njupalice

srijeda, 16.03.2011.

RISTORANTE SORRISO, R. Boškovića 11, 10. 03. 2011

Drugi izbor za vrijeme Tjedna restorana pao je na Sorriso. Zašto? Jelovnik nam se učinio privlačnim, a i već smo par puta prošli pokraj ovog restorana i nikako nismo otišli na klopu, iako su prije par mjeseci imali povoljnu ponudu na Kolektivi. Kako nam je promakla, nije mi jasno sretan
Sorriso je za vrijeme dva tjedna Tjedna restorana imao četiri (ili četri, kak bi ja rekla i digla Švrći živac ) menua. Dva jedan tjedan, dva drugi tjedan. Mi smo došli za vrijeme kasnije ponude, koja je, kad malo pogledam neuzbudljivija od prve, ali dobro. Valjalo je i to probati.

Dakle, izbor između dva menija, mesni i riblji, tri slijeda, čaša bijelog ili crnog vina, muško društvo u kojem sam bila i večer je mogla početi.
Švrći sam prepustila mesni menu, dok sam se ja odlučila za riblji, što inače rijetko činim, pogotovo na kopnu i u zimskom solsticiju, ali nisam požalila.
Švrćino predjelo bilo je rižoto s rikolom sa šumskim gljivama i crnim tartufom. U teoriji ovo je savršeno, ali u praksi ispao je suhi nekremasti rižoto. Šteta.

Moje bruschette mare i monti bile su vulgaris verzija tog imena jer iskusni pero ždero Švrćo veli da je umak / nadjev mare i monti kombinacija rajčica, vrganja i kozica.
Ja sam dobila tri bruschette tj 3 komada finog svježeg kruha, premazanog maslinovim uljem ( bruschette se inače prepeku ) s nadjevom A (sjeckana rajčica i krastavci), B( list sira i inćun) te C(sirni namaz s tri zrna kuhanog graha). Nadjev je u pravom smislu riječi bio mare (inćun) i monti (grah). No, barem je kruh od tijesta za pizzu, bio za plus pet njami

Glavno jelo bilo je slična priča. Ništa od navedenog na meniju. Barem ne onako kako piše da bi trebalo biti, jer krema od poriluka s gorgonzolom na kojoj su bili medaljoni bifteka nije bila krema, već sitno sjeckani kuhani poriluk u vrhnju, no barem su medaljoni bili polupečeni kak je Švrćo naručio. I bolje da je bilo polupečeno, jer su neki imali dobro ispečene komade koje su jedva žvakali. Biftek je ili krvav ili ga nema.

Moj mousse od cikle bio je, prema mojoj skromnoj procjeni, pire od krumpira s malo pirea od cikle, taman toliko da mu da boju i slabašni okus. Brancin je bio dobar, ali gambere nisam ni osjetila, em su bili maleni em su ih dobro sakrili u toj roli.

No, desert je bio super uber fantastičan. Moj. I to su se svi složili. Jela sam Semifreddo s krokantima od badema i lješnjaka. Tvrda krema slična sladoledu s hrskavim komadićima koštuničastog voća svidjela se svima, a ne samo meni sretan

Švrćin tortno od višanja i vanilije bio je gnjecav i nitko nije bio pretjerano oduševljen, ali se pojeo.

Sve u svemu kad se podvuče crta i napravi rezime; lijepi ambijent, dobra posluga, a i posjećenost restorana govorilo je o pozitivnoj atmosferi. Klopa je bila solidna, porcije prosječne za ovakvu vrstu restorana, a večer je dobro prošla uz super društvo i vino.