njupalice

utorak, 29.03.2011.

SAMOBORSKA KLET, Trg Kralja Tomislava 7, Samobor

13.03.2011

Nakon naporne nedjeljne šetnje prouzrokovane iznenadnom željom za druženjem s prijateljima i razgledavanjem srednjovjekovnog sajma u čistom gradu Samoboru, odlučili smo nešto i prigristi. Sir koji smo kupili na sajmu ne bi bio dovoljan za četvora gladna usta, pa smo se uputili do najbližeg restorana. Srećom što pametni Samoborci znaju da im dolaze turisti, pa su na glavni gradski trg postavili interaktivnu kartu na kojoj se na pritisak ekrana otvore svi dostupni gastro, sport, muzejski objekti tako da je sva komunikacija s domorocima nepotrebna. Nekoliko klikova po ekranu, živa diskusija na koju stranu svijeta treba krenuti i par desetaka koraka dovelo nas je do Samoborske kleti, restorana na samom glavnom trgu.

S obzirom da se nikako nismo mogli dogovoriti sami sa sobom i među sobom što bi jeli, zamolili smo konobaricu da nam da menu i cjenovnik koji bi nam pomogao pri odluci. Dok sam ja listala Story ostatak je mozgao nad menijem i zaključio da ostajemo ovdje. Švrćo se napalio na gulaš koji je fulao na sajmu, no ni ovdje nije bio bolje sreće; sav vinski gulaš bio je prodan. Ostao je osuđen na teletinu ispod peke s restanim krumpirom. Siroče cry
No, srećom, meso je bilo izvrsno pečeno i jako mekano, tako da mi ga nije bilo žao. Restani krumpir nisam probala, ali sam vjerovala Švrći na riječ koji je tvrdio da je bio izvrstan. Tko sam ja da mu sudim? sretan

Moj zagrebački odrezak bio je izvrstan; dovoljno velik za mene i za Švrću, koji ga je dokrajčio, meso nije bilo žilavo, a bio je punjen kuhanom šunkom i gauda sirom. Njoki su bili pravi njoki od krumpirovog tijesta, dobro kuhani, ali ne i raskuhani kao što često znaju biti.

Salata od svježeg zelja nije bila skorz po mom okusu, jer dosta dugo stajala, tako da je bila sličnija kiselom zelju nego svježem, no zato mi je šopska salata bila super; kombinacija rajčica, krastavaca i svježeg kravljeg sira baš mi je dobro sjela.

Posluga i ambijent bili su zadovoljavajući, a masivne stolice koje su se jedva pomicale, stvarno su me impresionirale, baš kao i to što je restoran cijelo vijeme bio pun. Razlog je vjerojatno srednjovjekovni sajam i simulacija bitke kod Samobora iz 1441. koja se odvijala nedaleko centra grada, a koju smo propustili na uštrb uživanja u hrani. Jer da se nismo prehranili tog trena tko zna jel bi preživili do sljedećeg sajma njami