Nepoznati Zagreb

Ulaz u Balkan-prolaz iz Masarykove. Snimio: Vanja

Oznake: Balkan prolaz, Masarykova ulica, radnici

Pa i kišan dan, kao danas!



Iz pekare na uglu Zvonimirova i Šubićeve. Snimio: Vanja

Oznake: dobar dan, Šubićeva, Zvonimirova, pekara

Redovni pregled i pranje semafora na raskršću Hrgovića i Ulice Hrvoja Macanovića. Snimio: Vanja

Oznake: semafor, trešnjevka, staglišće, Gajevo, Hrgovići, Ulica Hrvoja Macanovića

Prolaz između Ulice Hrvoja Macanovića i Horvaćanske ceste. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, Ulica Hrvoja Macanovića, Horvaćanska cesta, staglišće, ljepotica

Prekjučer popodne me nanio put preko tržnice na Kvatriću ...



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: mrtva priroda, kvatrić, plac

Iako se ne može reći da nam je grad posve neuredan, za oko mi je u posljednje vrijeme zapelo nekoliko primjera "sistematskog nemara" za koji je dobrim dijelom kriv sam Grad (sa svojim službama) ... ali ni mi, građani, nismo tu bez krivice ... naravno, ne svi podjednako, neki više, a neki manje ... ali, čini mi se da smo svi bar dijelom krivi zbog toleriranja kršenja nekih osnovnih kulturnih pravila.

Evo i jednog primjera koji mi je ovih dana tako upao u oči ...

U kompleksu zgrada na Staglišću, između Horvaćanske ceste, Hrgovića i Ulice Hrvoja Macanovića (dakle, južno od tržnice Jarun), izveden je lijep park. Tu je dječje igralište, šetalište sa bujnim zelenilom, popločena terasa (iznad garaže) sa zanimljivim ograđenim prostorom za koji nisam posve siguran da li je zamišljen kao fontana ili možda prostor za igru najmlađih ... uglavnom, sve je lijepo zamišljeno i izvedeno i na stanarima je bilo samo da uživaju. I, naravno, da, zajedno sa gradskim službama, Čistoćom i Zrinjevcem, održavaju taj lijepo zamišljen park.

No, stvarnost je drugačija - park je prepun auta. Parkirani su posvuda, po stazama, na zelenim površinama (naravno, u hladu, da se slučajno vozač ne bi oznojio za ulaska u auto ... ), na prilazu dječjem igralištu (dapače, jedan parkirani auto je posve zatvorio put ka igralištu), a dva parkirana auta su posve onemogućili prolaz dječjim kolicima sa terase prema igralištu ... Uz te automobilističke teškoće ne može se ne primjetiti smeće na ćoškovima terase (netko je odložio šutu, čini se da već stoji tamo neko vrijeme), fontane/prostori za igru su još koliko-toliko uredni, nisu opuni smeća, no mjestimice su oštećeni, počela je uz rubove rasti trava ...

A zašto je tako? Vjerojatno je sve počelo tako što je netko ostavio automobilski prilaz otvorenim (nisam primjetio nikakve stupiće) ... netko drugi nije našao parkirno mjesto ili je bio lijen tražiti ga ili je garaža bila zatvorena (nisam provjeravao da li se uopće koristi) ili je neki od kupaca na tržnici zaključio da mu je skupo platiti pristojbu za parkiranje ... i, eto, mic po mic, lijep park je pretvoren u parkiralište. Da li su stanari zaista tako oduševljeni ovakvim stanjem, zar je zaista važnije da je auto u hladu točno ispred balkona od toga da je park lijepo odmaralište?

Slika ovakvog nemara i nebrige za zajedničke javne prostore ima po gradu nebrojeno - npr. uvijek se zgrozim kad dođem u Špansko i Malešnicu kad vidim u koliko su sličnih dvorišnih prostora prodrli auti. Rekao bih, u većinu, bar tri četvrtine takvih parkića su "zagađene" parkiranim autima.



Nesuđena fontana (što li ...), već pomalo obrasla travom. Snimio: Vanja


Ovo je vjerojatno zamišljeno kao prostor za dječju igru ... a sada je skupljalište smeća. Snimio: Vanja


Vreće sa šutom nemarno odložene uz rub terase. Snimio: Vanja


Auti su razasuti po svim stranama parka (istočni dio) ... Snimio: Vanja


... a ni na zapadnom nije ništa bolje. Snimio: Vanja


Najbolje mjesto, ispod drveta ... Snimio: Vanja


Prilaz klupicama je zagrađen .. zapravo, vjerojatno bi ih trebalo izvaditi kako bi se omogućilo parkiranje na travnjaku? Snimio: Vanja


Sa dječjim kolicima je ovdje prolaz nemoguć ... Snimio: Vanja


Nigdje drugdje nego posred prilaza dječjem igralištu! Snimio: Vanja

Oznake: staglišće, auto, parkiranje, park, nemar, trešnjevka

Nečiji ima četiri noge, nečiji dva kotača, a nečiji jednu tipkovnicu ...



Zrinjevac. Snimio: Vanja


Zrinjevac. Snimio: Vanja

Oznake: zrinjevac, prijatelji, bicikl, pas, mobitel, park, centar

Ćošak Amruševe i Petrinjske ulice. Snimio: Vanja

Oznake: vrijeme, centar, Amruševa, petrinjska, reklame, trgovine

Rast i razvoj grada često nemaju milosti ... Ponekad su žrtve stanovnici grada i pritom se uvijek sjetim svojeg prijatelja Vlade koji se rodio u ulici Svilkovići i tamo negdje krajem 70-ih su njega i njegovu obitelj iselili u tada nastajuće naselje Gajnice pod izgovorom da će se na mjestu njihove kuće graditi nova cesta. Cesta je zaista i izgrađena, ali tek 2000. godine, kada je tramvaj produžen do Prečkog i kada je širenjem Matetićeve ulice i dijela ulice Svilkovići sagrađen novi magistralni prometni pravac kroz taj dio grada.

Ponekad su žrtve razvoja grada nematerijalne, kao recimo lokalni toponimi. Samo se rijetki poznavaoci grada sjećaju imena poput Berek (livade sa istočne obale potoka Črnomerec, sada na području Pongračeva i Remize) ili Blažićko (današnje Voltino naselje). S druge strane, toponim Vrbani je nastao od imena malene slijepe ulice koja je dobila ime po jedinoj obitelji koja je u njoj živjela, obitelji Vrban ... ulica zvana Vrbanov put je još prije 40-tak godina bila posve beznačajna, a današnji Vrbani su bili dijelom nazivani Donjim Rudešom, a dijelom smatrani dijelom Jaruna i Prečkog, dakle naselje Vrbani nije uopće postojalo ... dok su Vrbani danas jedno od najvećih naselja južne Trešnjevke sa čak tri "podnaselja", Vrbani I (istočno od Rudeške ceste, sjeverno od Horvaćanske), Vrbani II (koje nitko tako ne naziva , zapadno od Rudeške ceste, sjeverno od Horvaćanske) te Vrbani III (južno od Horvaćanske).

O ulicama kao žrtvama razvoja grada sam već pisao i na ovome blogu, OVDJE, te opširnije u tekstu "Prekinute ulice" na web stranici "Mapiranja Trešnjevke". Glavni razlog prekinutih ulica je izgradnja magistralnih cesta kroz gusto naseljena područja grada, a u zagrebačkom primjeru je u tome bez premca bila izgradnja "Autoputa" (vidi OVDJE za detalje). Na Trešnjevci su tako u području između Stare Trešnjevke na sjeveru i Knežije i Srednjaka na jugu nastradale Nova cesta, Zadarska ulica, Zelengradska ulica i Lazinska ulica. No, posve slučajan prolaz biciklom kroz ulicu Ilirska grana otkrio mi je trag koji je ukazao na još jednu prekinutu ulicu!



Kuća (ona bijela, istaknuta, odmah pored Zagrebačke avenije) o kojoj se govori u ovom tekstu. Snimio: Vanja


Zid koji sam ugledao na kraju Ilirske grane. Snimio: Vanja


Novi broj. Snimio: Vanja


Stari broj. Snimio: Vanja


Naime, posljednja kuća u toj ulici sjevernog dijela naselja Gajevo, slijepoj, sa izlaskom na stepenice prema Zagrebačkoj aveniji, nosi dva kućna broja, jedan stari i jedan novi, a niti jedan ne nosi ime ulice Ilirska grana. Stari nosi broj 60 Crnkovečkine ulice, a novi također broj 60, ali Dinarske ulice. Ta ulica zaista postoji, ali u gornjem dijelu Ljubljanice i pruža se prema jugu sve do Zagrebačke avenije ... ali, kao što pokazuje ova zgrada, njen komadić postoji i južno od nje, u tom slijepom kutu Ilirske grane. Ako pogledamo isječke iz starih planova grada, prije gradnje Autoputa (1948.) i nakon gradnje (1958.), sve će biti puno jasnije!

Što se samog imena ulice tiče, ta ulica nije samo član "kluba" prekinutih ulica, već i ulica sa promijenjenim imenima. Razlog je ime Ruže Crnković, ilegalke koja je po nekim izvorima upravo u toj ulici obješena početkom Drugog svjetskog rata. Za vrijeme NDH (a vjerojatno i prije) sjeverni dio te ulice je nosio ime Dinarska ulica, a južni dio, od Svetojanske dolje, zvao se Čazmanska ulica (u to doba taj predio zapadno od potoka Črnomerca nije bio u sastavu grada Zagreba već prvo općine Vrabče gornje, a zatim općine Kustošija i tek je nakon Drugog svjetskog rata postao dio grada). A unutar grada, na Trnju, već je postojala Čazmanska ulica (postoji i danas) tako da je Dinarska ulica produžena i nazvana Ulicom Ruže Crnković kako se zvala sve do osamostaljenja Hrvatske kada je ulici vraćeno staro ime.



Isječak iz plana općine Kustošija iz 1944.


Plan tog dijela grada iz 1948., prije izgradnje Autoputa, crvenkasto je obilježena ulica Ruže Crnković.


Plan tog dijela grada iz 1958., nakon gradnje Autoputa, crvenkasto je obilježena ulica Ruže Crnković, a crvenom točkom pozicija kuće iz teksta.

Oznake: prekinute ulice, Gajevo, ljubljanica, trešnjevka, Ulica Ruže Crnković, Dinarska ulica

U srpnju 2014. napisao sam post o razvoju života u Novom Zagrebu ponukan čitanjem knjige "Kvartovska spika" Valentine Gulin Zrnić, više znanstvene suradnice u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. U knjizi se govori o nastanku onoga što mi danas podrazumijevamo pod tim imenom koje se rodilo tokom 60-ih i 70-ih, a u službenu upotrebu je ušlo 01.01.1975. kada je osnovana općina Novi Zagreb.

Ovih dana me je ponovo zainteresirala tema Novog Zagreba i to povodom nove izložbe u galeriji Modulor u Centru za kulturu Trešnjevka. Izložba pod naslovom "Teritorij kao zapis – Figure južnog Zagreba" nastala je u sklopu višegodišnjeg istraživačkog projekta koje provodi udruga SF:ius – Socijalni rub: zanimljive neispričane priče." Autori izložbe su Melita Čavlović, Lana Lovrenčić i Antun Sevšek, a ostaje otvorena do 15.04.2016.

Pod ovim pomalo enigmatskim naslovom krije se priča o Novom Zagrebu iz vremena kad on zapravo još nije ni postojao. Izložba priča priču o razvoju prostora južno od Save, onom koji je danas sastavni dio grada, i to o periodu između kraja 19. stoljeća kada je Sava još potpuno neregulirana i kada se tadašnji grad nalazi negdje daleko, još uvijek samo na rubu medvedničkih obronaka, pa sve do 60-ih godina kada je Zagreb već prekoračio Savu i kada taj prekosavski Zagreb nije promatran samo kao prazan prostor pogodan za smještaj Velesajma, prometnih čvorišta (željezničkih poveznica, aerodroma, riječne luke ...) i rekreacionih prostora, već i kao prostor pogodan za širanje stambenih četvrti. Ako vas zanima kako je zapravo tekao taj proces širenja grada preko Save, prvo skromnim iskoracima (željeznička pruga, Brodarski institut, Velesajam) a zatim sve širim zahvatima i detaljnijim planovima (planovi glavnih prometnica, prve naznake stambenih naselja ...), i koji su momenti bili ključni za takav razvoj, tada je ovo izložba za vas. I ja, kao pozorni čitatelj svega vezanog uz razvoj grada, sam na izložbi pronašao mnoštvo zanimljiv detalja i priča koje su upotpunile moje poznavanje razvoja prekosavskog grada ... stoga, ne časite časa već pođite na izložbu i pročitajte i pogledajte priču o rađanju Novog Zagreba!

A za kraj, evo nekoliko nasumce izabranih detaljića izložbe, nek vam posluže kao "aperitiv" pred posjet!

1783. Sagrađen prvi drveni cestovni most preko Save kod današnjeg okretišta Savski most

1862. Željeznička pruga prelazi Savu

1867.-1868. Izmjera terena južno od Save, Sava još uvijek ima posve nereguliran tok uz kojeg se javljaju česte poplave koje ugrožavaju rijetka okolna sela (najveće je Jakuševec)

1892. Sagrađen željezni cestovni most na spoju Savske ceste i Save

1895. Nakon velike poplave Save koja je preplavila sva južnosavska naselja i doprla sve do Donjeg grada donesena odluka o gradnji nasipa

1898. Završena mjerenja i započeti radovi na izgradnji nasipa

1914. Do početak Prvog svjetskog rata dovršena je većian radova na tadašnjem nasipu.

1932. Prvi put se prostor južno od Save razmatra kao dio grada, kao prostor za smještaj sportskih objekata i rekreacione zone

1939. Sagrađen je novi cestovni Savski most (onaj koji je danas namijenjen samo pješačkom i biciklističkom prometu) umjesto dotadašnjeg željeznog

1949. Pojavljuju se prve ideje o smještaju stambenih naselja južno od Save

1949.-1955. Gradi se Brodarski institut, prva zgrada sa južne obale Save, njom je učinjen prvi korak u gradnji, ali istovremeno i u određivanju glavnih prometnica, "Bulevara" u smjeru zapad-istok (današnja Avenija Dubrovnik) te produžene Trnjanske ceste (danas Avenije Većeslava Holjevca). Tada je gradnja Instituta još uvijek smatrana iznimkom i daljnja izgradnja još uvijek nije bila razmatrana.

1955.-1961. Gradnja Zagrebačkog velesajma - to je bio presudan korak u iskoraku grada preko Save. Uz veliki porast sajamskih djelatnosti u ranim 50-im godinama stigla je u lipnju 1955. i normalizacija odnosa između SSSR-a i Jugoslavije tako da se užurbanim ritmom krenulo u širenje. Početna dilema, da li proširivati tadašnji velesajamski prostor u Savskoj cesti (prostor današnjeg SC-a i Tehničkog muzeja) ili graditi novi, preko Save, ubrzo je riješena odlukom o prelasku Save. sajamske priredbe 1956. su još održane na obje lokacije, staroj i novoj, a nakon toga je Velesajam posve premješten u Novi Zagreb. Prilikom izgradnje sedam je država iskoristilo mogućnost gradnje vlastitih paviljona: SSSR, Kina, Italija, Čehoslovačka, Mađarska, Rumunjska i Poljska. Uz njih, izgrađeno je još dodatnih 5 jugoslavenskih paviljona te 4 servisne zgrade. Gradnja je obavljena prema planu Božidara Rašice koji je velesajam zamislio kao skup objekata grupiranih oko nekoliko manjih centara, dok je prvotni plan Marijana Haberlea predlagao linearni raspored objekata na osi zapad-istok. Međutim, tokom gradnje je došlo do znatnih odstupanja (između ostaloga, izgrađeno je tek pola od prvotno planirane površine) tako da je Rašica 1958. prekinuo suradnju.

1959. Sagrađen je Most slobode




Izmjera 1867.-1868., preneseno sa izložbe.


Prijedlog regulacione osnove iz 1932. sa smještajem sportskih objekata južno od Save, preneseno sa izložbe.


Direktivna regulaciona osnova Zagreba iz 1949., preneseno sa izložbe.


Fotografija Brodarskog instituta u gradnji, preneseno sa izložbe.


Dileme oko Velesajma: proširenje postojećeg ili korak preko Save? (preneseno sa izložbe)


Izgradnja Velesajma, preneseno sa izložbe.


Pogled u budućnost - crvena linija označava koridor "paralelne ulice" koja zasad postoji samo na dijelu između Travnog i Dugava, preneseno sa izložbe.

Oznake: novi zagreb, izložba, modulor, Melita Čavlović, Lana Lovrenčić, Antun Sevšek

Park na uglu Nove ceste i Šetališta Jurija Gagarina. Snimio: Vanja


Dvorište Umirovljeničkog doma u Drenovačkoj ulici na Trešnjevci. Snimio: Vanja

Oznake: Sunce, penzioneri, trešnjevka, Drenovačka ulica, Nova cesta

Prije 7-8 godina Zagreb je na svojim cestama i ulicama dobio potpuno novi putokazno-informativni sistem koji sam od sveg srca ishvalio jer je prije toga u gradu vladala potpuna anarhija i nejednoličnost što se tiče putokaza i mjesta na kojima su oni stavljeni (pročitajte OVDJE malo više o tome, a OVDJE tekst o jednoj zapravo vrlo zabavnoj iznimci od te uniformnosti ).

No, bilo bi prelijepo kada bi to bilo stalno tako da su se s vremenom počeli u grad "uvlačiti" neki novi pukazni dizajn oblici, kao recimo ovaj u drugoj slici dolje - baš se pitam da li je taj noviji putokaz (stavljen kao zamjena za prethodni koji je bio oštećen) napravljen takav zato jer izrađivač nije mario za to što su svi drugi putokazi u gradu drugačiji ili možda objašnjava takav dizajn štednjom materijala?



Zagrebačka avenija, smjer istok, putokaz uz desnu stranu kolnika ... Snimio: Vanja


Zagrebačka avenija, smjer istok, putokaz uz lijevu stranu kolnika (u sredini ceste) ... Snimio: Vanja

Oznake: putokazi, ceste, dizajn, Zagrebačka avenija, trešnjevka, rudeš, vrbani

Evo nam napokon i prvog pravog proljetnog mjeseca, mjeseca travnja, i njegovog prvog dana, dana prvoaprilskih viceva ... ali, uz ovaj datum postoji i jedna lijepa priča, priča književnice Ele Peroci objavljena u njezinoj knjizi "Djeco, laku noć".

Pročitajte je i pokušajte zamisliti kako bi bilo kada bismo zaista na bar jedan dan zaboravili kazaljke!

Oznake: prvi april, knjiga, Ela Peroci, Djeco laku noć, mladost