Naslov je trebao glasiti "Pozdrav iz Zadra"
jer su ovo utisci prvoga dana našeg ljetovanja
gdje smo, između ostalog,
posjetili izložbu gmazova.
Da nije sve tako neobično
da me nešto jače tjera da uđem
pa moji dečki idu za mnom,
još neobičnije je to da se odlučim
držati u ruci zmiju i maziti je
poput kakve pitome mačke.
Prije par godina ne bih ni pomišljala ovdje ući,
a sad me nešto tjeralo i natjeralo da u ruci držim
hladnokrvnu životinju
koja mi gmiže po rukama i koja
nije ni sluzava ni topla-samo je zmija i
koju je razum prihvatio jer,
da li je moguće da bi mladog kraljevskog pitona
nudili ljudima u ruke
da imalo sumnjaju da će biti kakvih posljedica?
Prisustvovali smo hranjenju
koji se događa svakih
deset dana i licemjerno je reći
kako žalimo za bijelim miševima
koji se uzgajaju kao njihova hrana
a istovremeno i sami jedemo
ono što je nekada bilo živo,
samo da bi mi (pre)živjeli?
|