Pregled posta

Neumorni profesor

Prof.dr. Igor Čatić je neumoran. Evo ga još jednom na web stranicama hrvatskih portala. Uporno i neumorno, strpljivo i argumentirano u obrani plastike i plastičnih vrećica, ali i u edukaciji krivo informirane pa čak i zavedene javnosti. I tako već više od 45 godina. Jedan od svojih prvih tekstova u javnim medijima "u obrani plastike" profesor je objavio u IT Novinama još davne 1967. godine, 19. siječnja, a u "obrani plastičnih vrećica" zajedno s prof.dr. Mladenom Šercerom 6. svibnja 1993. Barem je tako navedeno u knjizi "Tehnika, zaštita okoliša i zdravlja", gdje su na tristotinjak stranica skupljeni članci koje je u tom dugom razdoblju profesor Čatić objavljivao u dnevnom tisku i časopisima - neumorno objašnjavajući prednosti plastike podastirući čitateljstvu brojne znanstveno dokazane argumente. Možda nekom drugom prilikom o toj knjizi više, ali sada ću samo izdvojiti dio predgovora urednika knjige prof.dr.sc. Zvonka Benčića:

Tako je, "Čatić ne šuti", pa ga treba i poslušati. "Čatić je uporan", ali samo onoliko koliko su uporni u svojoj zaslijepljenosti svi oni koji njega odnosno dokazane argumente ne žele čuti. Upravo stoga i prenosim ovaj njegov članak s web portala Zg-Magazin.







LJUDI I MIŠLJENJA

Zbog čega bi plastične vrećice trebale ostati besplatne?

Klasične plastične vrećice su najbolje rješenje. Ekološki su najbolje, najjeftinije su. Moraju biti besplatne. Što ne znači da se ne može smanjiti njihova potrošnja u slučajevima kada je ekološki i ekonomski opravdana. Zašto Hrvatska ne bi jednom predvodila u ekološkom i ekonomskom pristupu ambalaži u cijelosti? U korist okoliša i kupca. / U nas je trenutno zakonsko zatišje, ali najobičniju vrećicu trgovci već naplaćuju kunu pa i više. Treba li se onda čuditi frustriranosti kupaca? Proizvodnja opada, gube se radna mjesta…

Tko je najbolje opisao zajedničku teorijsku osnovu djelovanja bivše ministrice zaštite okoliša M. Holy i britanskog premijera D. Camerona? Živi li se u Hrvatskoj trenutno bolje nego u Velikoj Britaniji? Od kada pišu hrvatski autori u korist plastičnih vrećica? Hoće li jedna brazilska sudska odluka konačno potvrditi ispravnost njihovih stavova? Do sada je najbolje opisao teorijsku osnovu napada na plastične vrećice britanski novinar George Monbiot (Guardian, 8. travnja 2009.). »Manipuliranje plastičnim vrećicama je jednostavno za vlade, trgovce i kupce. Ako naplaćuju vrećice, trgovci će dopunski zaraditi, a kupci će se osjećati kako su ekološki osviješteni i pridonose očuvanju našeg planeta. Vrijeme je za promjenu u promišljanju; plastične vrećice srećom nisu pokora planeta, njihovo je najveće zlo što odvlače našu pozornost od hitnijih stvari«. Na istoj liniji pišu hrvatski autori još od 6. svibnja 1993. (Vjesnik, »Stvaraju masovnu histeriju«).

Kako žive Britanci? Britanski ministar financija G. Osborne blokirao je prijedlog premijera D. Camerona da se uvede naknada na jednokratne plastične vrećice. Pritom je izjavio da je zabrinut s porastom životnih troškova u trenutku kada britanske obitelji jedva spajaju kraj s krajem (PoliticsHome, 24. lipnja 2012., citirano prema Plastično je fantastično.



Koliko je tražio britanski premijer za učenje nacije da ne koristi najekološkiju ambalažu? Čak 47 lipa. A naša ekološka podučavateljica samo oko 2,10 kuna (porez oko 5.400 posto). Međutim ta ideja britanskog premijera nije prošla, jer je njegov ministar financija procijenio da je takva mjera štetna za trenutnu vlast u V. Britaniji. U nas je trenutno zakonsko zatišje, ali najobičniju vrećicu trgovci već naplaćuju kunu pa i više. Treba li se onda čuditi frustriranosti kupaca? Međutim, već i najave su bitno promijenile raspoloženje. Trgovački lanci ostvaruju dopunski profit. Proizvodnja opada, gube se radna mjesta. Nažalost političari nisu svjesni štete koju im nanose zeleni aktivisti, bez obzira radi li se o dužnosnicima ili sveznajućim predsjednicima udruga. Koji obvezno završavaju svaku televizijsku emisiju. Ali tu nije kraj. Sada se iz dalekog svijeta vratio u zemlju lobista Greenpeacea. Organizacije koja je uložila 1992. popriličnu sumu novaca za napad na plastične vrećice u Hrvatskoj.

Imate li argumente za tvrdnju da su plastične vrećice najekološkije rješenje? Zašto politizirate? Razlog je jednostavan. Područje djelovanja (plastične vrećice) i njihova gospodarska opravdanost uvijek su u funkciji društveno-humanističkih ciljeva koje određuje politika. Dakle, u konačnici će odlučiti političari, jer plastične vrećice srećom nisu pokora planeta, njihovo je najveće zlo što odvlače našu pozornost od hitnijih stvari, briljantno je naglasio G. Monbiot. U doba kada ne prolaze ozbiljni projekti, kada su strateško opredjeljenje među ostalim fasade koje trebaju smanjiti potrošnju energije, a istodobno se zatvara tvornica koja proizvodi pjenastu izolaciju za te fasade, političari nas zabavljaju s plastičnim vrećicama. Ovo je moj prvi tekst na stranicama ovog portala pa treba upoznati čitateljstvo s osnovnim prednostima plastičnih vrećica.

»Ne upotrebljavam plastične torbe« >

Možda je jedna od najproširenijih slika koje kolaju internetom ona na kojoj vidite damu koja na leđima nosi torbu: I’ am not a plastic bag. Ona zapravo želi kazati da njezina torba nije plastična. Možda i nije, ali mogla bi biti primjerice od skaja (pjenasti PVC). Ali ona nosi u desnoj ruci spornu plastičnu vrećicu (e. carrier bag). Svojedobno je jedna slušateljica postavila u radio emisiji sljedeće pitanje. »Ekološki sam svjesna i htjela bih odgovor na pitanje: Ako nas osviještena javnost uvjerava da kažemo ne plastičnim vrećicama – a što koristiti umjesto njih?« Odgovor je jednostavan. Treba plastične i papirnate vrećice, koje će staviti u torbe od tkanoga (npr. pamučne torbe) ili netkanoga tekstila, Torbe od netkanog tekstila su od sintetske plastike: polietilena (PE) ili polipropilena (PP). Ako imaju oznaku da su podobne za recikliranje to je ispravno jer se plastika, posebna navedeni materijali, izvrsno recikliraju. Valja razlikovati torbe i vrećice. Engleska riječ bag ima četiri značenja: torba, torbica, vreća i vrećica. Sporna je carrier plastic bag, plastična vrećica.

U kupovinu treba uvijek ići s torbom, koja se drži u ruci, nosi na ramenu ili torbom na kotačima. Može se od kuće ponijeti i plastične vrećice, ako ste ih sačuvali. Poruka, svaku čuvajte i upotrjebljavajte je višekratno. Primjer, vrećica dobivena za nošenje lijekova iz apoteke može biti upotrijebljena najmanje 15 puta za nošenje zamrznutih pločica na plažu da održavaju vodu hladnom.

Utjecaj na stakleničke plinove

U razmatranje valja uzeti u obzir tri vrste torbi i vrećica, a sve su načinjene od organskih polimera. To su papirnate, pamučne i plastične vrećice i sve su umjetne. Polazište za plastične su danas najčišći proizvodi prirode, prirodnine: nafta i prirodni plin. Načine se međuproizvodi, intermedijeri i sintezom se načini polietilen koji se sastoji samo od ugljika i vodika. Papirnate vrećice prave se ekstrakcijom celuloze iz drva. To su proizvodi na osnovi bjelančevina. Pamučne se prave od uzgojenih vlakana, koje su već kao ulaz u proces umjetna vlakna. Ako su te tri vrste vrećica i torbi od organskih polimera, onda postoje drugi kriterije prosudbe. Kako utječu na stakleničke plinove? Koliko troše vode? Stvaraju li se npr. u proizvodnji neki kemijski spojevi? To su tragovi (eng. footprint), najčešće ih se naziva otiscima, što je neispravno. I najnoviji kriterij o kojem će biti na kraju riječi, prema jednoj sudskoj odluci moraju se sve dijeliti besplatno.

Kakve tragove ostavljaju plastične i papirnate vrećice i tekstilne torbe? Austrijanci troše oko 400 plastičnih vrećica po stanovniku godišnje. To je trag kojeg načini osobno vozilo koje prijeđe 13 km. Da se pokrije trag naše prehrane, zbog krava i ostaloga, ekvivalent je 4.758 km. Trag vrećica je samo 0,27 posto od onoga što se potroši na prehranu.

Recimo koliko se potroši vode? Za proizvodnju 1.000 plastičnih vrećica potroši se 200 L vode a za papirnate 3.800 L, odnosno 17 puta više. Na efekt staklenika papirnate vrećice utječu 10 puta više. U to, tijekom proizvodnje papirnatih vrećica razvijaju se štetni kemijski spojevi: fosfati i nitridi. Potrošnja materijala je kod papirnatih vrećica 22 puta veća a faktor iscrpljivanja prirodnih resursa čak 62 puta viši. Što se tiče tkanih torbi od pamuka, one se prave od uzgojenog pamuka. Uzgoj pamuka traži jako puno vode, gnojiva, pesticida. Pamuk se uzgaja na 3 posto svjetski raspoloživih površina a troši 25 posto svjetske proizvodnje pesticida. Kako se to biva uglavnom u manje razvijenim zemljama zbog uporabe pesticida za druge svrhe, dolazi prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) od oko milijun trovanja godišnje. Po svim su pokazateljima plastične vrećice najekološkije. Ali su ružne, ako su nedopustivo odložene u okolišu. Pritom ga samo onečišćuju, a ne zagađuju.

Razgradljive vrećice su skuplje a mogu biti a mogu biti i štetnije po okoliš

Treba naglasiti da su razgradljive vrećice koje mogu biti načinjene od nafte ili prirodnog plina, fosilne plastike ili od mješavine fosilne plastike i bioplastike bitno skuplje i štetnije po okoliš, ako se ne izgradi posebni sustav njihove oporabe. Posebno su opasne tzv. oksorazradljive vrećice. Koje se usitnjavaju, ali ne nestaju. A neki njemački trgovački lanci vratili su nedavno proizvođaču milijun kompostabilnih biorazgradljivih vrećica, jer i one ne nestaju u cijelosti na kompostištu.

Što se događa trenutno u Hrvatskoj? Novi ministar je rekao da to nije prioritet. I nije. Trebat će ga međutim upoznati s najnovijom sudskom odlukom iz Brazila (citirano prema Plastično je fantastično, 20. srpnja 2012.). Sutkinja suda u federalnoj državi Sao Paolo Cynthia Torres Cristófaro donijela je presudu da supermarketi moraju ponovno vratiti besplatnu raspodjelu plastičnih vrećica kupcima. Odluka suda od 25. lipnja 2012. odredila je potrebne korake kako bi se u roku od 48 sati vratila adekvatna i dovoljna opskrbljenost besplatnim plastičnim vrećicama. Naravno, supermarketi su se žalili. U obrazloženju odluke stoji da je »zabranjeno naplaćivati vrećice koje služe za pakiranje prilikom kupovine« te da se trgovine, u roku od 30 dana, trebaju opskrbiti, također besplatno i u dostatnim količinama, i biorazgradljivim i papirnim vrećicama. Naglašeno je da je naplaćivanje do tada besplatnih vrećica »očito nerazmjerno opterećivanje potrošača«. Sutkinja je zaključila da je »dobro poznata potrošačka praksa da trgovci osiguravaju ambalažu kako bi potrošači mogli ponijeti potrepštine koje kupe«, a da je prekid besplatne podjele plastičnih vrećica u supermarketima »prouzročilo velike frustracije kod kupaca«.

I što kazati u zaključku? Klasične plastične vrećice su najbolje rješenje. Ekološki su najbolje, najjeftinije su. Moraju biti besplatne. Što ne znači da se ne može smanjiti njihova potrošnja u slučajevima kada je ekološki i ekonomski opravdana. Recimo radovao bih se zajedničkom projektu sa zelenima u kojim bi se načinilo istraživanje koje bi bilo na navedenom tragu. Smanjiti potrošnju svih vrećica gdje je to tehnički moguće i opravdano. Zašto Hrvatska ne bi jednom predvodila u ekološkom i ekonomskom pristupu ambalaži u cijelosti? U korist okoliša i kupca. Ako se proširi važenje odluke brazilske sutkinje i sve vrećice se moraju dijeliti besplatno, plastične vrećice ostaju bez konkurencije. Papirnate vrećice su po svim pokazateljima ekološki štetnije, a ne mogu se uspoređivati plastične vrećice i platnene torbe. A za takav pristup hrvatski se znanstvenici zalažu javno barem od 6. svibnja 1993.

Izvor: Zg-Magazin




Post je objavljen 24.07.2012. u 23:36 sati.