njupalice

petak, 07.10.2011.

Restoran ŠPARKA, Mošćenička 18

ponedjeljak, 26.09.2011

by Shatzika & Švrćini komentari u kurzivu

Treći Tjedan restorana započeo je prošli tjedan, a traje punih 14 dana i to ne samo u Zagrebu već diljem Hrvatske. Svaka čast organizatorima za takav veliki zalogaj. Mi smo svoj odlučili ubosti u jednom od 50 restorana na popisu ovojesenskog TR, jednom od samo pet koji po našem skromnom mišljenju imaju ono što bi nazvali ''sexy jelovnikom''. Zašto sexy? Zato što nas je napalio istog trena. Izbor, odluka i večera je pala na Restoran Šparka za koji nikad nisam čula i nisam imala pojma di je. Još uvijek ne znam. Di je kazalište Trešnja pa na početku te ulice Negdje na Trešnjevci. Kod nogometnog igrališta na koji gleda terasa restorana. Da, natkrivena terasa ima je.....pogled na igralište i šteta što je već pao mrak pa moj ne, nego moj super fotić s blicem nije mogao dokumentirati opisano, može, ali ne znaš jer sam bila stvarno iznenađena pogledom. I fascinirana.
Inače, prostor restorana je ogroman, a sastoji se od unutarnjeg dijela i vanjske terase, s tim da sve vuče na nekakav rustikalni ugođaj; masivni drveni stolovi, kožno drveni stolci, sitni detalji koji pridonose atmosferi. Visoki, mršavi konobar koji s lakoćom prelazi silnu kilometražu po restoranu, smjestio nas je za stol na terasi s već spomenutim nogometni-teren pogledom.

Bio je ponedjeljak, pa je restoran bio praktički prazan, ali to nas nije omelo u druženju i klopi. S obzirom da smo bili marljivi i pažljivo proučili jelovnike koje nude restorani konobaru smo odmah iznijeli narudžbe, a on nas je ponudio rakijom dobrodošlice obitelji Đanić. Švrćo je uzeo travaricu, a ja borovnicu. Naravno. S dvije bobice na dnu čaše koje sam mahnito slistila. Joj, kak ja volim rakiju od borovnice! A ova je još bila tako blaga, mislim da bi ju mogla piti kao sok. Švrćina travarica je pekla grlo, ali on to voli. Pa neka mu.

Zanimljivo je primijetiti da je ovaj restoran za vrijeme Tjedna restorana izašao s netipičnim jelovnikom iz svoje svakodnevne ponude, pa taj restoran ostaje mačak u vreći te da je jedini od svih restorana koje smo posjetili za vrijeme dosadašnjih TR unutar 3 slijeda imao u biti četiri slijeda, plus vino, plus aperitiv. Svaka čast, vrlo pohvalno za nas gurmane i pijandure sretan Gospodin pijandura za tebe, prosim lepo

Moje hladno predjelo bilo je pašteta od pureće jetre i prženih pistacija; vrlo fina pašteta za koju Švrćo tvrdi da je bila od piletine, ali meni sva jetra ima isti okus, tak da se nisam ni bunila ni suprotstavljala chefovoj procjeni. Jedino oko čega smo se složili da je pašteta bila malo suha. Ko da sišeš nogu beskučnika, na prvu ti se svidi jer je novi okus ali aftrtejst je katastrofa. Zrnce masnoće ne bi škodilo ili da je barem kruh bio mrvicu topliji, Kruh je bio topli kad je došao al s obzirom da im je terasa na nogometnom igralištu malkice brzo se ohladio, pa da se pašteta rastopi na njemu. Sjeckani pistaciji došli su kao dekoracija, skupa sa salatom i cherry rajčicama.

Švrćino hladno predjelo bio je carpaccio od vrganja, vrlo fin i neobičan iako su malo pretjerali s granom padanom i acetom. Da ne velim da je grana padano bio narezan na četiri ogromne plahte kojima se htjelo sakriti cijelo jelo. Lajt motif je i cherry rajčica.

Toplo predjelo uz moj jelovnik bila je pojačana juha od rajčica s Beefeater Ginom. Super kombinacija iako gin nisam osjetila, ali je juha definitivno bila pojačana; bila je toliko gusta i hranjiva da sam odustala na pola tanjura, a juhe smo dobili u zdjelama jušnicima i mogla sam se onesvijestiti od količine, ali sam si kao prava dama ostavila mjesta za glavno jelo. I desert sretan

Švrćina juha bila je rijetka juha s komadićima kestena, ali ja sam se namučila dok sam u tim komadićima osjetila kesten. Ne znam gdje se izgubio okus.

Đajnt papr mlinac

Steak od marinirane tune prepečen, on mora biti malo roze unutra ako nisi posebno naglasila da bude jače pečen, prekrivene smokvama i slatko-ljutim paprikama s rižotom od špinata, parmezana i pinjola bio je moje glavno jelo i stvarno sam se oduševila iako i dalje ne razumijem svu tu pompu oko tune kad je ta riba tako bez okusa da je to nevjerojatno. Bit će da me dotukla tuna iz konzerve sa svim svojim aditivima. Inače dobila sam dva velika odreska s grilla od kojih sam uspjela pojesti samo jedan, jer su bili stvarno zasitni, pogotovo ako se tomu doda fini rižoto i smokve. Jedini minus su papričice na koje sam zaboravila, pa sam si fino spržila okusne pupoljke. Jako mi se svidjela ta slatko slana kombinacija ribe i voća...zanimljivo.

Švrćo je njupao sočne komade bifteka u original ''Pomery'' umaku s njokima Ekstremno mekano meso, njoki fini, jedino možda malo previše umaka. Plivalo je sve umjesto da su njoki samo fino upili saft i to je to. Umak pommery je luk, senf pommery sa zrnima gorušice i pileći temeljac. Umak nije bio sa zrnima gorušice. Tek toliko.

Za desert sam dobila meksičku čokoladnu tortu s chillijem, narančom i cimetom, koju sam u maniri prave dame, cijelu pojela. Čokoladu ću pojesti i da mi na uši izlazi sretan Torta je bila vrlo fina, nešto kao čokoladni souffle, znači čokoladni tekući kolač, s tim da se naranča fino osjetila, ali chilli baš i ne. Švrćo je puhao na dekoraciju jer mu je cijela kompozicija bila presimetrična. S oba dvije strane su bile po kriška naranče i tornjić šlaga iz konzerve, katastrofa. Chilli se nije ni osjetio.

Švrćin desert su bile marinirane smokve sa zelenim paprom i sladoledom od vanilije. Zanimljiva kombinacija. Volim kad zagrizem u papar, a i toplo hladna kombo koja je tako ne zdrava za zube, meni se sviđa.

Oboje smo pili po čašu crnog pinota Ćasić kojem siroti konobar nije mogao zapamtit prezime pa je mucao i nama kad je govorio i stolu do. Možda zato što je ovaj vinar tako slavan da glasnice drhte dok se izgovara njeovo prezime. I ne, konobar ne muca.

Opći zaključak je da smo se najeli i da nemamo pojma o tom restoranu osim da je za TR složio jelovnik koji je najbolji što se tiče odnosa vrijednost za novac; zgodan ambijent, iako malo prevelik za moj ukus, ugodna i razgovorljiva posluga s tim da su nam se pri kraju izredala još dva konobara, fina hrana i definitivno odskakanje od svakodnevnog menija što je veliki plus minus u cijeloj priči.

Mislim da smo malo predugo čekali između jela, s obzirom na prazan restoran.

http://restoran-sparka.com/gdje.html