nedjelja, 28.08.2016.

Pozdrav iz Malog Lošinja























Moj prvi posjet Malom Lošinju me se dojmio toliko da ću odmah rezervati smještaj za iduće ljeto.
Uživala sam dovoljno za pronaći netaknute dijelove prirode, predivno bistro more,
upijem miris borovine, bogate ugostiteljske ponude, kasno noćnog radnog vremena iste,
ali i nezaobilazne boljke hrvatskog turizma, kao u dojmu Pagom, kojeg dugujem u idućem postu.
I ovdje me pronašao dio dalekog, orijentalnog istoka koji mi je po svjetonazoru sve bliži,
s obzirom na ovaj naš zapad gdje i za sve novce, više ne vrijedi- koliko para, toliko muzike.
Nažalost, Apoksiomena nismo vidjeli, ostavljam ga za iduću posjetu.
12:38 | Komentari (19) | Print | ^ |

ponedjeljak, 22.08.2016.

Međunarodna Gong Karavana Mira


O ljekovitom instrumentu,
pisala sam u postu „Njegovo veličanstvo-gong“,
isključivo iz svog osobnog iskustva jer o tome volim pisati,
dijeliti utiske, stećeno znanje i ,na kraju krajeva,
dobrobit koju osjećam jer sam se usudila
prijeći svoje umne granice,
iskusiti nešto što mi je preporučeno.
Iskoristit ću na početku frazu
„Kad misliš da znaš sve, ne znaš ništa“
jer upravo je ona pokazatelj stanja svijesti gdje
se ne usuđujemo zakoračiti
u nova znanja, iskustva i granice koja nam mogu,
a i ne moraju otvoriti nove dimenzije
no to nećemo saznati ako se ne usudimo probati,
pod izgovorom da je ispravno, jedino ono što znamo.

Svakodnevno zahvaljujem na danu
kada sam se usudila zakoračiti u novu dimenziju
jer je to donijelo još više otvaranja,
još više novih spoznaja i
još više razloga za zahvaljivanje.
Donijelo je i novi krug ljudi sa sličnim stanjem svijesti,
ljudi koji se hrane ljubavlju kao pokretačkom energijom,
dijele je,primaju i žive u pozitivnoj vibraciji
šireći dalje na svoje:
partnere, djecu, prijatelje,okolinu,
mjesto, grad, državu,
kontinent, planet i cijeli sunčani sustav čiji smo mali,
ali značaj dio u toj energiji i
međusobnom poticanju za onim najboljim u sebi.

Međunarodna Gong Karavana Mira
je prvi put ove godine posjetila Rijeku
u predivnom ambijentu Trsatske gradine.
Započeto je blagoslovom i dobrim namjerama majci Zemlji,
njenim stanovnicima, tlu, nebeskom prostranstvu.
Dvojica muškaraca i dvije žene posvetili su
sve četiri strane svijeta pri čemu je muškarac
izgovarao blagoslov na engleskom jeziku.
Obojica su puhali u velike, šarene školjke
iz kojih je izlazio zvuk neke daleke morske dubine
koju smo približili i donijeli ovdje među nas ljude
uživajući u međusobnoj povezanosti i suživotu.
Dvije žene su intuitivno svirale tamburin i gong
prenoseći cijelim tijelom,
do svojih ruku, zahvalnost i ispunjenost duše
koja ima privilegiju prisustvovati
ovom divnom skladu čovjeka
koji upućuje dobru namjeru majci Zemlji i prirodi.



Četvorka obučena u bijelu odjeću,
nakon divne posvete, pridružila se krugu
kojeg sačinjava trideset i petero ljudi iz šesnaest
država cijeloga svijeta, od kojih su neke:
Hrvatska, Bosna, Srbija, Slovenija, Njemačka, Mađarska, Poljska, Venezuela...
koje je okupio i vodi mentor Don Concreaux iz Nex Yorka,
osamdesetogodišnjak, vrsni gong majstor.
U jednosatnom performansu gongova, bubnjeva ,tamburina..
Don Concreaux je iz gledališta ,povremeno,
svojom usnom zviždaljkom simulirao zvižduk ptice
koja leti prostranstvima,
a ovdje je da nas podsjeti kako smo i s njom u suživotu
i kako je i ona dio životinjskog svijeta koje uvažavamo i štujemo.
U toj divnoj sinergiji čovjeka i prirode,
zvuku koji vibrira i prenosi pozitivne vibracije,
od sreće i zahvalnosti,
suze radosnice su rosile moje lice
znakovito ukazujući na vodu,
još jedan veliki dar prirode na kojem
trebamo biti zahvalni i poštivati ga, u svim oblicima.
Od vode nas je posjetila i kiša
koja je pred sam početak
ispustila svoje kapi
da bi potom ustupila mjesto sunčevim zrakama
pa se u toku samog obreda predomislila
i opet dala prednost laganoj kišici
jer to život i je- promjena.



Redali su se studenti ljekovitog zvuka,
ljudi koji sačinjavanju Gong Karavanu Mira
u svom intuitivnom dirigiranju moćnim gongovima.
Verbalno i znakovno smo jedni drugima upućivali namjere
ljubavi, prijateljstva, mira, blagostanja i radosti.
Sa osmijehom na licu i punoga srca,
nakon sat vremena divnih, pozitivnih vibracija,
skoknula sam do toaleta
gdje me ,uz put,
dočekao još jedan prizor vrijedan divljenja i poštovanja.
Na stolici sjedi i doji svoje malo dijete,
moja mentorica joge smijeha
kod koje sam prije par mjeseci zaslužila
ovu predivnu titulu.
Maja, majka dvoje male djece
žena predivnog muža u čijoj podršci putuje regijom
i dijeli svoje bogato znanje, širi svoju divnu energiju.
Putuju s Karavanom Mira od Slovenije, preko Rijeke, Zadra, Sarajeva
u jednoj jedinoj namjeri-
činiti svijet boljim i ljepšim mjestom,
dotaći ljude ljubavlju i pozitivom,
prenoseći svjetlo i našoj djeci ostaviti lijepo mjesto za suživot.
Maja u pauzama neopterećeno doji svoje dijete,
hraneći ga ljubavlju,
šireći svoje granice i pokazujući djeci primjerom
kako treba živjeti, kako disati.
U ljubavi, miru, radosti i toleranciji
neopterećen institucijama i religijama
jer svi smo mi Božja djeca,
djeca prirode.
Svi se trebamo hraniti istom duhovnom hranom,
onom koja ne prosuđuje, ne ograničava,
ne sputava, ne straši.
Ljubav bi trebala biti jedina duhovna hrana,
a jedina propovijed
pozitivna misao koju dijelimo i prenosimo dalje,
potičemo ono najbolje u sebi i drugima.
10:48 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 18.08.2016.

Hladnokrvne životinje




























Naslov je trebao glasiti "Pozdrav iz Zadra"
jer su ovo utisci prvoga dana našeg ljetovanja
gdje smo, između ostalog,
posjetili izložbu gmazova.
Da nije sve tako neobično
da me nešto jače tjera da uđem
pa moji dečki idu za mnom,
još neobičnije je to da se odlučim
držati u ruci zmiju i maziti je
poput kakve pitome mačke.
Prije par godina ne bih ni pomišljala ovdje ući,
a sad me nešto tjeralo i natjeralo da u ruci držim
hladnokrvnu životinju
koja mi gmiže po rukama i koja
nije ni sluzava ni topla-samo je zmija i
koju je razum prihvatio jer,
da li je moguće da bi mladog kraljevskog pitona
nudili ljudima u ruke
da imalo sumnjaju da će biti kakvih posljedica?

Prisustvovali smo hranjenju
koji se događa svakih
deset dana i licemjerno je reći
kako žalimo za bijelim miševima
koji se uzgajaju kao njihova hrana
a istovremeno i sami jedemo
ono što je nekada bilo živo,
samo da bi mi (pre)živjeli?
16:16 | Komentari (17) | Print | ^ |

subota, 13.08.2016.

Pozdrav iz Paga



































Dok se dojmovi u obliku razočaranja sliježu,
ostavljam fotkice grada Paga.
Opisat ću ,u nekom od idućih postova, dojam ovoga grada
za koji moram reći da sam uživala, jedino putem do njega
u prirodi predivnog, netaknutog Velebita i trstike uz cestu.
Osobno mislim da bi bilo bolje da se ni sam Pag ne dira
na ovaj način na koji se prezentira naš turizam.
Muzej soli je jedino što me dotaklo
i jedna jedina nonica koju smo
vidjeli u izradi i prodaji paške čipke..
12:03 | Komentari (16) | Print | ^ |

četvrtak, 11.08.2016.

Pozdrav iz Nina





















































Jedna od destinacija našeg godišnjeg. Budući da je mozak još uvijek na minimumu, danas pišu fotkice.
Pozdrav svima i uživajte, gdje god bili!
09:49 | Komentari (21) | Print | ^ |

utorak, 02.08.2016.

Srce - mozak


Pričam neki dan s frendom koji je počeo raditi u jednoj tvornici namještaja
gdje je dio serijske proizvodnje.
Godinama intenzivno radimo na sebi,
zajedno smo sudjelovali na više sati osvještavanja
i dizanja podsvijesti gdje nakon svake nove spoznaje
imaš osjećaj da si ponovno rođen.
Teško je to objašnjavati nekome tko nije u tome,
a ni ne da mi se jer namjeravam napisati kraći post,
ako ja to znam.
Naravno da znam, ali se ne želim ograničavati.

Uglavnom, frend mi je sat vremena objašnjavao na telefon
proceduru rada i politiku firme,
a jedno od pitanja je bilo
kako je raditi među masom nesvjesnih ljudi.
Kaže da su ljudi toliko ogorčeni jer rade
težak fizički posao za sitnu lovu
i bez plaćenih prekovremenih.
Većina u kreditima i problemima,
na raznim stimulansima, kaže, neki čak i napušeni,
ali razumije da je jako teško izgurati do plaće „na suho“
u tim životnim uvjetima i uvjerenjima.
On se zaželio fizičkog rada pa ,
umjesto da plaća teretanu, ovdje čak i dobije plaću.

Eto, i ja zadnja četiri dana šljakam fizički
po cijele dane, a već sam se odvikla od toga.
Našljakala sam se u svojih četrdeset godina
i sve se to isplatilo i naplatilo,
ali ono što vidim kod većine nesvjesnih ljudi
je to dokazivanje i pokazivanje,
uvjerenja kako je lijepo i ponosno biti vrijedan,
nije lijepo sjediti dok drugi radi i te fore.
Zanimljivo je bilo na jednom od zadnjih druženja
s našim prijateljima
gdje sam izjavila da mi se više ne da raditi i
da mi je jedini i obavezan „rad“,
svakodnevna meditacija.
Ostali su zabezeknuti jer su gradili svoje carstvo
poput muža i mene,
radom i odricanjem,
a jedina razlika je što sam ja postala svjesna
što imam i rezultata rada u kojima uživam,
zahvalnosti i granica kada treba stati .
Tik pred linijom prokletinje.
Tik pred onom strmoglavom provalijom
kada nastrada glava jer ne sluša srce.
Odlučila da je dosta odricanja i žrtvovanja,
ubirem plodove rada i uživam.
Naravno, tu i tamo zasučem rukave za svoj gušt,
a ne zato što to od sebe očekujem
jer sam vrijedna i radišna.
Nažalost, od toliko loših uvjerenja i dokazivanja drugima,
ljudi totalno zapostave sebe kao živo biće
koje vrijedi bez ikakvih obilježja .
Eto, biće je, a vrijednost mu raste
što više raste samopoštovanje i ljubav.
Kad se do toga dođe u životu,
nema nezadovoljstva i frustracija.
Nema vanjskih okolnosti
zbog kojih si ovakve ili onakve volje.
Sve je u tebi, ali je čak i to teško razumjeti
onome koji misli da je sve izvan njega.







Mijenjali smo istrošene krovne prozore,
bojali grede, zidove.
Čistila sam ladice, ormare,
napravila mjesta, stan je prodisao, s njim i ja.
Još sutra imamo posla,
a prekosutra pičimo na godišnji.
Veliki problem mi je bio smještaj našeg četveronožnog mezimca
jer ne želim nikome obavezu, a tu je i balkonsko cvijeće i komadić vrta.
Nisam paničarila, uvjerena kako će sve biti najbolje po mene
jer uvijek i bude, a baš zato jer sam uvjerena-
tako funkcioniraju sva uvjerenja pa si razmislite
da li vam vaša uvjerenja služe.
Ako ne, mijenjajte ih u svoju korist.

Na kraju, prijatelji iz Moslavine
dolaze u naš stan na besplatno ljetovanje,
a mi putujemo u Dalmaciju na godišnji.
Obitelj mladih roditelja i dvoje djece će se kupati u Crikvenici,
boraviti u našem ,svježe adaptiranom stanu,
a naš mezimac će biti mažen i pažen u svom prostoru.
Kud ćeš bolje?
E, da, jutros me iznenadio poštar povratom poreza.
Cifra je fantastična i nije me briga kako su to dobili i izračunali,
samo znam da sam puno radila i na lošim uvjerenjima o novcu.
Da znate¨! Da samo znate!
Da novac nije prljav, da se ne mora teško zaraditi, da se vraća kad se daje
....joj, joj, i to su jako lijepe nove stvari, nova uvjerenja koje mi itekako služe.

Još jedno iznenađenje je stiglo u obliku bivšeg susjeda
koji je nakon tri godine od kako su se odselili u Kanadu,
došao posjetiti svog najboljeg prijatelja.
Prijatelj od našeg juniora mu se došao javiti,
sam je došao kod bake i dide u Hrvatsku,
ostatak obitelji nije mogao zbog posla.
Trinaestogodišnje dijete vidno pati za svojom ulicom djetinjstva
i kad sam ga pitala gdje je ljepše, sjetno je odgovorio da ovdje,
iako nisam očekivala taj odgovor.
On i naš dvanaestogodišnjak su bili toliko
emotivni pri tom susretu
da nisam mogla suspregnuti suze.
Ljudi moja, djeca su tako čista i ,ljudi moji,
zašto mi odrasli imamo potrebu skrivati pozitivne,
tople emocije i biti vječito namrgođeni i nezadovoljni. ?
Život je težak- još jedno od uvjerenja koje mi ne služi i nikada nije,
ali to sam skužila tek kad sam ga osvijestila.
Nažalost, često je to jedno od uvjerenja odraslih ljudi
pa se u toj težini ne znaju prepustiti malim,
svakodnevnim stvarima u kojima djeca znaju uživati.
Samo zato jer ne forsiraju.
Samo si dozvole osjetiti.
23:46 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.