|
O ljekovitom instrumentu,
pisala sam u postu „Njegovo veličanstvo-gong“,
isključivo iz svog osobnog iskustva jer o tome volim pisati,
dijeliti utiske, stećeno znanje i ,na kraju krajeva,
dobrobit koju osjećam jer sam se usudila
prijeći svoje umne granice,
iskusiti nešto što mi je preporučeno.
Iskoristit ću na početku frazu
„Kad misliš da znaš sve, ne znaš ništa“
jer upravo je ona pokazatelj stanja svijesti gdje
se ne usuđujemo zakoračiti
u nova znanja, iskustva i granice koja nam mogu,
a i ne moraju otvoriti nove dimenzije
no to nećemo saznati ako se ne usudimo probati,
pod izgovorom da je ispravno, jedino ono što znamo.
Svakodnevno zahvaljujem na danu
kada sam se usudila zakoračiti u novu dimenziju
jer je to donijelo još više otvaranja,
još više novih spoznaja i
još više razloga za zahvaljivanje.
Donijelo je i novi krug ljudi sa sličnim stanjem svijesti,
ljudi koji se hrane ljubavlju kao pokretačkom energijom,
dijele je,primaju i žive u pozitivnoj vibraciji
šireći dalje na svoje:
partnere, djecu, prijatelje,okolinu,
mjesto, grad, državu,
kontinent, planet i cijeli sunčani sustav čiji smo mali,
ali značaj dio u toj energiji i
međusobnom poticanju za onim najboljim u sebi.
Međunarodna Gong Karavana Mira
je prvi put ove godine posjetila Rijeku
u predivnom ambijentu Trsatske gradine.
Započeto je blagoslovom i dobrim namjerama majci Zemlji,
njenim stanovnicima, tlu, nebeskom prostranstvu.
Dvojica muškaraca i dvije žene posvetili su
sve četiri strane svijeta pri čemu je muškarac
izgovarao blagoslov na engleskom jeziku.
Obojica su puhali u velike, šarene školjke
iz kojih je izlazio zvuk neke daleke morske dubine
koju smo približili i donijeli ovdje među nas ljude
uživajući u međusobnoj povezanosti i suživotu.
Dvije žene su intuitivno svirale tamburin i gong
prenoseći cijelim tijelom,
do svojih ruku, zahvalnost i ispunjenost duše
koja ima privilegiju prisustvovati
ovom divnom skladu čovjeka
koji upućuje dobru namjeru majci Zemlji i prirodi.
Četvorka obučena u bijelu odjeću,
nakon divne posvete, pridružila se krugu
kojeg sačinjava trideset i petero ljudi iz šesnaest
država cijeloga svijeta, od kojih su neke:
Hrvatska, Bosna, Srbija, Slovenija, Njemačka, Mađarska, Poljska, Venezuela...
koje je okupio i vodi mentor Don Concreaux iz Nex Yorka,
osamdesetogodišnjak, vrsni gong majstor.
U jednosatnom performansu gongova, bubnjeva ,tamburina..
Don Concreaux je iz gledališta ,povremeno,
svojom usnom zviždaljkom simulirao zvižduk ptice
koja leti prostranstvima,
a ovdje je da nas podsjeti kako smo i s njom u suživotu
i kako je i ona dio životinjskog svijeta koje uvažavamo i štujemo.
U toj divnoj sinergiji čovjeka i prirode,
zvuku koji vibrira i prenosi pozitivne vibracije,
od sreće i zahvalnosti,
suze radosnice su rosile moje lice
znakovito ukazujući na vodu,
još jedan veliki dar prirode na kojem
trebamo biti zahvalni i poštivati ga, u svim oblicima.
Od vode nas je posjetila i kiša
koja je pred sam početak
ispustila svoje kapi
da bi potom ustupila mjesto sunčevim zrakama
pa se u toku samog obreda predomislila
i opet dala prednost laganoj kišici
jer to život i je- promjena.
Redali su se studenti ljekovitog zvuka,
ljudi koji sačinjavanju Gong Karavanu Mira
u svom intuitivnom dirigiranju moćnim gongovima.
Verbalno i znakovno smo jedni drugima upućivali namjere
ljubavi, prijateljstva, mira, blagostanja i radosti.
Sa osmijehom na licu i punoga srca,
nakon sat vremena divnih, pozitivnih vibracija,
skoknula sam do toaleta
gdje me ,uz put,
dočekao još jedan prizor vrijedan divljenja i poštovanja.
Na stolici sjedi i doji svoje malo dijete,
moja mentorica joge smijeha
kod koje sam prije par mjeseci zaslužila
ovu predivnu titulu.
Maja, majka dvoje male djece
žena predivnog muža u čijoj podršci putuje regijom
i dijeli svoje bogato znanje, širi svoju divnu energiju.
Putuju s Karavanom Mira od Slovenije, preko Rijeke, Zadra, Sarajeva
u jednoj jedinoj namjeri-
činiti svijet boljim i ljepšim mjestom,
dotaći ljude ljubavlju i pozitivom,
prenoseći svjetlo i našoj djeci ostaviti lijepo mjesto za suživot.
Maja u pauzama neopterećeno doji svoje dijete,
hraneći ga ljubavlju,
šireći svoje granice i pokazujući djeci primjerom
kako treba živjeti, kako disati.
U ljubavi, miru, radosti i toleranciji
neopterećen institucijama i religijama
jer svi smo mi Božja djeca,
djeca prirode.
Svi se trebamo hraniti istom duhovnom hranom,
onom koja ne prosuđuje, ne ograničava,
ne sputava, ne straši.
Ljubav bi trebala biti jedina duhovna hrana,
a jedina propovijed
pozitivna misao koju dijelimo i prenosimo dalje,
potičemo ono najbolje u sebi i drugima.
|
