njupalice

ponedjeljak, 20.12.2010.

Bazaar, Radnička cesta 80

nedjelja, 19. 12. 2010

Nedavno se u Zagrebu otvorio prvi arapski restoran, u kojem kuha mladi marokanski kuhar. Kolektiva je ponudila kupone i nije trebalo dugo da se odlučimo prihvatiti ponudu. Proučila sam meni na www.restaurant-bazaar.com, nabrijala se na par stvari i jedne snježne nedjelje uputili smo se u novootvoreni restoran u Zagreb Tower centru na Radničkoj. Restoran je prije vjerojatno bio menza i to menza Fiffty Fiffty restorana, što malo odudara od inače solidno uređenog prostora.

Konobar nas je smjestio za stol uz prozor, a osim nas i još nekoliko ljudi za susjednim stolom u restoranu nije bilo nikoga. Kasnije je došlo još par gladnih spodoba, ali rezervacija dva dana stvarno nije bila potrebna. No, možda je drugačije preko tjedna? Ili ljudi još nisu počeli koristiti svoje kupone?

Ručak smo započeli velikom platom mazalica, a na stol su nam došli;
topla arapska salata od krumpira i mrkve,
baba gannouj ( patlidžani pečeni na žaru, s rajčicom, maslinovim uljem, limunom, češnjakom i začinima ),

marokanska salata (salata od rajčice, luka, krastavaca i peršina sa preljevom od maslinovog ulja, limuna i arapskih začina )
tabouleh ( salata od peršina, rajčice, luka i bulgura sa metvicom, sokom od limuna i maslinovim uljem )

fattoush (miješana salata sa začinima, preprženim libanonskim kruhom, octom i češnjakom )
hummous (krema od slanutka sa pastom od sezama, maslinovim uljem, sokom od limuna i češnjakom )
moutabel thnia ( krema od patlidžana sa pastom od sezama, maslinovim uljem, sokom od limuna i češnjakom ).

Uglavnom, sva predjela su fina i zanimljiva na svoj način, no najviše mi se svidjela krema od patlidžana koja se savršeno sjela na svježu pogaču koju smo dobili uz naručena predjela. Salate bi bile izvrstan izbor za vrijeme ljetnih mjeseci jer su jako osvježavajuće i lagane, dok se humus i krema od patlidžana mogu njupati i sa salamom. Ili sam samo ja veliki seljo? sretan

Za glavno jelo dvoumila sam se između cous cousa s janjetinom, grožđicama, lukom, rajčicama, patlidžanima, mrkvom i začinima i tajine od govedine, suhih šljiva, badema, rajčica, suhi marelice i luka. Izbor je pao na seksi kombinaciju govedine i suhih šljiva. Stvarno super spoj. Šljive su bile mekane i sočne, posute sezamom, dok je govedina bila ipak malo presuha, ali skupljala sam umak od povrća i mazala po tanjuru.

Ostatak društva naručio je tajine od piletine,

miješani roštilj ( govedina, janjetina, piletina ) te

sammak har ( pečeni brancin punjen rižom, šafranom, kozicama i lignjama u ljutom umaku od rajčice ).

Brancin i janjetina s roštilja bili su također malo presuhi (ili to tako treba biti na arapskom zraku? op. Švrće), dok su kozice bile prava zajebancija za jest i ful ljuti. Barem meni. Švrćo se nije bunio

by Švrćo
Nisam se bunio, međutim, brancin je bio opako suh. Umak prereduciran pa tako i meni soli-ljubcu preslan. Nisam shvatio čemu je riža kuhana sa šafranom. Nije je bilo dovoljno da bi se nazvalo prilogom (s obzirom da je bila unutrar branicina od cca 250g). A kozice koje su bile naslagane okolo je bilo nemoguće beštekom očistiti, pa sam se morao rukama hrvati. Možda bi bolja bila opcija ili da se repovi očiste, a glava ostavi ili da se kompletna kozica prži u dubokom ulju, pa bi ljuska bila hrskava i mogla bi se sažvakati.
Merlot koji smo pili bio je gotovo savršeno ohlađen za jedno pivo, međutim ne i za crno vino. Topla arapska salata je mlako kiselkasto kuhano povrće, razočaranje al eto barem ima maštovito ime. Baba gannouj je bio izvrstan. Pečeni patliđani na djelovima mekani a na djelovima pružali fini otpor zubima, i češnjakom nije preuzet okus patliđana.
Marokanska salata je grčka salata bez sira i povrće je sasvim sitno narezano, pa si možete zamislit kako bi dobro došla kao ljetno osvježenje. Tabouleh je bio izvrstan, bulgur neprekuhan a limete taman da drži svježinu jela kroz cijeli tok od usta do želuca.
Fattoush se činio kao domaća mješana salata s krupnim mrvama pokupljenim u istu zdjelu. Hummusa sam jeo mali milijon. Tak da nemrem baš iskreno reć jel bio generalno dobar ili ne. Može ovako, u trenutku miksanja slanutka, slanutak je bio sasvim al dente, češnjak lagano preuzima, sasvim dovoljno da prikrije svojstvenu bezukusnost slanutka, maslinovo ulje primješano ne grebe po grlu, a paste od sezama ima taman toliko da se osoba koja jede zamisli nad hummusom. Moutabel thnia je lagano jelo, krajnje nezanimljivo, u potpunosti se osjeti patliđan i samo on. Pogače su bile tople, mekane i smatram čak ne suhe koliko bi trebale biti al nam se suše ne bi svidjele :D Desert su bila tri trokuta lisnatog tijesta ispećena u fritezi i složena ko Big Mac ali punjen vrlo hladnim voćem direktno iz frižidera. Nemaštovito i dosadno.

Konačni sud: izgleda da kad se kaže arapsko jelo da prva stvar na što treba pomisliti su masline, jerbo je u svim predjelima bilo maslinovog ulja a u svim glavnim jelima cijelih maslina. Neću reći razočaran, jer namjerno nisam išao s prevelikim očekivanjima. Konobar je barem bio ljubazan i osim što je znao sve nazive jela čak je znao i što u koje jelo ide. Svaka pohvala tome. Mala zamjerka je da ako nam je uzeo jakne kad smo došli, mogao ih i donijeti kad smo odlazili. Velika mana ali ne restorana nego gazde (pretpostavljam da je gazda) je što je došao za vrijeme jela i ne predstavivši se počeo ispitivati kako nam se sve skupa sviđa.

*******************************************************************

Za desert sam se naložila na chabakiu ( liisnato tijesto, s bademima, sezamom, šafranom, sokom od narandže i medom ) no od četiri ponuđena deserta u teoriji, u praksi je bilo samo jedan (valjda zato kaj je sav šafran potrošen u glavnim jelima, hehe, op. Švrće) I to onaj koji bi zadnji izabrala; lammar s voćem ( lisnato tijesto, jabuka, kivi, banana, jagoda, badem ). Ali na kraju, vizualno jako atraktivan desert nije bio loš. Lisnato tijesto je izgleda prženo u dubokom ulju, a na njega je posloženo rezano voće, te je sve preliveno nekim džemom od malina. Vrlo fino. Iako se ostatak društva nije složio sa mnom.

Sve u svemu ''srednja žalost'' kako bi rekao Švrćo; posluga je bila dobra iako malo spora, no mislim da je tu problem što kuhar radi sam. Jelo je bilo fino, no meso malo presuho, ali teško je dati ikakav sud kad nismo okusili pravu arapsku kuhinju u nekoj arapskoj zemlji, iako gazda (vjerojatno) koji nam je prišao u jednom trenu i pitao nas kako nam se dopada hrana, rekao da je kuhar pravi i izvorni tako da nema sumnje u autentičnost jela. No, svakom kuharu može se omaknuti loš radni dan, pa da se to osjeti na jelu. Nadam se samo da marokanac nije imao danas loš dan sretan

http://restaurant-bazaar.com/

20.12.2010. u 17:25 • 0 Komentara • Print • # • ^

Restoran Ribič, Zagrebačka 11, 49214 Veliko Trgovišće

srijeda, 01. 12. 2010

by Švrćo

Bijaše to jednog zimskog ranog poslijepodneva.
Pri povratku iz krapinskih toplica s familijom mojom zabrazdismo u Ribič.
Zagrebački odrezak pureći veli Schatzika, i pomfri. Odlično, veli konobar.
To će te podijeliti? upita on.
Ne, ne, velim. Ja budem miješano meso z restanim.
Vrlo dobro, i osmjehnu se. Schatzika naravno nije vjerovala pričama i slikama o odresku u Ribiču. međutoa, kad je došao...hihihi.
Moji su također jeli zagrebački, ali teleći i njih dvoje su podjelili jedan, a uz njega i dva pomfrija.

Ja sam smazao svoj tanjur u časku trena. Restani je bio savršen. Kobasica vrhunska s daškom pikantnosti. Na moje veliko razočaranje, ćevap i pljeskavica razlikovali su se jedino oblikom. Osjetilo se meso ali i soda bikarbona ili mineralna voda. Kotlet je bio začuđujuće mekan i sasvim ugodno iznenađenje. Moram priznat da sam oćekivao da će biti suh ko barut i ne začinjen u potpunosti. I u potpunosti sam bio u krivu, i vrlo mi je drago zbog toga. Pileći file je bio zabrinjavajuće kiselkast. Kao da se odmrzavao u mikrovalnoj pritom pečenja i pritom malo skuhao. Ražnjić je zapravo bio jedino potpuno razočaranje na tanjuru, suh kao nori alga i ne začinjen. Mogli su ga komotno izostavit iz miksa, ne bi im nitko zamjerio.

Schatziki je zagrebački bio idealan tj, ona trećina koju je pojela. Drugu trećinu sam ja pojeo a treću smo ponjeli doma. Pomfri je bio 'em neslan, 'em zagoren. Al to se čak i vidi na slici.

Od salata smo uzeli francusku (naravno), i kupus Schatzika i ja, a moji paradajz i francusku.
Paradajz domaći, bez previše boje, kakav bi i bio za očekivati u ovo doba godine, nije imao previše okusa, što je išlo više u prilog njegovoj ne ge-e-mostičnosti.
Kupus klasično dobar, iako je obiteljska tradicija da ga se jede s puno papra pa je tako bio trunku do savršenog. Francuska salata za divno čudo nije imala jabuku u sebi, ni jaja ni previše kiseline pa čak ni soli. Međutim, bila je sočna i osjećala se svježina u njoj pa joj nismo preveč zamjerili nedostatke i slistili ju samo tako.

Desert je bio logičan odabir, za mene palačinke s nutelom i šlagom sastrane iako šlag ne bi pojeo ni da umirem,jer nisam ljubitelj kesten pirea a panna cotta mi nije desert opće nego hladni izgovor (čak ni onaj iz Cantinette Antinori (Beč, op. a. ) koji slovi kao naj na ovim prostorima), za Schatziku panna cotta sa čokoladom i bademima, a za moje kesten pire sa šlagom.

Palačinke suvisle, po domaći zarolane, i još tople. Znam, to se od njih i očekuje ali nije uvijek slučaj.

Pila se coca cola, ipak vozim, a vani su zimski uvjeti uvjetovani atmosferskim prilikama pristigle sezone.