četvrtak, 22.12.2016.

"...dušu sam svoju svu tebi da..."


Naš Junior je za domaću zadaću na temu filma
dobio zadatak s kompićima iz razreda snimiti kratak video uradak s radnjom
u kojem će pokazati naučeno znanje iz kadrova, kuta snimanja, režiju...
Kako to obično biva, poneki roditelj treba malo pogurati
razigrane dvanaestogodišnjake
pa je mjesto snimanja bila konoba.
Radnja se vrtila oko traženja izgubljenog mobitela
i slučajnog pronalaska pisma jednog od predaka
koji je ostavio poruke u starim predmetima
opisivajući svaki naredni ,tako vodeći djecu u zanimljivu pustolovinu.
Tražeći moderno čudo tehnologije, putovali su kroz vrijeme svojih
predaka kroz predmete koje su oni tada koristili u svakodnevici.





Stara kredenca, tranzistor kao preteća današnjem you tube-u,
lata za mlijeko nakon mužnje, pegla na ugljen, kanočal,Trieština,
kameni sudoper, kostur Singerice, bačva za vino, koš za drva...





Vjerujem da su neki od vas imali prilike u životu držati pokoji predmet ,
ako ne i koristiti i da se slažete sa mnom kako ti nekadašnji predmeti
nose posebnu energiju iz prošlosti na neke jednostavnije dane.
Ljudi nisu imali puno, ali i to malo su dijelili među sobom.
Tako i ovdje, u našoj konobi, uz jednostavna jela
teku jednostavna druženja uz pjesmu, smijeh i dobro društvo.




18:16 | Komentari (26) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.