njupalice

četvrtak, 07.10.2010.

KINESKI GRAD, Zagrebačka cesta 191

nedjelja, 20.6.2010. ručak
Ceh 170kn, 114 kn jer je 40 % popusta na gotovinu. 6 kn tringelt

Wonton juha, 15 kn

Pirjani domaći rezanci s piletinom i curryjem, 43kn

Pirjani domaći rezanci s kozicama i povrćem, 50kn

Pohani sladoled od vanilije, 22 kn

Schweppes bitter lemon 16kn x 2

Veliki restoran, uz samu zagrebačku cestu, nema straha da neće biti mjesta. Cijene na internetu se razlikuju od onih kad se dođe tamo (naravno da stranica nije ažurirana, a malo su poskupili), međutim, popust na gotovinu od 40% je zaista isplativ.
Atmosfera je odlična, barem unutra. Kornjače u zdencu nasred restorana pridonose ambijentalnom ugođaju kao i prikladna muzika. Terasa je druga priča, zvuk autopraone koje je u neposrednoj blizini i ne pomaže pogledu na zapuštenu ulicu. Nije bitno, sjeli smo van, tek toliko da smo na zraku.
Klopa je bila brzo poslužena. Juhica iako blijeda za jednu pileću, bila je apsolutno savršena. Inače wonton je nepravilni smotuljak koji pliva u toj pilećoj juhici, a doslovan prijevod bi bio „gutanje oblaka“. Tu je još plivalo i par zrna graška te mrkva rezana na rezance. Savršeno al dente kako ja volim, a i mojoj shatziki se svidjelo.
Soli i papra nigdje na stolu, al vjerojatno da smo tražili bi i dobili. Shatzika i ja volimo sve jače začinjeno, a ovdje sve prave tako da bi se komotno moglo i u bolnicama servirati. Svi okusi su jako izraženi, i ništa nije dugo uništavano na vatri ili u ulju. Piletina savršeno mekana, ni najmanje presuha, žuti curry taman, nikako prejak da se ne osjeti ostalo u jelu.
Pirjani domaći rezanci s kozicama i povrćem moje omiljeno jelo, još od vremene kad sam s Pongom radio u People'su. Di god jedem azijsku, jedem to jelo tada zvano Phad Thai Goong. Kozice u mom tanjuru su bile tako sočne, sav sam se zabalavio po bradi samo od gledanja dok sam čekao da mi donesu štapiće. Mogli su mi uz cijeli set bešteka koji smo dobili donijeti i štapiće, al eto. Nije neki veliki propust.

Shatzika: Imate pohani sladoled?
Konobarica: Vanilijačokolada?
Shatzika: Da
Konobarica: Vanilijačokolada?
Shatzika: Da
Ja: To je ili ili?
Konobarica: Da
Shatzika: Vanilija, čokolada?
Konobarica: Da
Shatzika: mmm, vanilija
Konobarica: Vanilija?
Shatzika: Da
Tako je izgledalo naručivanje deserta. Stigao je brže nego što je bio naručen.
Fini je bio, oboje se složismo, ali mu je falio nekakav preljev, jer ipak je urolan u slatke mrvice kruha, pa u tempuru.

Svo osoblje je bilo iznimno ljubazno, svi su nas pojedinačno pozdravili kako pri dolasku tako i na odlasku.
Sve je u restoranu djelovalo čisto, pogled na kuhinju koji sam uspio baciti odao je tipične prizore o kojima vam ne bih jer je to ipak jedna posebna sfera.
Sve u svemu, odličan izbor za nedjeljni ručak. Trebao sam ostaviti veći tringelt. Nasmijali smo se padežima domaćina restorana, klopali odličnu i zasitnu hranu a sve to u odličnom ambijentu i po pristupačnim cijenama. Što me posebno oduševilo je količina azijata koja je nahrlila u restoran po našem odlasku, a svi se zadržavaju u prednjem dijelu restorana kao da se znaju. I mandarinaju se od stola do stola. Ići ćemo opet. Čim obiđemo ostatak grada :O)

http://www.kineski-grad.com/kg/o_nama.htm