Vršcima prstiju
lagano da ne narušiš ravnotežu
uživaj pjenušave dodire,
zagrebi površinom vrtloga dubine
gdje se naziru mrak i tuga.
Usudi se tapkati dalje
od hladnog izvora
da te ne povuče k sebi.
Lagano, poput balerine u pirueti
dostojanstveno, smjelo
izdrži svoj korak do kraja.
Put je to nepregledno more
a ti, morska sirena,
svjesna svoje ljepote i hrabrosti
prkosiš strahu.
Stopi se s njim u najljepši plesni par,
pleši u ljubavi i povjerenju
nošena povjetarcem harmonije i sreće.
Usudi se obgrliti neprijatelja,
osvijetliti mrak, ozvučiti tišinu.
Nema ljepše melodije od srca na tronu
nošenog zlatnom medaljom.
Nekad nisi vidjela sjaj
jer nisi okretala stranu.
Usudi se upaliti svjetlo u jezivoj tmini,
osunčati sumnjive sjenke
zajahati putujuće valove
gledati obzor srcu nevidljiv.
|