vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

utorak, 17.02.2026.

Iskoristivost zadanog

Energija je skupa - i ne samo to; potrošna je i u većem broju slučajeva nenadoknadiva; snažna je njena tendencija bježanja u prostor oko nas - pa više nikada, ma koliko se trudili, neće moći biti biti iskorištenom.

Još dok je vrijeme, valja misliti o tome - da se ne troši više nego što je potrebno, i da se iskoristi baš sve što je upogonjeno i jednom već odaslano u život. Kada staviš kuhati lonac sa hranom, uračunaj u vrijeme pripreme - posebno ako kuhaš na struji - i ono vrijeme u kojem će posuda stajati na još vreloj ploči štednjaka. Kada voziš na nizbrdici, ne pritišći gas preko mjere; kada voziš na ravnom, uračunaj razmak od vozila ispred tebe, pa ne koči bez potrebe. Uostalom; kada god možeš, koristi javni prijevoz; tramvaji, autobusi, vlakovi voze s tobom i bez tebe; ne moraš - ako baš ne moraš - još i ti u tu strašnu sliku o potrošnji dodavati svoj dio. Ono što si u kuću donio, kupio, izradio - potroši; ne bacaj.

Od starog kruha načini mrvice, ili ga tostiraj, ili namoči u mlijeku pa od toga načini ukusan prilog uz glavna jela. Što ostane viška od pripremljenih jela, zamrzni ili sačuvaj u hladnjaku za drugi put. Termostat grijanja spusti na nižu temperaturu; češće prozračuj i puštaj da zrak kola prostorijom koja se grije; ne zagrijavaj prostorije u kojima samo spavaš; obuci se jače i bolje, pa će ti i vlastito tijelo steći imunitet i snagu. Vodu kod tuširanja zatvaraj dok nanosiš sapun; štedi stvari za druge - posebno za one koji dolaze i još o svemu onome što smo uprljali, potrošili i pokvarili i što ih u budućnosti čeka - nema niti blagog pojma.

Kada kuhaš, spremaj više jela odjednom i zajedno; ako je moguće - kada je struja jeftinija, uvečer i noću. Isto važi i za pranje suđa ili rublja.

Iskoristi energiju koju si zadao.

Davno sam još s jednom mladom damom na poslu vodio razgovor o tome, u doba kada je bila mlada i atraktivna; toliko poželjna da je ostavila svog supruga i pošla sa drugim - mlađim. U to su joj se vrijeme moje rečenice činile suvišnim, dosadnim i napornim, pa iako je bila odmjerena i pristojna, teško je mogla prikriti podsmijeh slušajući ih svisoka.

Jer, kome bi uopće mogao biti zanimljiv dosadnjaković koji između razgovora o filmovima, glazbi i knjigama priča o tome da su resursi potrošeni, oceani zagađeni a šume posječene - i kako su granice rasta odavna već ostvarene i dosegnute, pa samo čekamo da oni koji baš ni za što nisu krivi, a to su ovi koji dolaze iza nas - plate cijenu naše lakomislenosti.

Jednog je dana, ipak - jer vrijeme nemilosrdno teče i melje sve oko nas - stigao trenutak u kojem je njena atraktivnost na neki način posustala, pa se tako usred silnih životnih nedaća našla praktički na cesti, ostavljena s dvoje djece; jer - onaj za kojim je ona onomad pošla, sada je učinio isto to - i pošao sam za mlađom.

Ljudi nerijetko vole ponavljati pogreške, bilo da se radi o vlastitim postupcima ili postupcima onih oko njih. No, nije baš to sada tema ovoga o čemu pišem (iako bi posredno i to mogli nazvati gubitkom energije koja je zadana); ono što se zbilo bilo je to da je ista ova osoba što se s podsmijehom još koju godinu ranije odnosila prema obavijestima o jeftinijoj struji i cijenama goriva - odjednom obratila s izravnom, pomalo nervozno izrečenom i jednostavnom upitnom rečenicom:

- A kada ste ono rekli da je struja jeftinija; od koliko sati?

Ne moram vam, je li, pričati o tome koliko sam truda morao uložiti u to da prikrijem sujetu i uopće nakon toliko vremena suzbijem iznenađenje - i da osvijestim kako se baš ničijoj nevolji nije lijepo radovati, nego da svakome tko je slab i ranjiv pomoći valja - pa smjerno i pokorno, kao da govorim o listi nominacija za najnovije Golden Globeove, izgovorio riječi koje je trebalo.

- Zimi od devet; ljeti od deset. I da prostite, vrag odnio one ležerne Portugalce i njihovu gingu; radi njih se već duboko prema zimi, je li, mora čekati listopad - pa da im sunce padne u onaj Atlantik svake večeri kao zrela kruška.

No, ovaj koji vam sve ovo piše i priča o tome kako se energija ne smije gubiti - očito da je u tim pitanjima običan amater; jeftin i licemjeran demagog; čovjek što tek pokušava nekakvim malenim djelićima doseći veličinu ukupne slagalice; jalov borac u pustinji.

Jer, jedna druga gospođa, starija i oduvijek staložena, tiha ali odlučna (toliko da si iz njenih gesti, riječi i ponašanja gotovo uvijek imao potrebu i mogućnost učiti) baš nekako oko one zgode kada se pričalo o terminima skuplje i jeftinije struje - ispričala je ovom vašem pripovjedaču jednostavnu, upečatljivu i sjajnu crticu o tome kako se to - to s energijom zapravo radi.

Naime, energija što je kćeri odašilju svojim očevima nepromjenjiva je, nepotrošna i vječna; makar ti očevi još otkad su u mirovinu otišli najveći dio vremena šutjeli, nešto radili u kutu, ne bili nikome na putu i ne tražili gotovo ništa. Svevideće i moćno kćerino oko promatrat će i tada svog oca, pa brinuti i bdjeti nad njime brižno i vrijedno - a u isti čas skriveno i gotovo pa neprimjetno.

- To; to s energijom; to je moj Stari valjda radio otkad je kupio prvi šparhet. Znate kako on kuha čaj? Pa, tako da prvo u vodi skuha jaja, a onda u istu tu vodu - davno već nakon što je ugasio štednjak - stavi još i vrećicu čaja!

Neki su ljudi jednostavno savršeni; možeš im se ili diviti i učiti od njih, ili okrenuti glavu.

17.02.2026. u 13:08 • 4 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.