|
Krenuh i sama svjesno izlaziti van
okvira zone komfora,
put koji izabire unutarnje ja.
Tamo gdje možeš biti ono što želiš,
motivirati druge svojom pričom,
iskustvom, znanjem.
Sve one pročitane knjige,
plaćeni seminari, edukacije, radionice...
sve što sam izabrala svojevoljno
i što mi je nedostajalo u obaveznom školovanju.
Mislila sam za sebe kako sam lijena i loša,
ne slušam roditelje, ne učim dovoljno,
ne postižem uzorne rezultate.
Često sam bila u konfliktima s profesorima,
sa samom sobom.
Svo to nametnuto gradivo, knjige,
sve mi se činilo previše općenito, nepotrebno.
Rijetko što sam mogla primijeniti u praksi
i sve to skupa je izgledalo bez smisla..
Kao i izbor da neću na fakultet i svi kasniji izbori
koji su baš morali biti takvi za mene
da potvrdim ono što sam osjećala.
Počela sam promišljati,
izlaziti iz usvojenih uvjerenja,
činilo mi se kao da sam ponovno rođena!
Izliječila sam banalni propuh!
Da ne spominjem druga, nepotrebna uvjerenja,
loša po mene.
Onaj propuh u glavi, da, hahahaha,
ali i to uvjerenje od kojeg boluje cijeli Balkan.
Jednostavno sam počela razmišljati,
„Gle, što je propuh?"
Strujanje zraka, vjetar.
Ako mogu šetati vjetrom i burom cijelu zimu,
mogu to i cijelu godinu.
Propuh nije bolest, nema glavobolje,
vratobolje, križobolje,
nema jer ja tako vjerujem,
isto kao što sam vjerovala
da je sve to produkt propuha
pa bi uvijek nešto od toga i zaboljelo.
Nema gripe, te masovne svijesti.
Nema uvjerenja da se vrijeme mijenja
i utječe na mene ako sam ja ista,
da počinju hunjavice,
temperature i toga nema kod mene.
U ljekarnu nisam ušla...ne znam koliko!
Nemam potrebu, zdrava sam, moji dečki također.
Promjenom svijesti,
počeo se mijenjati krug ljudi s kojima se družim.
Ljudi koji razmišljaju slično ili isto.
To ukazujem svima koji se počnu mijenjati
jer se lako vratiti na stari put.
Puno je starih uvjerenja i puno ljudi koji ih žive
pa je na početku promjene bitna podrška.
Dogodi se da i obitelj postane „neprijatelj“
jer teme od jučer i uvjerenja
više nisu zajednička,
sve je manje zdrave komunikacije.
Uvjeravanja, komentiranja...
prestaju kad počinješ prihvaćati sebe,
spoznaš da svatko ima svoj put
te da nitko ne može usvojiti nova uvjerenja
ako nije odbacio stara.
U tim početnim fazama dolaze ljudi koji potvrđuju
da sve što sam mislila u djetinjstvu,
zaista je tako ako to osjećam
te da sam potpuno normalna
što imam potrebu živjeti svoju slobodu,
manje biti rob sustava i mase,
iako iz toga ne možeš nikada potpuno izaći,
ali ovi mali koraci su jako veliki
za unutarnje zadovoljstvo.
Radi što voliš!
Ne bježi od sebe,daj sebi i svijetu ono što te veseli,
uveseljavat će i svijet jer je iz srca.
Ne očekuj nagrade, pljesak, tronove, priznanja,
samo budi ono što jesi, bez očekivanja,
to je put unutarnjeg mira,
put uspjeha.
Zato sam ja ovdje.
Nisam imala pojma zašto baš ovdje,
ovdje, osim što je besplatno,
ali sva lijepa iskustva, prijateljstva,
susreti u ove dvije godine su mi pokazali zašto.
Hvala im/vam, ali hvala i meni što sam si dozvolila.
Pisala sam već o njoj u postu
„Motivacijski govor(nik)“
na seminaru kojem sam prisustvovala
prije više od godinu dana
Jučer gledam njen seminar u Zagrebu,
krcato ljudi spremnih na promjene.
Velika, velika vijest za nas „nenormalne“
je da je prilog sa seminara popraćen u dnevniku,
svjedočim tome iz kućne fotelje.
Svijest ljudi se mijenja, umjesto kukanja,
prihvaćamo odgovornosti za svoje živote,
samo tako možemo napredovati,
biti zadovoljni, sretni.
Preporučam i ostala njena videa
koja su dostupna na You Tube,
možda vas podrška ili isto mišljenje
potakne na promjenu.
Normalni ste ako ne mislite poput većine.
Najbitnije je da ste za sebe normalni
jer živite svoju istinu u skladu sa sobom.
https://youtu.be/pIM9q1oBhIE
|
