaj način osigurava da će bočice biti vraćene na ponovno punjenje i da će biti višestruko korištene. Također, osigurava se da se te bočice kod kupaca ne koriste za koje kakve druge namjene, npr. držanje kemikalija koje je kasnije teško oprati prilikom procese ponovnog punjenja.

Naravno da će se svatko postaviti pitanje zašto se jednostavno ne koriste PET ili HDPE plastične bočice ili aluminijske limenke. E sada dolazimo do cijele serije mitova o okusima koji je, kako kažu, jedini sačuvan u staklenoj bočici, pa čak 99% kupaca tvrdi da je pravi okus Coca Cole jedino u staklenoj bočici. Ali, nije samo okus u pitanju, Coca Cola u povratnoj staklenoj bočici je krajnjem kupcu jeftinija, jer ne mora plaćati ambalažu, koju inače plaća kada kupuje u plastičnoj bočici ili aluminijskoj limenci.

Ali, to je stvorilo "problem bočica" kojem su trgovci doskočili ponudom da kupcu odmah nakon kupovine pretoče Coca Colu u običnu polietilensku plastičnu vrećicu.





Ali, time je nezadovoljna kompanija Coca Cola, jer se gubi identitet i prepoznatljivost njenog pića. Tome je doskočio regionalni direktor Coca Cole za El Salvador, koji je naručio izradu plastične vrećice u obliku toliko prepoznatljive staklene bočice Coca Cole i to još od biorazgradljive plastike.



Ideja i primjena ovakve prodaje Coca Cole u "Coca Cola vrećicama" vrlo brzo se proširila u cijeloj Centralnoj i Jućnoj Americi, a širi se i u ostalim regijama svijeta.






- 18:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.07.2012.

Katkada najbolje namjere vode ... do brljanja




Evo, prenosim članak iz Nacionalnog energetskog vjesnika "Energo Tesla" u kojem je autor imao najbolju namjeru ukazati na neke činjenice vezane uz plastične i papirnate vrećice. Ali, ili u žurbi, ili u neznanju napravio je nekoliko velikih grešaka:

1. U uvodnom dijelu kaže da je najava Mirele Holy o uvođenju naknade na plastične vrećice dobio podršku zelenih, ali da je "izazvao zgražanje među domaćim proizvođačima poliuretanskih vrećica".

Ne postoje poliuretanske vrećice, vjerojatno je autor mislio na polietilenske vrećice. Očito greška. Naime, do sada se "znalo" da se rade od najlona (nikada), PVC-a (možda), ali da se rade od poliuretana velika je tehnička novost. Međutim, nije prvi puta da se pojavljuje ova "tehnička novotarija", još 12. kolovoza 2011. tu je novotariju objavio član Pododbora za zaštitu okoliša u Skupštini grada Zagreb, gospodin J. Keglević, na konferenciji za novirane Hrvatske narodne stranke.

Poliuretan je umjetna pjena (spužva) koja se koristi najviše za razne pjenaste izratke, ali koristi se i za podne obloge, razne izolacijske obloge u građevinarstvu i slično. Javnosti su poznate su i torbe na osnovi poliuretana (umjetna koža tzv. skaj), ali tu se ne radi o vrećicama.

2. Kaže "Proizvodnja polietilenske vrećice zadnja je faza vinilnog lanca u sklopu petrokemijske industrije". Ako su poliuretanske vrećice bila greška, onda "zadnja faza vinilnog lanca" predstavlja ne grešku, već osnovno nepoznavanje. Naime, plastika polietilen dobiva se polimerizacijom iz plina etilena (C2H4), a koji se dobiva iz plina etana (C2H6). Plin etan dobiva se ili frakcioniranjem iz prirodnog plina (prirodni plin se višestupanjskim kompresijama i ekspanzijama prevede u ukapljeno stanje i onda se frakcijskom destilacijom iz smjese odjeljuju komponente C1 do C4) ili u destilacijskim kolonama kada se pri destilaciji nafte pri temperaturi nižoj od 20 st.C odvajaju plinoviti proizvodi: vodik, metan, etan, etilen, propan, propilen, butan, buteni, od kojih se metan, etan, etilen, propan, propilen, butan ukapljuju i koriste se kao gorivo u kućanstvima, za pogon motora (metan, propan, butan) i kao sirovina za proizvodnju petrokemikalija (etan, etilen, propilen - od kojih se kasnije dobivaju polietilen odnosno polipropilen).

Jednostavnije rečeno, ukoliko se etan i posljedično etilen ne izdvoji pri destilaciji prirodnog plina ili nafte, ostati će u gorivu ili plinu koji će nepotrebno izgoriti u našim motorima ili na gorionicima naših štednjaka.

3. U točki 3 kaže da je "reciklaža papira je tehnološki jednostavnija, jer ne zahtijeva separaciju različitih vrsta, koja je u slučaju plastike nužna". Netočno, jer iako je odvajanje po tipovima plastike nužno, to je jedini "složeniji" postupak koji se u sustavu recikliranja plastike provodi, sve ostalo je jednostavan i energetski malo zahtjevan proces. Ali i papir se odvaja - novine, karton, sjajni papir - ne može se od bilo kakvog starog papira dobiti prvoklasni papir i bez obzira na vrlo složene procese, kemijske obrade, izbjeljivanja kemikalijama itd. Vrlo teško da ćete od starog novinskog papira dobiti fotokoprini papir.

4. U točki 4 kaže "Razgradivost - ovo je neosporna prednost papirne ambalaže" - e to je netočan zaključak. Razgradljivost nije prednost, već mana. Zamislite da se plastka razgrađuje što bi se dogodilo npr. sa svim plastičnim izolacijama elektro vodiča u našim kućnim instalacijama, ili s plastikom koju smo ugradili kao termo izolaciju u fasade zgrada u kojima živimo. Razgrađivanjem samo zavaravamo sebe i javnost. Papir se raspada, onako raspadnuti završava sa svim svojim kemikalijama u otpadnim vodama te završava u rijekama i morima koje zagađuje i znatno povećava eutrofikaciju, odnosno neprirodno prihranjivanje voda što za posljedicu ima nekontrolirano cvjetanje mora ili smanjivanje kisika u vodama, a time i "gušenje" vodenog svijeta, a da ne govorimo o toksifikaciji tla i voda.

Karakteristika plastike da je nerazgradljiva je upravo njena prednost - na kraju svog uporabnog vijeka može se prikupljati, reciklirati pa ponovno izrađivati plastične proizvode najrazličitijih namjena.

Eto.


- 14:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.07.2012.

SADRŽAJ 3

SADRŽAJ 3
Od 8. srpnja 2012. do 26. veljače 2013. danas


2012.

Srpanj 2012.
198. 08.07.2012. ¤ - Katkada najbolje namjere vode ... do brljanja
199. 09.07.2012. ¤ - Coca Cola vrećica
200. 20.07.2012. ¤ - Brazilski poučak
201. 24.07.2012. ¤ - Neumorni profesor - Zbog čega bi plastične vrećice trebale ostati besplatne?
202. 25.07.2012. ¤ - Čine li plastične vrećice više dobra nego štete?
203. 26.07.2012. ¤ - Misao dana - Iz krize nas može izvući samo proizvodnja
204. 27.07.2012. ¤ - Platnene vrećice pune bakterija
205. 28.07.2012. ¤ - Neodoljiv šarm vinila
206. 29.07.2012. ¤ - Još davno su plastičari upozoravali
207. 30.07.2012. ¤ - Pozadina zabrana plastičnih vrećica u Americi

Kolovoz 2012.
208. 01.08.2012. ¤ - PVC vrećice za krv
209. 06.08.2012. ¤ - Čim daš argumente, protivnici zašute
210. 07.08.2012. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica - još jedan eko-hir koji stvara dobar osjećaj
211. 07.08.2012. ¤ - Ubijaju li plastične vrećice 100.000 morskih sisavaca i milion morskih ptica godišnje?
212. 08.08.2012. ¤ - Može li se bez plastičnih vrećica i jesu li oni iz svijeta baš uvijek iskreni?
213. 09.08.2012. ¤ - Izjava dana
214. 10.08.2012. ¤ - Pobjednik Olimpijade 2012 u Londonu je - plastika
215. 13.08.2012. ¤ - Plastika i na Marsu
216. 17.08.2012. ¤ - Neželjeni efekti biogoriva i bioplastike
217. 18.08.2012. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica čine ekonomsku štetu
218. 19.08.2012. ¤ - Izjava dana
219. 20.08.2012. ¤ - Misao dana
220. 22.08.2012. ¤ - Britanska kampanja protiv vrećica ocijenjena kao cinični "greenwashing"
221. 23.08.2012. ¤ - Interkontinentalni let s gorivom dobivenim iz plastičnog otpada
222. 27.08.2012. ¤ - Dizelsko gorivo od otpadne plastike
223. 28.08.2012. ¤ - Komentar prosječnog američkog građanina
224. 31.08.2012. ¤ - Što prosječni Amerikanac zna o plastičnim vrećicama?

Rujan 2012.
225. 01.09.2012. ¤ - Bioplastika - danas i sutra - 2. obavijest o savjetovanju
226. 01.09.2012. ¤ - Pismo američke čitateljice
227. 01.09.2012. ¤ - Od peciva do plastike
228. 02.09.2012. ¤ - I na Filipinima se protive zabrani plastičnih vrećica
229. 02.09.2012. ¤ - Kućišta prijenosnih računala od recikliranih CD-a
230. 02.09.2012. ¤ - Impregnacija plastike ugljičnim dioksidom
231. 03.09.2012. ¤ - Mikroorganizmi razgrađuju plastiku brže no što se mislilo
232. 03.09.2012. ¤ - Saving the Planet by George Carlin
233. 08.09.2012. ¤ - Poruka dana - Nobelovac Krugman poručuje Hrvatima
234. 17.09.2012. ¤ - Misao dana - prof.dr.sc. Igor Čatić
235. 18.09.2012. ¤ - Bag 2 Bag Program
236. 30.09.2012. ¤ - PET ambalaža: da ili ne?

Listopad 2012.
237. 04.10.2012. ¤ - Papir ili plastika? - video klip
238. 05.10.2012. ¤ - Zeleno ispiranje mozga
239. 10.10.2012. ¤ - Zašto plastika?
240. 18.10.2012. ¤ - Komentar dana - Pam Villarreal - viša savjetnica NCPA
241. 20.10.2012. ¤ - Croatian contribution to the American discussion

Studeni 2012.
242. 06.11.2012. ¤ - O vrećicama
243. 07.11.2012. ¤ - Prva godišnjica bloga "Plastično je fantastično"
244. 11.11.2012. ¤ - Najava događaja - Savjetovanje: "Bioplastika - danas i sutra"
245. 21.11.2012. ¤ - Povijesna suradnja plastičara i zelenih

Prosinac 2012.
246. 03.12.2012. ¤ - Najava događaja - Predavanje "Kiborzi među nama"
247. 05.12.2012. ¤ - Od bioplastike preko agrokulture do kiborgizacije
248. 06.12.2012. ¤ - "Pametni" Toronto ukinuo zabranu plastičnih vrećica
249. 07.12.2012. ¤ - Ne ispirati mozak proizvodima agrokulture
250. 08.12.2012. ¤ - Što plastičari čine da se smanji plastični otpad u moru
251. 11.12.2012. ¤ - Borbe u obranu plastičnih vrećica
252. 13.12.2012. ¤ - Nema zabrane plastičnih vrećica u Iowa Cityju
253. 17.12.2012. ¤ - Borba u Indiji se nastavlja
254. 18.12.2012. ¤ - Možda je i naša diskusija pridonijela ovom rezultatu
255. 20.12.2012. ¤ - Na žalost, i u Švicarskoj znaju biti nerazumni i nerazumljivi
256. 21.12.2012. ¤ - Međunarodni dan borbe protiv plastičnih vrećica
257. 22.12.2012. ¤ - Komentar dana - komentator na Junkscience.com
258. 23.12.2012. ¤ - Zabrane i oporezivanja plastičnih vrećica
259. 24.12.2012. ¤ - Sretan Božić
260. 26.12.2012. ¤ - Vancuver asfaltira ulice s mješavinom asfalta i reciklirane plastike
261. 27.12.2012. ¤ - Mislite da se zabrana plastičnih vrećica odnosi samo na vrećice? Razmislite
262. 29.12.2012. ¤ - Biorazgradljive plastične vrećice nisu prijatelji okoliša
263. 30.12.2012. ¤ - Mitovi su tu, ali treba ih rušiti
264. 31.12.2012. ¤ - Želim


2013.

Siječanj 2013.
265. 01.01.2013. ¤ - After bura nylon party
266. 10.01.2013. ¤ - To, majstore
267. 11.01.2013. ¤ - Trebamo li zaista zabraniti plastične vrećice?
268. 24.01.2013. ¤ - Kako to radi Basel, a mogli bi Zagreb, Rijeka, Split, … Mrduša Donja
269. 25.01.2013. ¤ - Hrvatski greenwashing
270. 28.01.2013. ¤ - Tko stoji iza plastičnih vrećica?
271. 30.01.2013. ¤ - Zaraditi na plastičnom otpadu
272. 31.01.2013. ¤ - Gdje odlazi naknada za reciklažu?

Veljača 2013.
273. 01.02.2013. ¤ - Zabrane i oporezivanja plastičnih vrećica narušavaju nacionalne ekonomije
274. 01.02.2013. ¤ - Komentar dana - o bioplastici
275. 03.02.2013. ¤ - Zašto se u Zagrebu ne može uvesti odvojeno prikupljanje otpada?
276. 04.02.2013. ¤ - Kako spremati plastične vrećice?
277. 05.02.2013. ¤ - Zabrane plastičnih vrećica su glupost
278. 05.02.2013. ¤ - Komentar dana - Nije kriva plastika, krivi su ljudi
279. 06.02.2013. ¤ - Ekologija iz forwarduše
280. 07.02.2013. ¤ - Britanska vlada rekla NE uvođenju taksi na plastične vrećice…za sada
281. 08.02.2013. ¤ - Zabrana plastičnih vrećica na saveznoj razini SAD-a bi mogla ubiti 1380 ljudi
282. 08.02.2013. ¤ - Američko - hrvatski paralelni članak
283. 09.02.2013. ¤ - Samoinicijativni Tuzlaci
284. 10.02.2013. ¤ - Kako se recikliraju plastične vrećice
285. 11.02.2013. ¤ - Plastična matrica pomaže obnovi ljudske kosti
286. 16.02.2013. ¤ - Kako će se Zagreb rješavati otpada?
287. 17.02.2013. ¤ - Kakve veze imaju miš, mišolovka i plastična vrećica?
288. 18.02.2013. ¤ - Plastični humor
289. 21.02.2013. ¤ - Ručni 3D printer
290. 23.02.2013. ¤ - Teror poluinformiranih
291. 25.02.2013. ¤ - Riječ stručnjaka - prof.dr.sc. Franjo Plavšić
292. 26.02.2013. ¤ - Pametni znaju čemu služi recikliranje




- 19:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #