njupalice

ponedjeljak, 29.10.2012.

LE BISTRO, EU GOURMET EXPERIENCE – Njemačka

17.10.2012
Hotel Regent Esplanade, Mihanovićeva 1

Ah....Njemačka. Zemlja pive, kobasica, dobrih automobila, nelijepih ljudi (izuzev Heidi Klum) s još neljepšim stilom za odijevanje i strahovito neprivlačnim jezikom. Sjećam se da je jedan Španjolac rekao da čak i Volim te na njemačkom zvuči kao da nekog želiš ubiti sretan
Tu večer nismo nikog ubili, osim naše gladi, jer hvala bogu ‘’Nijemci’’ su nas fino pogostili. Odmah na početku dočekalo nas je slatko iznenađenje; male Lufthansine promotivne kutijice s krofnicom unutra.

Naravno da sam si zemila obje kutije za sutrašnji doručak. Dobar početak, koji je završio Glawoggerovim filmom na ZFF u austrijsko/njemačko/poljskoj produkciji. Čist’ prigodno.
http://www.imdb.com/title/tt0780002/

Švrćin aperitiv bio je jagermeister, kako i priliči njemačkoj večeri dok sam ja posrnula za martinijem. Bijelim. Molto finim.

Za predjelo smo dobili toplu salatu od krumpira s pancetom, koja je bila božanstveno hrskava i slana; poput onih bacon čipseva. Predobro. Krumpir salata mi je bila odlična, topla i ukusna dok se Švrćo žalio da mu fali kiseline, tipa ocat. Meni je bila super takva kakva je bila s tim da je panceta debelo nadmašila i salatu i sva ostala predjela.

Salata od krumpira, ''zwiebelkuchen'', ''dampfnudel''

‘’Zwiebelkuchen’’ ili tortica od luka i kimla je bila mala prhka, topla tortica od tijesta, lagano neslana, ali je zato luk bio fino hrskav i kim se izvrsno osjetio. Obožavam kim.

‘’Dampfnudel’’ ili po Švrćinom ‘’smrdljiva knedla’’ (knedla koja damfa rofl iako je doslovni prijevod ‘’parena knedla’’ ili na engleskom steam noodle. Knedle se prave od dizanog tijesta, pune se, te se potom kuhaju u mlijeku ili slanoj vodi. Naše knedle bile su punjene sirom, a prelivene toplim vrhnjem. Imale su neutralan gumeni okus, kao kad zgnječiš mekani dio kruha u kuglicu. Ništa posebno, ali jestivo. Volim kuglice od kruha u svim oblicima njami

A to očito vole i Nijemci jer smo za prvo glavno jelo probali ‘’sauerbraten’’ ili po naški kiselo pečenje s okruglicama od kruha i špeka. Okruglice su se malo osušile od stajanja, ali su dušu dale za njupanje. Dobar omjer kruha i špeka, dobro kuhane i začinjene, fenomenalno. Ali kad su kuglice od kruha u pitanju, ja nisam objektivna njami
Što se tiče mesa, tu sam bila malo kritičnija, ali nepotrebno, jer smo dobili izvrsno pečeno teleće meso, a kad kažem izvrsno mislim da govedina nije bila žilava već mekana i blago roskasta u sredini što je kod nas raritet da ćete dobiti u restoranu, a da posebno ne naglasite.

Meso za sauerbraten inače se prije pečenja marinira u mješavini octa, vode, začina i sezonskog povrća od kojeg se onda napravi i umak.
U originalu, sauerbraten se pravio od konjskog mesa, no danas je to najčešće govedina.
Nekoliko povijesnih izvora govori da je sauerbraten izumio Karlo Veliki u 9. stoljeću koristeći ostatke pečenog mesa, dok neki izvori sežu čak dalje u povijest navodeći Julija Cezara kao jednog od glavnih krivaca za popularnost ovog jela u Njemačkoj. On je, navodno, slao amfore punjene mesom mariniranim u vinu preko Alpa do novoosvojene rimske kolonije u gradu Kolnu.

Očekivali smo spätzle i spätzle smo dobili. Sljedeće jelo na redu bio je dimljeni svinjski kotlet sa špetzlama i umakom od kadulje. Kotlet je bio dobro pečen, lagano suh, ali takav treba biti, dok su špetzle bile fine tvrde, a umak slatkasti. Vrlo dobra kombinacija, pogotovo jer je umak dobro došao na suho pečeno meso, a špetzle obožavam jesti s bilo čim.

Posljednje jelo u nizu glavnih jela bila je dimljena skuša s kremom od začinskog bilja i korabice koja je svojom lakoćom fino zaokružila cijelu priču. Riba kao riba nije bila ništa ekstra posebno, dobro pečena, bez puno kostiju, finog mesa koje smo dosoljavali dok je slana krema ipak više ličila na pire kumpir s raskuhanom korabicom. Ali zanimljiva kombinacija, moram priznati.

Za desert smo probali kolač od šljiva i cimeta; vrlo fina, zdravo seljačka kombinacija prhkog, ali mekanog i sočnog tijesta sa (nadam se) svježim šljivama sretan

Prhka torta od brusnica sa sušenim merringueom, nije bila torta OD brusnica već torta S brusnicom, što je velika razlika yes yes Uvijek se smijemo i snebivamo nad takvim nazivima i rečeničnim konstrukcijama, jer ako je torta od brusnica, onda to znači da su brusnice jedan od glavnih sastojaka torte, a ne samo maleni dodatak, kao ovdje.

No dobro. Kad se sve zbroji i oduzme, Švrći se torta nije pretjerano svidjela, a primjetio je da merringue nije bio osušen, već samo spaljen let lampom. Meni se tortica svidjela, pogotovo ta kombinacija prhkog, ali sočnog biskvita, kreme od vanilije, malo ribizla na vrhu i jedne (jedine) brusnice cry

Kolač od rabarbare i jogurta je bila lagana misterija, jer nismo otkrili rabarbaru. Nigdje. Doduše nismo ni mogli jer je sve bilo krema na biskvitu, ali okus nije podsjećao na rabarbaru, nego na puding od jagode iz vrećice. Švrći se nije svidjelo, dok sam ja bila blago rezignirana. Kolač ko kolač. Ak je slatko, može proći fino

Uglavnom, ništa od vajsvuršta, ali će nam zato ona panceta ostati u kolektivnom pamćenju, dok bi se i sad vratila knedlama od kruha i špetzlama. No po to ću skočiti u Lidl ili ću se sama odvažiti na pravljenje tog jednostavnog jela čija ime u doslovnom prijevodu znači ‘’mali vrabac’’, a povijest seže u davnu 1725 godinu.Do tad, ili do sljedećeg (preposljednjeg) EU gourmet experiencea.... mah