njupalice

ponedjeljak, 14.10.2013.

KONOBA BRACERA, Kaptol 5

13.10.2013

http://www.konoba-bracera.hr/

Dugo nismo restorančili, a ni tjednima, pa smo iskoristili malo slobodnog vremena i zadnji dan sedmog Tjedna restorana koji se održavao od 04. do 13.10.2013 godine.
Švrćo je suzio izbor na pet restorana, a s obzirom da su samo dva radila nedjeljom, od kojih je jedan nudio brancina s preplašenim radičem, što je pak preplašilo Švrću, izbor je pao na nedavno preuređenu Konobu Bracera. Nekadašnja pivnica nalazi se odmah pored sestrinske Kaptolske kleti čiji je chef Viktor Kranjčec

http://punkufer.dnevnik.hr/clanak/hrana/gdje-jesti/otvorena-kaptolska-klet-bracera-novi-chef-je-viktor-kranjcec---302642.html

I tako…upali smo u najveću gužvu u restoran, negdje oko dva popodne, pa je bilo razumljivo što nas nitko nije dočekao s ‘’dobar dan’’ i ‘’izvolite do vašeg stola’’, već su nas posjeli za jedini slobodni stol, na vrlo prometnom sjecištu; kuhinja, toalet, šank.

N..da...

Bila je gužva, pa je razumljivo da nas neljubazni konobar nije ponudio s nekim aperitivom ili cugom, već nam je tutnuo meni u obliku glasačkog listića, našto sam pomislila da možda trebamo zaokružiti svoju narudžbu.

Prevarila sam se.

‘’Dajte da uzmem narudžbu; prvo predjelo, pa ostalo’’, rekao je odrješito konobar, a ja sam manja od makovog zrna naručila krem juhu od kozica s kruhom s maslinama što je ispala vrlo blaga, skoro ćelava, kak bi rekao Švrćo, juha, bez očekivanih kozica. Nadala sam se barem jednoj da pliva okolo. Al ne. Plutala su dva manja komada, točnije; dvije polovice jedne kriške kruha, tvrdi ko kamen. Ni juha im nije pomogla da omekane.

Švrćo se odlučio za creme brűlée od paškog sira s hrskavom pancetom, što je bio totalni promašaj, jer panceta nit je bila hrskava nit tanka, dok je krema bila ekstremno hladna smjesa. Šećera je bilo vrlo malo, skaramelizirano samo u sredini, a sir u kremi grudičast. Odvratno i ne začinjeno, a Švrćo nije sve ni pojeo, a to nešto znači. Na upit je li creme brulee zamišljen tako hladan, konobarica je odgovorila ON JE FLAMBIRAN. Toliko o tome.

Lebac. Fini

Za glavno jelo, Švrćo je uzeo file brancina s mladim špinatom, pečenim komoračem i umakom od maslaca

( koji je bio hladan i ‘’puknut’’, tj. krenuo se razdvajat ) i paprike od čega je jedino povrće bilo dobro ispečeno, a sačuvalo je i originalnu boju. Riba je bila opako prepečena i to s krive strane, pa se nije dobila hrskava kožica nego hrskav trbuh ribe tako da ju se ne može prerezati normalnim nožem, a paprika u umaku je bila skroz nepotrebna, očito tu samo zbog boje.

Moja "kobasica" od grdobine, kozica i jakobovih kapica je doista bila riblja kobasica, pa ne znam čemu navodnici.

Al dobro; riblje meso je bilo fino s tim da je opna od kobasice bila malo tvrđa, pa tako i neugodnija za jesti, no kobasičke su bile fino prepečene i začinjene. Za razliku od crne riže, koja nije bila crna riža, već crni rižoto, a čak i ja znam razliku između crne riže i crnog rižota, pa ak već spominješ crnu rižu, onda daj crnu rižu.

http://www.vecernji.hr/zivot/zdrava-korisna-crna-riza-trebala-bi-biti-sastavni-dio-prehrane-clanak-186640

Nije nam bila jedino jasna pojava umaka uz moje jelo, jer ga u opisu nije bilo, a hladnom umaku nikad nije mjesto pored tople hrane.

Desert je, dijelom, bio relativno svijetla točka cijelog ručka; Švrći se svidio njegov savarin s mascarponeom, smokvama u crnom vinu i mentom BEZ mascarponea i mente. Unutar kvasnog biskivta pojačanog rumom nije bio kremasti sir već šlag, i to onaj iz boce, a menta je ostala negdje na Dolcu u blizini.

Doduše, možda su zmiksali mentu u kolač?
‘’Nisu’’, veli Švrćo

Na Švrćin upit ’’tko je ovdje šef kuhinje?”, dotad nezainteresirani nadkonobar (predpostavka jer je za razliku od ostalih konobara bio u odijelu i apservirao stolove) se raspričao kako je šef kuhinje ujedno i suvlasnik g. Viktor Kranjčec te kako su restoran otvorili prije mjesec dana i koji su im planovi u bliskoj budućnosti.
‘’Znajući donekle renome g. Kranjčeca prava je sramota da su em laži napisane na jelovniku em posluga nezainteresirana em jela iz kuhinje ne izlaze kako „bog zapovijeda”, dodaje Švrćo.

Moj semifreddo od badema s karamel umakom od kozjeg mlijeka je bila kombinacija sladoledne kreme blagog vanilij okusa s krokantom i finim karamel umakom, pretpostavljamo kupovnim, jer nit je smrdilo nit mirišalo na kozje mlijeko. Doduše, ne znam kakvog je okusa kozji karamel, pa se posipam pepelom ako griješim. Mea culpa.

Na kraju sam ujedinila savarin i semifreddo, što je bio puni pogodak njami

Pili smo merlot i graševinu. Ne znamo čiju. Nisu nam rekli, a ja sam se bojala pitati.

Neljubazni konobar s početka, prilikom plaćanja računa, pitao je li sve bilo u redu, na što mu je Švrćo rekao da nije i da nema on toliko vremena za slušanje o svemu što nije valjalo.

Insomma, kak bi rekli Talijani, došli, vidjeli, pojeli. Možda smo ipak trebali vidjet kak zgleda taj preplašeni radič. Drugom prilikom sretan