petak, 12.02.2016.

Kamena s ramena


Očistih prašinu natovarenu na leđima,
Tamo gdje se sakuplja sav teret
Pa krenuh u novi dan sa svitanjem.
I danas će sjati sunce nakon kišnog dana.

Prelomilo se preko mojih leđa
I otpustilo djelić bremena s ramena.

Opet sam se igrala jer to dušu veseli,
Igru kamena s ramena te pobijedih.

Svoj sam suparnik, suputnik i pobjednik,
Tu nema gubitnika, samo brijeg
Koji se smanjuje svakom idućom igrom.

Pitate li moju dušu, ona brijeg ne vidi,
Ali niti ne raspoznaje doline od brjegova,
Vidi samo ono što osjeća

Dok se moja ramena uspinju i propadaju
Kroz brjegove i doline u trenutku
Jer baš u ovom trenutku zbacih još jedan kamen,
Olakšam se i zahvalim.
22:19 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.