
(Negdje s fejsbuka)
Malo tko još ljubi kao što ljube djevojke s ruksacima na konstrukciji - u ljetima koja su počinjala dogovorima pred Esceom, Zvečkom ili kod Stojedinice zaključenim prije petnaest minuta, a mnoga od njih još uvijek traju u nečijim očima - - - i posve je sigurno kako nikada neće završiti.
Kad idemo? U petak u devet, na tramvajskoj, kod Branimirca!
Čitav jedan svemir stao bi im na leđa - i sve svoje odnosile bi sa sobom u duge i vrele kolovoze pune obećanja, pa su im ruke ostajale slobodne i polagane da grle, putuju i miruju; da duboko u džep košulje gurnu na komadiću kartona otisnutu putnu kartu do Rijeke, Budimpešte ili Beograda kupljenu na Autobusnom ili Glavnom i dobro ga zakopčaju - ili da bez okolišanja zadignu palac negdje na dnu Selske, Držićeve ili Savske.
U svemiru djevojaka s ruksacima najvažnija stvar jest imati ruke posve slobodne, jer sve što je u njihovu svijetu važno stane u širok i svijetao zagrljaj - poznajete li čovjeka u zagrljaju s rukama punim stvari? - i posve im je svejedno što se zbiva van njega.
Gledajući u vrat kojeg će netom obljubiti, brižno i tiho zaklapale bi vrh ruksaka i sve što je u njemu bilo spretno posloženo; dobro bi ga zatvorile, pospremile ili zaboravile, znajući kako ga sigurno neće otvarati sve dok se ne probude iz meka sna zagrljaja kojeg su dale.
Jedini, tamnocrveni ruž za usne i dvije stare, bakine maramice s čipkom; crna majica bez rukava ili ovratnika i dvodijelni kupaći od kojeg će skidati gornji dio da odmijene sunce kada se ono nad nekom plažom umori, uzalud se trudeći na usponu u zenit; nekoliko para gaćica i jedan, od sva četiri - najmanji grudnjak; karte za remi i najdeblja bilježnica tvrdih korica za pisanje pjesama i pisama, jer svijet nema smisla ako nemamo kome pisati; dvije kemijske i kazeta najdražih pjesama snimljena još krajem svibnja, kad sretneš onoga tko će ponijeti walkman ili imati kazetofon; kutija aspirina i plivadona; kondomi i stara, zahrđala djedova pljoska puna rakije; džepni nožić cvjetnog uzorka s turpijom i škarice za rezanje noktiju. Raspadnuta i iskrzana džepna auto karta; sapun; dvoje čarape i gumica za kosu; sandale; žlica za grabiti pekmez, paštetu ili naglo zakuhanu juhu iz vrećice; limena čuturica; stara traper jakna svezana na podnožju ruksaka ili oko najmekšeg i najbjeljeg trbuha, za dane u kojima će svijet izgledati kao mokra ili bučna pustoš bez ljubavi što se liječi rukama čvrsto prekriženim na grudima i posljednjim gutljajem taloga turske kave.
Pokret ramenom; zabacivanje ruksaka na leđa; podizanje glave; najširi osmijeh od svih; pogled ispod očiju i pozdrav:
- A gdje ćeš ti?
| < | listopad, 2025 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||