njupalice

subota, 17.05.2014.

FORT APACHE STEAK HOUSE , Ulica Kralja Tomislava 18, 10434 Sveta Nedelja, Strmec Samoborski

ponedjeljak, 12.05.2014

http://fort-apache.com.hr/

Jednog lijepog dana, poželio se tako Švrćo konkretnog komada mesa. Nije mu bio dosta roštilj dan prije, pa nas je odvukao u steak house na pola puta između Zagreba i Samobora. Smiraj dana, nešto parkiranih automobila ispred restorana, koji izvana nalikuje na tvrđavu iz westerna filmova i hrpa Kineza u samom restoranu. Vjerojatno su nešto slavili, al u prvi mah je bilo: jesmo li na pravom mjestu? sretan No, interijer nam je rekao da ipak jestsmo; drveni ambijent, pažljivo birani detalji i Za šaku dolara na telki brzo su nas ufurali u kaubojski štimung. Klopa još bolje, ali krenimo redom.

Uz nas i gro Kineza u restoranu su bila još dva para, pa su nas dva konobara relativno brzo i uljudno usluživala. Drugi par rukava je bio to što se mi nismo mogli odlučiti za jelo. Što probati od svega toga? Koje predjelo? Koju mesinu? Odluke, odluke rofl

Doduše, oko pijače se nismo dvoumili. Vatrena vodica nam se nije pila, pa smo uzeli Paulaner za Švrću i pravo autentično kaubojsko piće za mene; mai tai. Bila je neka posebna ponuda za daest kuna koktel, pa rekoh: nećemo komplicirati.

Za predjelo smo podijelili porciju onion ringsa i buffalo wingsa s crvenim i bijelim umakom.

Kolutići od luka su bili fini iako malo gnjecavi ( vjerojatno od dugog stajanja ) dok su pržena pileća krilca bila blago spajsi i lagano prekrivena umakom umjesto da plivaju u njemu.

Jedno je ovo:

A drugo je ovo:

Crveni chili umak s kukuruzom nije bio jako ljut, ali predmnijevam da se radi o domaćem umaku od rajčice jer je okus bio pun i sočan.

Bijeli umak je bio topljeni sir s vrhnjem; fin, lagan, konzinstentan dok su štapići mrkve bili malo deblje narezani i vjerojatno su stajali u vodi duže vremena jer se veći sloj zadržao na vrhu umaka. Nije pokvarilo okus, samo nije vizualno atraktivno.

Što se tiče mesine ili glavnog jela; Švrćo je uzeo porterhouse, komadinu od 800 grama medium rare pečenu i potužio se samo da je meso sirovo u kost što znači da su ga, u jednom trenu, trebali dići na kost i tako pripremati da se sve jednomjerno ispeče.

Eo kak to zgleda nepečeno u usporedbi s T-bone steakom:

Neke zanimljivosti:

Moj komad mesa bio je izbor godine; Apache “Chief” ( 250 grama zlatnog reza goveđeg odreska ) medium pečen. Odrezak malo veći od moje šake, par centimetara visok ( šteta što nisam imala metar da ga izmjerim
headbang , dovoljno pečen za moj ukus, mekan, naprosto se topio u ustima. Štedila sam se za desert i grickala prilog, pa sam pojela samo pola, ali da nije bilo fenomenalnog domaćeg čipsa fasovao bi cijeli odrezak.

Domači čips je, odmah poslije odreska, zasjeo na drugo mjesto izbora večeri; hrskav, neprepečen, nemastan!!!, fenomenalan.
Zapečeni grah je bio čist ok, no ipak malo nezačinjen.

Nakon slanog trebalo je gricnut i nešto slatko da nam podigne tlak, no kad sam čula da od deset predviđenih deserata danas imaju samo dva; smračilo mi se. Nemre to tak. To je takav fejl za nas sladokusce da je panna cotta to jedva uspjela spasiti. A nje uopće nema na web jelovniku. Al dobro; desert je bio vrlo dobar; s okusom kave i nekim kupovnim čokoladnim preljevom što je samo Švrćo primjetio da je kupovni. Ja sam sva bila u čokoladi.

Gospon kritični se odlučio za američke palačinke s voćem koje su bile preslatke i krcate cimetom, al smo ih pojeli.

Sve u svemu; otišli smo jako zadovoljni. Zbog mesa smo došli, zbog mesa se isplati ponovo i otići.