O-da životu!

Ljuta si na svoje unutarnje dijete
jer si vjerovala ljudima,
bila naivna,
lakovjerna.
Stavljala si svoje otvoreno srce
i čisti osmijeh njima na volju.
Nesvjesno se predajući njihovim traumama
koje i sama živiš u tijelu odraslog čovjeka.

Vrijeme je...
Vrijeme je da prestaneš osuđivati,
kažnjavati sebe kroz druge.
U ovoj igri, svatko radi najbolje što zna.
Jedni se igraju, drugi ratuju.
Iako neke igre završe ratujući,
ratovi nikada ne pozivaju na igru.

Izljubi, izgrli,
pomiluj, osmjehni se...
svakoj svojoj unutarnjoj rani.
Treba joj ljubav, nježnost,
prihvaćanje takve kakva je,
ne osuda.

Svaki cvjetić izraste iz malo vode,
svjetla, mraka.
Nije sve što izgleda ružno, ružno.
Samo ti stavljaš naglasak na oblake i tamu
zaboravljajući često kako su i to dijelovi
jednoga dana.
Dijelovi jednoga života.

Oznake: rane, unutarnje dijete, život