Plastično je fantastično

subota, 28.07.2012.

Neodoljiv šarm vinila

Naišao sam na jedan lijepi tekst kojeg je napisala Sanela Kokić koji me je vratio u neka prošla vremena. Oni što mi se je učinilo vrlo zgodnim jeste činjenica da je jedna plastika - poli(vinil-klorid) (PVC) u obliku gramofonskih ploča postala retro, a da ju je zamijenila druga vrsta plastike - polikarbonat (PC) u obliku compact diskova iliti kompaktnih ploča.

I nimalo nije mali broj onih koji bi željeli da se vinil vrati na njihove gramofone i jednostavno se oglušuju na panična upozorenja kvazi zelenih o opasnostima vinila. Taj vinil, odnosno PVC danas je vrlo raširena plastika, danas su moderni automobili i avioni nezamislivi bez velikog udjela te plastike, danas je građevinarstvo, odnosno građevinska stolarija gotovo nezamisliva bez tog vinila iliti PVC-a.

Ali, kad je nešto dobro i kvalitetno onda to traje i primjena se širi. A ljudi to cijene.

Neodoljiv šarm vinila



Danas se, više negoli ikad prije, glazba zaista konzumira. Uz modernu tehnologiju koja nam svakodnevno na dlan stavlja nekad nezamislivu količinu glazbe u digitalno komprimiranom mp3 formatu, kvaliteta i ljepota glazbenog djela pale su u drugi plan, a na njihovo je mjesto ponosno zasjela količina.

Od onoga što slušamo mnogo se važnijim čini podatak koliko toga slušamo - makar i nismo uvijek sposobni suvislo prokomentirati ili uopće prepoznati pjesmu koja nam bubnja u slušalicama mp3 playera. Nerijetko se čini kako je plod glazbene umjetnosti tako postao potrošnom robom kratkoga roka trajanja, koja se uglavnom konzumira u hodu poput kakvoga glazbenog ekvivalenta fast foodu.

S druge pak strane, nekada je davno slušanje glazbe prakticirano na ritualnoj razini. Od odlaska u trgovinu s pločama, preko pomnog prebiranja po policama pa sve do dolaska kući, opreznog izvlačenja ploče iz omota te postavljanja pod gramofonsku iglu, uživanje glazbene umjetnosti podrazumijevalo je stopostotnu predanost i koncentraciju; glazba nije bila samo ugođajna kulisa kakvom događanju, ona je bila događaj sám po sebi.

Relevantnost ovoga vinilnog nosača zvuka naglašena je već i samim načinom izrade: načinjena od polivinilnog klorida, gramofonska ploča predstavlja analognu pohranu zvuka moduliranjem spiralne brazde koja započinje na rubu, a završava pri sredini ploče. Pritom je s jednakom minucioznošću pristupano i likovnoj opremi ploče - svaki je omot bio malo umjetničko djelo sŕm po sebi i na taj je način pridonosio kolekcionarskoj vrijednosti određenoga vinila.

Tehnologija okreće novu ploču

Kao takva, bilo u dugosvirajućem (long play) ili tzv. single izdanju, ploča je godinama bila vodeći diskografski format za pohranjivanje glazbenih djela. No tehnološki napredak i univerzalno pomanjkanje vremena u užurbanom ritmu svakodnevice doveli su do percepcije ploče kao staromodnog medija, a na njezino su mjesto s godinama - s manje ili više uspjeha - došli kompaktni diskovi, minidiskovi i na kraju elektronički mp3 zapisi.

Nove tehnologije slušatelju su omogućile veću slobodu i komociju te, dakako, veću dostupnost glazbe. Za razliku od ploče koju je trebalo izvući iz omota i položiti na gramofon te usred slušanja okrenuti na drugu stranu, mp3 danas omogućuje slušanje glazbe uz jedan klik, neovisno o tome jeste li u trku, na biciklu, u automobilu ili kod kuće.

No, takva bezgranična raspoloživost glazbenoga materijala dovela je do svojevrsnog zanemarivanja njegova umjetničkog aspekta. Ironično, s većom dostupnošću glazbe, distanca između umjetničkog djela i slušatelja značajno se povećala. Za umjetnika, ali i za istinskog audiofila, koji podjednako cijeni kvalitetu onoga što sluša i sam način slušanja, taj je trend postao neprihvatljiv.

Povratak pravim vrijednostima

Sa željom da se okrenu korijenima, usuglasili su se izvođači i publika ili barem njihov značajan dio. Dok se svojevrstan revival ploče u režiji svjetskih DJ-a dogodio već u devedesetima, kada je glazbenim ljestvicama suvereno vladala dance-glazba, današnja popularnost vinila ponajprije je rezultat trendova u nezavisnim i alternativnim kulturno-glazbenim krugovima.

Poznate glazbene tiskovine i internetski portali koji kritikama i esejima njeguju tradiciju te promoviraju važnost istinskog uživanja u glazbenoj umjetnosti pokrenuli su trend kojem su se odazvali i izdavači i slušatelji diljem svijeta, a gramofonska ploča postala je opet jedan od najzastupljenijih nosača zvuka, neovisno o kojoj je vrsti glazbe riječ - technu, punku, heavy metalu, indieju, rocku, popu ili pak hip-hopu. Sve više polica u trgovinama opet se savija pod teretom vinila, a na online shopovima tražilice kao prve rezultate navode gramofonske ploče, a tek potom CD-ove. U kafićima se sve češće mogu čuti rasprave o specijalnim izdanjima ploča, kvaliteti 180-gramskih i 220-gramskih vinila ili pak čuđenje što neki od vodećih svjetskih izvođača novi album nije izdao i na gramofonskoj ploči. Naposljetku, u sve više domova vratilo se ono prepoznatljivo pucketanje ploče koja se okreće pod gramofonskom iglom, dok njezin vlasnik uz šalicu kave ili čašu vina zaljubljeno sluša svoj novi omiljeni album i pažljivo proučava artwork koji krasi njegov omot. Vinil se vratio na svoje prijestolje i, po svemu sudeći, ovaj ga put neće tako lako nikome prepustiti.

U potrazi za pločama

Svaki audiofil obožava putovati, no dok drugi predano posjećuju lokalne znamenitosti, on jednako posvećeno traži trgovine s pločama. Svi veći europski gradovi nude pregršt dobrih mjesta za kupovanje vinila, a glavni grad Njemačke tu nije iznimka. Techno glazba neizbježan je dio berlinske kulture, no brojne trgovine raštrkane po cijelom gradu ponudit će fantastičan izbor ploča raznovrsnih žanrova i izvođača, zadovoljavajući tako želje i najzahtjevnijih audiofila.




- 00:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #