O-da životu!

Sinoć moj pubertetlija i ja zalijevamo našu prirodu.
Napravila sam svoj dio posla pa legla na klupu i gledam zvijezde.
On zalijeva čemprese i lovor višnju, mediteranske biljčice i mali vrt, a ja u potpunom povjerenju, guštam u zvjezdanom nebu.
I onda začujem svog sina kako klikće - "Vidi! Vidi ovo! "
"Ajme...Kako? Što? Super je ovo! Kako ti je to uspjelo?“, klikćem sad i ja.
A on, iz čiste dječje duše, odgovara- „Iz igre.“
Još sam više oduševljena tim odgovorom jer naše duše i jesu dječje. Čiste, zaigrane.
Kažem mu- „Upravo sam dobila inspiraciju za novu priču. Mogu li te slikati?“
„Ne možeš. ...Možeš! Hahaha!
Zamisli mama što sve može nastati iz igre.“
„Da, super. Super si to skužio. Sve najbolje stvari i nastaju iz igre.
Iz čiste duše , s maštom i kreativnošću koja nam dozvoljava da zadržimo dijete u sebi.
Ti i jesi dijete. Tijelom i dušom. Ja sam samo dušom. Ali sam dijete i prepoznajem to u drugima.
Divno! Oduševio si me!“

Na tren pomislim kako je mokar do kože, ali veseo i sretan zbog svoje inspiracije.
Otjeram svoje misli jer je vruća kolovoška noć i brzo će se osušiti
Treba upiti ovaj trenutak i biti sretan ,svjestan.
Ne želim biti još jedan od roditelja koji ograničavaju svoju djecu u igri jer će zaprljati ruke, odjeću, lice.
Sputavati dijete da bude dijete. Ne želim sputavati ni sebe.
Ova dječja igra me razveselila i stvorila jednu pravu umjetnost vode, tijela i vrućeg tla.
Koje je ispalo fenomenalno iz čiste dječje igre.
I sama znam da kad si dozvolim biti dijete, najviše uživam. Dok pišem, plešem slobodan stil, pjevam, živim....
Pa kako to svom djetetu ograničavati?

Evo ga, dvorišna umjetnost mog starijeg pubertetlije.
Za napraviti ovako zanimljivu umjetnost, trebate leći na pod, prskalicom usmjeriti mlaz vode
u nebo i dok se močite, smijati se od srca.
Naravno, kad se dignete mokri do kože, na podu ostaje odraz vašeg tijela kojeg brzo isuši suh i topao zrak.
Ali dječju dušu vam ne može ništa isušiti ako je redovito hranite.