četvrtak, 15.10.2015.

Duši




Isteklo je doba svrhe njene
Sudbinu joj zapečatilo plemensko breme
Ukazalo na trenutak da sama krene.

Među uspavane više se nije uklapala
Svojom novom ulogom vidno je odskakala
Nitko nije ni slutio koliko je zbog tog plakala.

Taj nitko i netko okidač je bio,
Netko koji je na njeno lice suze nadvio
Da je obilježi, dobro se potrudio.

Tek tada s manama koje su joj prišili,
Oštećenom ljepotom koji su izobličili
Javnim izbacivanjem koje su joj upriličili

U svojoj ljepoti i unutarnjem sjaju,
Spoznala je ljubav i otvorila vrata raju
Započela priču i staru svrhu kraju.

Služit će sebi, kroz ljubav i vjeru,
Živjeti trenutak, odabrati svoju mjeru
I spretno preskočiti svaku barijeru.

Ljepota je u trenu spoznati sebe,
Iskoristiti trenutak kad te masa grebe
Jer oduvijek si bio i živio, prvo za sebe.
08:50 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.