njupalice

nedjelja, 17.11.2013.

BALON, Prisavlje 2

17.11.2013

http://www.restaurantbalon.com/

Nakon zadnjeg poraznog iskustva u Konobi Bracera, teškom sam mukom izabrala kandidata za današnji ručak. Restoranu Balon u prilog je išlo i to što radi nedjeljom iako smo se bojali hoće li restoran imati u ponudi sve što piše na meniju jer kad restoran ima veliki izbor jela zna se desiti da pol toga manjka.
http://www.restaurantbalon.com/menu/klasicna-ponuda/
Srećom, ovaj puta, to se nije desilo. Ni pod razno. Otišli smo s osmjehom na licu, zadovoljni odabranim jelom, poslugom, ambijentom, a i cijenom. Kako je sve to izgledalo, pitate se? Evo, čitajte sretan

Balon se nalazi u neposrenoj blizini Boćarskog doma, a krasi ga jednostavan i nepretenciozan ambijent, s drvenim detaljima, jednostavnim stolcima i posuđem.

Zidovi su puni slika koje su mi se jako svidjele, a i dobro se uklapaju u cjelokupan ambijent. U galeriji slika na web stranici restorana primijetila sam drugi izbor slika što pokazuje da prostor služi ujedno i kao galerijski prostor. Dobar izbor thumbup

Žamor gostiju ispunjao je prostor i tek negdje pred kraj našeg ručka upalila se glazba, no ništa nam nije moglo ovi dan pokvarit yes

Aperitivi su bili klasika; pelin za Švrću i martini za mene; standarno izvrsno party

Umjesto predjela odlučili smo se odmah za juhe.....i nismo požalili.
Švrćo je uzeo cappuccino juhu od vrganja s batatom koja je imala i miris i okus po vrganjima, dobro začinjena, no ipak s nepotrebnom i nearomatiziranom pjenicom koja je imala samo vizualni zadatak da podsjeti na capuccino. Švrćo veli da mu je falilo eventualnih komadića vrganja ili batata, ali to je samo njegov subjektivni komentar sretan

Moja krem juha od brokule s tartufima je bila fenomenalna; punog okusa iako su se tartufi osjetili samo mirisom, začinjena baš po mom ukusu, no nekim čudom me podsjećala na špinat kuhan na mlijeku koji mi je mama kuhala kad sam bila klinka i kad nisam htjela jesti nikakvu zelenjavu nono

Fini lebac koji sam jela uz juhu...premekano i prefino

Za glavno jelo Švrćo je uzeo marinirani janjeći lungić s kaduljom, pečen na žaru i poslužen na tortici od krumpira s ratatouille povrćem koje je bilo mrvicu prekiselo, ali kuhano al dente što je uvijek za pohvalu. Veli Švrćo da je povrće vjerojatno bilo spravljeno na roštilju što je dalo dodatni šmek.

Tortica od krumpira je zapravo bio popečak od prekuhane riže, no okus mu nije bio loš.

Jedina zamjerka pala je na prepečenu janjetinu s jedne strane ( pa je meso em bilo ugljeno em tvrdo za žvakat, no neprepečeni dijelovi bili su fenomenalni ) i dekoraciju izvedenu od (pretpostavljamo) cikle i nekog ulja. Povrće je samo po sebi bilo dosta efektno sa svojim bojama tako da je ovo bilo skroz nepotrebno.

Moj izbor bili su domaći ravioli punjeni vrganjima i tartufima na podlozi od ricotta sira.

Fenomenalna kombinacija; ricotta je sama po sebi bez okusa i kremasta od ulja na kojem je stajala, tako da se izvrsno ukombinirala s dobro začinjenim tartufastimmmmm nadjevom njami

Soljenku u ruke uzela sam samo da bih dočinila salatu od rikole, već začinjenu maslinovim uljem i octom. Inače za rikolu koristim samo maslinovo, bez octa, ali ova kiselina je samo dodatno poboljšala cjelokupni okus.

Deserte smo malo duže čekali, ali konobar nam je ljubazno objasnio o čemu se radilo; naime, souffle koji je Švrćo naručio raspao se prilikom pečenja, pa je kuhar radio novi. No vrijedilo je čekati, jer je konačni proizvod bio super.

Čokolada se lijepo razlila iz unutrašnjosti soufflea, a krema od vanilije i šafrana te sladoled od vanilije su fino zaokružili okus deserta.

Ja sam uzela parfe od badema s bijelom i mliječnom čokoladom na čokoladnoj tortici koja je bila dosta kompaktna, ali omekanila je u kombinaciji s kremama i bogatom strukturom parfea.

Pod bogato, mislim na ogromnu količinu sjeckanih badema koji su hrskali pod zubima. Volim kad naziv deserta odgovara okusu.

Uz jelo, Švrćo je pio Caliterra Reserve Cabernet Sauvignon; crno vino voćnog okusa i mirisa, vrlo pitko i bez gorčine dok sam ja pijuckala bijelo vino Degrassi Terre Bianche iz Istre, baš po mom ukusu; blago i jednostavno.

Pri kraju ručka, dok je Švrćo podizao tlak s Francovim espressom

i dok smo razglabali kako je ovo bio dobar izbor za naše trbušine i blog, konobar nam je uručio račun uz napomenu da je danas šefu kuhinje rođendan, pa nas časti s desertima i kavom. Što reći na to, nego sve pohvale za klopu i veliko hvala šefu kuhinje Marinu Rodinu.