|
Krmeljavih očiju u 5.20 osluškujem alarm iz njihove sobe.
Odgađa ga već drugi put.
Ležim u krevetu i pomislim kako je mudar sa svojih četrnaest
jer ja sam u njegovim godinama
slušala jutarnje buđenje sa drndavog sata
koji je imao toliko iritantan zvuk
da bi mi došlo da ga zabijem u zid kad me probudio.
Kasnije sam dobila sofisticiranije verzije digitalca
koji je bio malo manje iritantan
pa radio budilica sa omiljenom radio stanicom
koju sam izabrala za jutarnjeg pijetla.
Mobiteli su moje zadnje čudo tehnike,
ali tek unazad par godina,
sam iritantan zvuk zamijenila blagim, jutarnjim, tihim tonom
jer želim da tako počinje moj dan.
Ne u buci, već ugodnim tonovima
Čudno, ali potrebno je pola života da dođeš do neke spoznaje
i još čudnije kako te pola života nešto iritiralo, a nisi znao što.
Tako jednostavna stvar, samo drugi pogled,
drugi kut gledanja, novo znanje, nova svijest ,po tebe bolja,
a to do tebe dođe tek na pola životnog puta.
Da je to samo zvuk budilice, bilo bi sjajno,
ali toliko je nesvjesnih, iritirajućih stvari koje živimo,
a nemamo ili si ne damo priliku škicnuti iza ugla
da li je tamo nešto bolje ili kvalitetnije za nas,
nešto što će nam pojednostaviti život,
učiniti ga sretnijim, komotnijim,
sa više razloga za veselje.
Često ta spoznaja i proviri, dođe nam u susret,
ali je odvalimo i katapultiramo natrag u duboki sloj podsvijesti
da nam se više ne pojavljuju te gluposti
za koje treba novi trud i novo znanje,
novo učenje i uvjerenje,
nova navika ponavljanja i u konačnici-
naša nova svijest.
Često na ovom svom novom putu,
na skretanju sa poznatih uvjerenja i usvajanju novih,
osjetim tugu, krivnju, grižnju savjesti....
Zašto sam bila takva? Zašto sam radila tako?
A onda si mislim, jedna sam od sretnica
koja sam u životu dobila priliku ispravljati greške.
Najlakše je osjećati krivnju, najlakše se kritizirati,
najlakše sažalijevati, najlakše se ne voljeti.
Pa to nas bar uče generacijama!
Rodimo se s tim i sličnim uvjerenjima.
Jedno od tih je da ako pričaš o sebi,
hvališ se, sebičan si, samodopadan.
Što ima u tome loše?
Da se svi više dopadamo sami sebi,
svjesno bi dozvolili da nam se dopadaju i drugi.
Upravo onakvi kakvi smo prema drugima,
takvi smo prema sebi.
Tko ne zna voljeti sebe,
ne zna voljeti drugoga.
Pitajte me kako sam se osjećala prije par godina
prilikom jednog osvještavanja dobivši naputak da si kažem
VOLIM TE.
Široka paleta emocija je ispunila moje srce,
ali tužno je jer su emocije bile teške.
Za tako divne riječi, moje srce je reagiralo tako čudno,
od srama, straha, osjećaja povrijeđenosti, tuge, sažaljevanja..
Da se razumijemo, iako me uopće ne trebate razumjeti,
dovoljno je što razumijem sama sebe,
osvijestila sam da jedan običan, često pisani,
opjevavani izraz, toliko otrcan i preprodavan,
kompenziran, svakodnevno u prometu,
ja nisam čula u svojim ušima, osjetila svojim srcem.
Meni moji roditelji to nisu govorili, ni njima njihovi ni njima njihovi....
Jedno od uvjerenja se provlači kroz puno generacija,
rađa se, odrasta, živi, stari..
puno generacija bez jedne obične,
svakodnevne fraze VOLIM TE.
Fraze koja puni novine, prodaje knjige,
filmove, piše najljepše hitove,
a ne živi među običnim ljudima,
roditeljima, njihovom djecom, unucima....
Pokušajte, probudite se ujutro, umijte , operite zube,
pogledajte u ogledalo i govorite si VOLIM TE.
Izazovite se ako imate hrabrosti suočiti se sa sobom.
Testirajte svoju ljubav.
Osvijestite emocije, trenutak suočavanja sa sobom.
Da, skrenut ćete pažnju na svoje fizičko.
Osvijestite i te emocije.
Sviđa vam se ono što vidite u ogledalu?
Ako imate dovoljno hrabrosti,
primijetit ćete svoje nedostatke, sve ono što
vam se ne dopada na vama,
ono za što mislite da bi bili zadovoljniji
da je drugačije boje, oblika, dimenzije...
Zavolite i taj kvrgavi nos ,spuštene kapke i krive zube..
zavolite sve svoje jer je to dio vaše osobnosti, to ste vi.
Poželite si svako jutro ,dobro jutro u odrazu,
govorite si da se volite i
svjedočit ćete ljubavi.
Iz ljubavi i prihvaćanja sebe,
rađaju se sve lijepe, pozitivne emocije
koje su ovdje da se dijele i množe.
Ljubav prema sebi je odraz i
pokretač razumijevanja i tolerancije u ljudima
Oko nas u kojima se nesvjesno prepoznajemo.
Ljubav će učiniti da se razumijemo, ne osuđujemo,
Ne tražimo mane.
Ljubav vidi kvalitete, stavlja pozitivno ispred negativnog
i sve ono što stavljamo pod primarno, ono raste,
množi se našim fokusom nad time.
.
„Oprosti, žao mi je što je baš na tvoj rođendan ispalo ovako“,
grli me i ljubi moj tinejđer,
zagrijava srce i topi nerazumijevanje od sinoć.
Zaspali smo u prepirci i neslaganju,
u mom starom naslijeđenom uvjerenju kritiziranja.
Onom istom kojim su nesvjesno šopali mene, ja šopam dalje.
Jer ja sam starija i pametnija, ja sam roditelj, moja je zadnja.
Jutros me draga duša u mladom tijelu podsjeti na to,
pomiluje moju dušu, podijeli pa pomnoži ljubav.
Iako matematički niz, ali bez proračunate kalkulacije.
Ljubav je fizika, prije bih rekla,
prirodna znanost koja se bavi djelovanjem i gibanjem energije.
Napravite pokus.
Odvažite se i svog prestrašenog kunića
zagrijavajte energijom ljubavi svaki dan.
Tim pokusom se strah pretvara u ljubav.
Kad si damo tu toplu energiju, počet ćemo je davati i drugima.
Zagrlim dijete, neću reći svoje jer je ono prije svega, svoj čovjek,
ne osjećam zamjeranje, samo ljubav.
„Ma daj, već sam zaboravila što je bilo sinoć.
Volim te, mišo," govorim i ljubim u mladi obraz , sretna što
kreiramo nova, bolja uvjerenja i jednostavniji, ljepši život.
|
