utorak, 28.11.2017.

Univerzalna istina


Ne postoji univerzalna istina.
ono nešto što vrijedi za sve ljude.
ono nešto što nam nude po religiji,
nacionalnosti, boji kože, državi,
gradu, selu...
Ali postoji osjećaj pripadnosti kojeg se držimo i zbog kojeg
se osjećamo jači, hrabriji, ponosniji,masovniji...
Jer u masovnoj svijesti, ako si u manjini,
nisi normalan.
Počevši već u vrtiću od:mucanja, naočala, krivih nogu, zubi,
pjegica, frkave kose, Albino pigmenta, viška kila,
viška centimentara...
Mogla bih ovako do sutra.
Postoji li netko tko se nije u ničemu prepoznao?
Uvjerena sam da je svatko u nečemu manjina.
Pitanje je kako se nosimo s tim,
da li se sramimo ili se prihvaćamo i volimo?
U našem životu je bitna samo naša istina,
iako je često ne čujemo
u masovnoj svijesti koja nam se nameće
već pri rođenju i sve više kroz život.
To nije naša istina, ona je duboko u nama
ispod svih nametnutih uvjerenja-
korijenskih, obiteljskih, društvenih....ima ih i previše.
Ako si za sebe, nisi protiv drugih.
Ti drugi se boje drugačijeg.
A ti, drugačiji, živiš svoju istinu.
Samo to je bitno.






(ZP)
09:57 | Komentari (16) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.