njupalice https://blog.dnevnik.hr/njupalice

četvrtak, 07.10.2010.

KONOBA NONO, Malinska, Krk

17. 07. 2010

''When in rome do as the romans do'' ili u prijevodu ''kad ste na moru, jedite ribu i morske plodove''. Doduše, ni ćevapi nisu loš izbor, ali s obzirom da smo ih jeli dan prije, onda smo se odlučili za morski izbor. Prošli smo cijelu Malinsku da vidimo gdje ima najpovoljniji i najzanimljiviji izbor i odluka je pala na Konobu Nono. Meni su se jele male ribice, a ova konoba ih je nudila za 35 kuna po porciji, pa smo sjeli u uski prolaz za mali drveni stol s klupama. Drugi dio terase ili prolaza bio je pokriven plastičnim stolovima, a unutrašnji dio pod plastičnim šatorom nije se čini najpovoljniji izbor na + 30 stupnjeva iako je lijepo uređen. U kutu terase / prolaza visjela je krletka s narajcanom papigom koja je divljala po svojoj drvenoj inačici, a gdje ima dima ima i vatre, pa je sjedenje i čekanje gemišta i mineralne bilo još zanimljivije.
Večer prije otokom je harao jugo, što se odrazilo i na devnu ponudu restorana. Kad smo zatražili dvije porcije sitnih riba ( srdele, inćuni, gavuni ) ljubazna konobarica rekla nam je da ih više nema. Bilo je 17sati i svih 5 kila koje su imali, prodali su. Naime, zbog nevremena ni ulov nije bio veći, tako da smo se morali odlučiti za nešto drugo. Meni je oko zapelo za šurlice, jer sam hjtela probati tu vrstu tjestenine, ali Švrćo je predložio pola kile dagnji, pa da skupa toćamo kruh u porciju. S obzirom da je kila dagnji u Nonu 120 kuna ( u jednom drugom restoranu kila je bila 80, a najviši ceh koji smo vidjeli je 160kn ), pola kile se činilo dovoljno. Kako god bilo. A bilo je fino. Švrćo je naručio crvene dagnje, jer zna da ja sve volim u boji, a i malo rajčice u toću nije na odmet :D
Inače, postoje i bijele dagnje, odnosno bijeli umak u koji se ne dodaje rajčica.
Za 15ak minuta stigao je veliki tanjur pun školjki u blijedo crvenom umaku, s hrpom peršina uz rub tanjura. Tanjuri su mi se svidjeli i podsjetili su me na one iz talijanskog estorana u kojem sam radila i u kojima se uvijek servirala tjestenina.

Photobucket


Uz dagnje smo dobili i hrpu kruha, crnog, bijelog i kukuruznog kojeg smo umakali u umak. Švrćo se odmah dograbio bijelog kruha, dok je meni pasao crni. Mislila sam da će kruh biti svježi, mekani, ali bila sam u krivu. Očito je jutros narezan čekao pola dana samo nas. No, ni to nas nije omelo da pojedemo cijelu košaricu.
Školjke su bile skroz otvrene, pa se nismo morali boriti s izvlačenjem mekane unutrašnjosti, koja me podsjetila na nešto, ali ovo je fini blog o finoj hrani, pa neću biti prosta :-D
Švrćo veli da su dagnje bile prekuhane, ali ja ne mogu tvrditi ni suprotno niti se složiti s izjavom, jer sam prve, zadnje i jedine dagnje u svom životu jela upravo u onom talijanskom restoranu na koji su me podsjetili tanjuri. Bilo je to prije 5 godina i sjećanje je teško osvježiti. No, bile dagnje prekuhane ili ne, pomazali smo cijeli veliki tanjur, osvježili se gemištom i mineralnom i krenuli put Zagreba, točnije Karlovca, u McDonald's, na sladoled jer kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.

07.10.2010. u 22:57 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.