njupalice

četvrtak, 07.10.2010.

PIADINERIA VITO, Gajeva 8

30. 06. 2010, ceh 34 kn ( 18 + 16 kn )

Volim talijansku hranu i stoga nisam oklijevala nagovorit Švrću da odemo probati piadinu u prvoj piadineriji u Zagrebu. Unatoč negativnoj kritici s nestrpljenjem sam iščekivala svoju porciju u Gajevoj 8. Izbor je pao na klasične talijanske sastojke u beskvasnoj pogači. Rajčica, mozzarela, bosiljak, salata...''ne može biti loše''; pomislila sam, ali moja piadina ''Giulietta'' mogla se odmah ubit bez svog Romea ili soli u mom slučaju. Pogača je bila neslana i gnjecava, totalni promašaj. Zamolila sam pekara / kuhara za mrvu soli i tek nakon što sam zasolila svoj ručak, uspjela sam ga pojesti. Neću spominjati sok od rajčice koji mi je non stop curio kroz pogaču pa sam zalijevala stol i Švrću po ruci.

On je, pak, bio bolje sreće.
Mesojed uvijek bira meso, pa tako i u ovom slučaju. Njegova piadina vrlo maštovitog imena ''puretina'' nije skrivala svoje sastojke; dimljena puretina, rajčica, rukola. Dobar izbor pogotovo jer je puretina slana, pa cijela kombinacija nije bila bljutava kao moja. Rukola je totalni opozit dimljenoj puretini, pa je zanimljiv sklad finog mesa i obične travurine.
Unutar lokala je postavljen samo jedan mali stol za jelo, tako da smo njupali vani. A i bilo je ugodnije. Još da smo mogli popiti nešto, a ne samo coffee to go, bilo bi super.

Piadine su tradicionalne beskvasne pogače koje se pune raznim nadjevima, a peku se u posudama od terakote. Iako na fotografijama izgledaju kao tortilje, fino zapečene i preklopljene na pola, naše piadine bile su gnjecave. Možda zato što se nisu pekle u ''teggiama'' – posudama od terakote već u običnom tosteru. Ili zato što su pripravljene unaprijed i satima se saftaju u frižideru u lokalu. Barem tako veli Švrćo.
Nisam požalila 16 kuna za porciju od 130 grama, ali znam da ću slijedeći put za istu lovu stat u American Donut ili barem pekaru Dinara na uglu.