Komentari

odazivotu.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Lastavica

    Mnogi nikad ne dođu do ovih saznanja, pa i ne uspiju doći
    na sate osvještavanja. A život je samo jedan...
    "Tik pred onom strmoglavom provalijom
    kada nastrada glava jer ne sluša srce."

    avatar

    03.08.2016. (04:55)    -   -   -   -  

  • RandomHeart

    Ovo mi je vrlo blizak tekst.
    Šteta što mnogi nikada ne uvide kako radeći jedno te iste stvari mogu dobiti samo jedno te isti rezultat.

    avatar

    03.08.2016. (07:19)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    ovo sa uvjerenjima mi je odlično....jedno svoje jako staro i petrificirano uvjerenje prošle sam godine išla mijenjati....trajalo je, ali sam uspjela....ovladala sam vještinom za koju sam čitav život gobvorila da je meni nedostupna....sad kad me pohvaljuju za tu vještinu, ja u sebi mislim, pa nije stvar u vještini, moj uspjeh je u mijenjanju uvjerenja....a imam još nekih , davno usađenih , uvjerenja koja mi ne koriste....i ona su na redu za modifikaciju... :-))
    želim ti ugodan odmor !

    avatar

    03.08.2016. (07:50)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Diskutabilno je da li je bolje raditi u istoj grupi ljudi, ili biti individualac. Možda zavisi i od trenutka, kako kad paše.
    Odabir zanimanja govori što nam više leži.
    Odabrala sam profesiju u kojoj je jasno izražena hijerarhija...znači, tu sam mogla dati najbolje.
    U ljudskoj prirodi je da radi. Zar nas nije to napravilo majmune, pardon, od majmuna??:))

    avatar

    03.08.2016. (08:27)    -   -   -   -  

  • Frida

    odlična zapažanja... ironijom života, još u srednjoj školi one naše narodne države, kao "praksu" u" kemijskoj školi" koju sam pukim slučajem pohađala, jednom tjedno slali su me na rad u tvornicu (rudarskih čizama) - dakle, četiri dana škole po pet minuta i petkom praksa. To je rad "na traci". Ti si dio stroja i nije bitno što misliš ili što misli radnica do tebe. Njen zadatak je da namaže ljepilo, tvoj da čizmi priljepiš džon. I tako cijeli dan, osam sati, tisuće džonova.... Postaješ izvanka stroj, a unutar tebe si ti, tvoje misli mogu letjeti gdje god želiš dok lijepiš džonove - nije to baš loša "sloboda", ali eto... ja glupa poslije otišla na fakultet , jedan, pa drugi (idiot, što da ti kažem, a odma sam mogla dobiti posao "za stalno") :)))
    Ma nije mi se svidjelo što nas je ona sisata drugarica šefica jutarnje smjene, sa manje škole od mene, koja se tijekom radnog vremena zaključavala sa drugom direktorom u njegovu kancelariju, ako zakasnimo pet minuta ili produžim dvi minute famoznu polsatnu pauzu, slala da ribamo tvorničke wc-e. Ebga

    avatar

    03.08.2016. (08:41)    -   -   -   -  

  • teuta

    Najgore je raditi, mučiti se zapostavljati svoj život...a onda shvatiš da je sve bilo uzalud. Ali kad čovjek radi s određenom namjerom i uspije to je onda ono pravo.
    Uvijek je tamo najbolje, i ostaju lijepa sjećanja na ona mjesta gdje si probeo svoje djetinjstvo, zar ne? LP

    avatar

    03.08.2016. (09:13)    -   -   -   -  

  • Euro

    i ja brojim dane da se malkice odmorim..
    a vama sretan put i ugodan godisnji..

    avatar

    03.08.2016. (11:51)    -   -   -   -  

  • Ana Maria

    može samo zagrljaj nakon puno vremena?:)

    avatar

    10.08.2016. (10:49)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Moja definicija kratkog posta je: post do 10 riječi. Dakle, ovo to nije. Svojevremeno me fascinirao esej "Ukidanje rada" (by bob black), a fascinira me i danas. Ono što neosvješteni misle da rad je, nije. Sve je drukčije nego što se općenito misli. Zato je dobro staviti upitnik na sve.
    (Hvala za rođ. Pa nisi ni ti tako stara:)

    avatar

    10.08.2016. (20:51)    -   -   -   -  

  • kaparoculica

    ma super mi je ovo...bravo :)))

    avatar

    12.08.2016. (11:34)    -   -   -   -  

  • Prozor u svijet

    U pravu si jedino što ja primjećujem da smo svi mi na traci i na poslu i u školi i kod kuće a to je najjadnije.Dižemo se u jutro odmah računajući što sve moramo danas obaviti,koliko vremena ćemo potrošiti,hoćemo li stići odraditi sve što smo si izorganizirali....Gledam po sebi, teško mi je ugurati sve obaveze u jedan dan a kamo li da si možda nađem neki slobodan trenutak za sebe.Bože pa što bih ja sama sa sobom?A imam još posla...Uvijek zapostavim sebe jer moram....Šta to moram?Ništa što me neće čekati i sutra.Baš sam glupa! Pročitat ću još koji put tvoj tekst ,možda se opametim!Hvala!

    avatar

    13.08.2016. (18:05)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...