Nepoznati Zagreb

Sjećate li se onog legendarnog jinglea Radija 101 "Naše reklamice za vaš metabolizam!"? To mi je bio jedan od omiljenih, zajedno sa onim "Mala djeca plaču, velika djeca puše, konji pasu, a momci u plavom tinu-linu-tinu-linu ...", i bit ću vam jaaaaaaaaaaaaaaako zahvalan ako slučajno znate da se mogu čuti negdje na webu!

No, tema ovog posta ipak nisu međutci (kako je netko inspirativno preveo riječ "jingle" na novohrvatski), već reklame same po sebi i to one vezane uz praznike. Sada ih je, naravno, sva sila i, kao i uvijek, neki od njih su više, a neki manje uspješni, neki se nalaze sa prave, a neki sa krive strane granice dobrog ukusa.

Moji favoriti ove sezone (reklame kod kojih ne okrećem glavu kad ih vidim, nego im se nasmiješim) su ona dva simpa snješkića koji reklamiraju b.aktiv Dukata i nepoderivi Ivica Kostelić koji u veselom mtonu sa društvom najavljuje skijanje na Sljemenu koje se na kraju ipak neće održati.

Koji su vaši favoriti?



Zagrebačka avenija. Snimio: Vanja

Oznake: reklame, nova godina, Zagrebačka avenija, trešnjevka

Proteklih dana smo razgovarali o povijesti pizza u Zagrebu, a, zna se, najbolje su pizze iz krušne peći!

No, bilo je u Zagrebu krušnih peći još puno prije dolaska pizzerija u grad, pekao se u njima pravi domaći kruh ... i do dan danas neke od njih su ostale žive kao dokumenat seoske povijesti rubnih dijelova grada.



Sveti duh. Snimio: VT


Veliki prijatelj bloga VT je tokom godina i mnogih šetnji pronašao nekoliko lokacija na kojima su se još mogle vidjeti krušne peći ... fotografije koje ovdje objavljujem potječu iz 2010. godine i moguće je da neke od tih peći više ni ne postoje ili nisu dostupne pogledu, no nek ova zbirka bude podsjetnik na dane kada je pečenje domaćeg kruha bio sastavni dio svakodnevicei sela i predgrađa.

Stoga, ovaj post se ne nadovezuje samo na prošli, o pizzama, već još više na post o pušnici iz Rudeša, kao još jednom seoskom elementu kojeg se još uvijek može naći na gradskom području. Na rubnim područjima grada, od Španskog i Rudeša pa do Markuševečke Trnave, Granešinskih Novaka ili Vukomerca i Žitnjaka, još uvijek je moguće vidjeti lijepe tradicijske drvene kuće, gospodarske zgrade ili pak ograde starog načina gradnje.

VT-u se zahvaljujem na materijalu za ovaj post, a vas ću zamoliti da mi dojavite ako još negdje pronađete poneku krušnu peć ili neki drugi sličan seoski "artefakt"!



Kvaternikova ulica u Kustošiji. Snimio: VT


Oporovečki vinogradi iznad Dubrave. Snimio: VT


Oporovečki vinogradi. Snimio: VT


Rakaljska ulica u Vukomercu. Snimio: VT


Prednja strana kućice sa krušnom peći u Rakaljskoj ulici. Snimio: VT


Stara kuća u Rakaljskoj ulici. Snimio: VT


Sveti duh. Snimio: VT


Završje. Snimio: VT

Oznake: Krušne peći, selo, kruh

Vjerujem da ovih dana pizzerije nisu imale velik promet ...(ipak su u modi prvenstveno bili odojci i purice, a ne margherite i quatro staggione ) no, zapravo je teško zamisliti Zagreb bez njegovih pizzerija koje su sastavni dio njegovog gastronomskog "pejzaža" već gotovo 50 godina. Nisam baš ekspert za gastroarheologiju, no gotovo sam siguran da su pizzerije bile prvi ugostiteljski lokali u Zagrebu koje su donijeli neku granu prehrane koja baš nimalo nije autohtona. Vi malo stariji mi pomognite i recite da li je Zagreb prvo zapljusnuo val pizza ili bureka, ćevapa i baklava ... ali, oni ipak dolaze iz krajeva s kojima je Zagreb nekoliko desetljeća dijelio državu, a s talijanima/latinima smo posljednji put bili u zajedničkoj državi za Rimskog carstva.


Pizzerija "D&G" u Žajinoj ulici. Snimio: Vanja

Šalu na stranu, nije nimalo lako rekonstruirati povijest pizzerija u Zagrebu i tokom istraživanja za ovaj post sam dobio više kontradiktornih informacija tako da vas molim za razumijevanje ako neke od informacija koje ću vam dati ovdje možda i nisu točne ... ali vas istodobno molim i za pomoć u odgonetavanju toka događaja koji su (između ostalih) gradili ugostiteljsku scenu Zagreba.

Dakle, prema mojim informacijama prve pizze su stigle u Zagreb sredinom/krajem 60-tih, tamo negdje oko 1966. ili 1967. Ispečene su u pizzeriji "Zadar" koja je još do prije nekoliko godina bila sastavni dio inventara Cvjetnog placa, a sada živi svoj život pod imenom "Vip restoran".

Nakon nje su pizze sletjele i u nekadašnju kavanu "Corso" , sada već desetljećima zatvorenu, te u "Četiri lovca" u Dežmanovom prolazu koju smo moji prijatelji i ja krajem sedamdesetih zvali "Quattro carabinieri" zbog njihove neuništive pizze "quattro stagioni" koju smo prvi puta jeli baš tamo i ne znajući što taj izraz zapravo znači - OVO i OVO.

S današnje točke gledišta su te pizze bile posve čudne - male, debelog tijesta i još debljeg, često "nakovrčanog" ruba i često su podsjećale na čudan nakostriješeni šešir. Ali, bile su egzotične i rado smo ih jeli, pa čak i kad je to bilo kao u Dežmanovom prolazu, stojećki, nakon čekanja na izvikivanje brojeva majstorice peći (brojevi su se dobivali za plaćanja na kasi). Naravno, nije bilo puno izbora - najčešće samo između pizze sa šunkom i sirom i "miješane" koja je obično nosila već spomenuto kodno talijansko ime. Maslina je nekad bilo, a češće i nije, dok su "perverzije" tipa pršuta, slanih ribica, feferona i artičoka polako dolazile tek desetljećima kasnije.

Ranih 80-tih se pizza-scena počela pomalo mijenjati - još u 70-tima je otvorena pizzerija "Purger" u Ozaljskoj koja i dan danas radi pod istim imenom. To je bio ugodan lokal u kojem se moglo udobno sjesti i jesti, pizze su bile veće, a i izbor ukusa je bio širi. Ja sam u to doba bio srednjoškolac u MIOC-u i kako smo tjelesni odgoj imali u Domu sportova u suprotnoj smjeni onda smo nakon 2 sata sporta išli na ručak u već spomenuti "Purger".


Pizzerija "Stara Sava" kod Jadranskog mosta. Snimio: Vanja

Koju godinu nakon nje otvorene su i druge pizzerije te prve "prave" generacije - "Dvojka" u Novoj Vesi, "Hari" i "Antonio" u Ilici .... uskoro je došla i "Mamma mia" u Vlaškoj (na mjestu današnje Importanne Galerije", prva za koju znam da je nudila pizzu sa vrhnjem i jajetom), a tih godina su pizze uvedene i u Express restoran u SC-u pa su se pizze mogle dobiti i na studentske bonove. Malko kasnije stigla je i pizzerija "D&G" sa prvim lasagnama u gradu i zanimljivim uređenjem (mene su uvijek zabavljale stolice sa imenima poznatih gostiju koji su tamo jeli!).

Krajem 80-tih i tokom 90-tih pizzerije su se širile po gradu ... "Paprika" je bila glavni adut Dubrave (još uvijek postoji, bjeh tamo prije mjesec dana, no pizza mi je bila tak-tak, niš posebno), "Edo" Jaruna, "Stara Sava" je bila stalno mjesto stidenata sa "Save", "Baschiera" znamenitost Sigeta (1995. je otvorena i podružnica kod Jadranskog mosta) ...


Pizzerija "Paprika" u Dubravi. Snimio: Vanja

A danas .... meni je najdraža "Kariola" sa odličnim tankim tijestom, no pizzerija sad ima zaista posvuda.

Na ovom mjestu vrijedi spomenuti kako se institucija "pizza cut" tj. pizza koje se prodaju na šnite pojavila kod nas tek prije desetak godina (ja sam to čudo vidio po prvi puta u Beču, u čuvenom lokalu "Pizza Bizzi" u kojem se moglo najesti za male pare). Zanimljivo je da se kod nas uvriježio angilzam "pizza cut" i tek se tu i tamo vidi natpis "pizza na šnite" (osobito mi je zabavan natpis "Pizza na parče" koji sam tu i tamo vidio kod naših istočnih susjeda )

Toliko od mene za danas, pročitajte još ponešto o pizzi u članku na Wikipediji (engleski tekst je puno informativniji od hrvatskog) i, molim vas, dojavite mi vaša sjećanja na prethodna desetljeća druženja sa pizzama u Zagrebu!

Oznake: pizzerije povijest

Dragi i dragi moji, želim vam da budete zdravi, da volite i budite voljeni, da budete zajedno sa vašim najdražima i ... sretan vam Božić!


Zagrebačka avenija, dio oglasa dječjeg SOS sela Lekenik. Snimio: Vanja

Oznake: Božić

Uz ostatke "Samoborčeka" na Klanječkoj ulici. Snimila. Barbara


Prekjučer (nedjelja, 22.12.2013.) se prošetasmo s ćoška na ćošak Trešnjevke, skupilo nas se, na moje veliko veselje, čak dvadeset i troje i prošli smo manje poznate zakutke Trešnjevke. Za vašu ilustraciju, u toj šetnji smo više od 90% vremena proveli na raznoraznim stazicama, putićima, šetalištima izbjegavajući promet i buku glavnih prometnica - koristili smo trasu bivšeg "Samoborčeka", zatim bivšeg teretnog kolosijeka koji je vodio od Črniomerca do Prečkog, potom pješačke staze Vrbana i Prečkog da bi šetnju završili među vrtovima na krajnjem jugozapadnom dijelu Trešnjevke između Prečkog i Save.

Pogledajte kako nam je bilo - zahvaljujem se na fotkama Barbari i GP-u!



Sastanak u parku ispred starog Samoborskog kolodvora. Snimio: GP


Uvodna besjeda na početku šetnje. Snimila: Barbara


Na trasi "Samoborčeka" kod Krapinske ulice. Snimila: Barbara


Kod kućice na prijelazu trase "Samoborčeka" kod Selske ceste. Snimila: Barbara


Atmosfera predgrađa kod Andraševečke ulice. Snimila: Barbara


Na trasi "Samoborčeka" kod Stubičke ulice. Snimila: Barbara


Kratka pauza na Klanječkoj ulici. Snimila: Barbara


Pogled na neobičnu urešenu kuću kod Miljanske ulice uz potok Črnomerec. Snimila: Barbara


Na mostu preko potoka Črnomerca kod Klanječke ulice. Snimio: GP


Razgovarajući o vječnom skladištu ogrjeva u Klanječkoj ulici. Snimila: Barbara


U Rudeškom ogranku. Snimila: Barbara


Slijedeći tračnice ... u Rudešu kod Jablanske ulice. Snimila: Barbara


Silazimo u pothodnik kod Zagrebačke avenije. Snimila: Barbara


U prolazu ispod Zagrebačke avenije. Snimio: GP


U pothodniku uz potok Vrapčak. Snimila: Barbara


Gledajući stari plan grada iz 1961 ... na ulazu u Prečko. Snimila: Barbara


Fotka najupornijih na okretištu tramvaja u Prečkom. Snimila: Barbara

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, predbožićna dijagonala

Prekjučer napisah ovaj tekst za Mapiranje Trešnjevke, no, čini mi se da bi mogao biti zanimljiv i za širu publiku - stoga, evo ga i ovdje!

---

Pongračevo je pomalo neobičan kvart – pruža se između potoka Črnomerca na zapadu i Selske ceste na istoku te Klanječke ulice na sjeveru i Ozaljske na jugu, no njegovo glavno okupljalište i pravi centar nalaze se na samom rubu, kod Remize. Kroz Pongračevo vode tek dvije transportno značajnije ulice, Baštijanova u smjeru istok-zapad te Vitezićeva-Stubička u smjeru sjever-jug, no pravi glavni transportni pravci nalaze se na njegovom obodu – to su Ozaljska i Selska cesta.

Naravno, nije to jedini takav kvart niti u Zagrebu niti na Trešnjevci (na sličan način funkcioniraju recimo i Rudeš ili Gredice), no posebnost Pongračeva je ta da taj kvart ima trgove bez imena i imena bez trgova! Kako to, pitate se vi? Evo, ovako!

Službeno se na području Pongračeva nalaze tri trga – Istarski trg, Opatijski trg i Trg Slavoljuba Penkale. O Istarskom trgu je ponešto već rečeno u jednom mojem prijašnjem postu – nekad je to bila oveća čistina uz raskršće Selske ceste i Baštijanove ulice, no tad je na njoj sagrađena tvornice dizala Radnik koje je poslije uključena u tvornicu Končar, a sada je tamo tiskara Znanja.



Jedna od kuća na nepostojećem Istarskom trgu. Snimio: Vanja


Opatijski trg je također “fantomski” trg – na njemu se nalazi jedna od zgrada dječjeg vrtića Bajka i uz njega tamo nema nikakvih drugih javnih površina.



Objekt Dječjeg vrtića Bajka na Opatijskom trgu. Snimio: Vanja


Treći trg, Trg Slavoljuba Penkale, najbliži je klasičnom trgu, no i on je zauzet građevinom, Domom umirovljenika koji se upravo ove godine ograđuje ogradom tako da i uz njega de facto nema javne površine.



Trg Slavoljuba Penkale, ulaz u Umirovljenički dom. Snimio: Vanja


Dakle, niti jedan od ta tri trga zapravo nije trg u klasičnom smislu riječi, već samo nosi takvo ime.

S druge strane postoje lokacije koje po imenu nisu trgovi, no funkcioniraju kao trgovi. Najvažniji takav “trg” je okretište tramvaja na Remizi koje je zaslužilo status trga jer je pravi centar cijelog tog dijela grada, to je najzapadnija točka nekadašnje “stare” Trešnjevke. Uz tramvaj, autobuse, trgovine, banku, poštu, pekare, kafiće to je točka koju svaki dan prolaze deseci tisuća Trešnjevčana.



Kod Remize. Snimio: Vanja


Drugi “trg” je raskršće Baštijanove i Vitezićeve ulice – tamo se nalazi trgovina Dione, pekara, nekad je tamo bila i gostiona, a slobodan prostor, koji sada služi kao neuređeno parkiralište, bi se uz malo ulaganja mogao urediti kao lijepi lokalni centar.



"Trg" kod raskršća Baštijanove i Vitezićeve ulice. Snimio: Vanja


Treći “trg” se nalazi tek nešto južnije, uz Lošinjsku ulicu. Tamo je ugodan park sa dječjim igralištem – za razliku od gorespomenutog centra uz Baštijanovu koji je malo komercijalno središte, ovaj park je njegov umirujući antipod i zapravo jedina uređena zelena površina u Pongračevom uz pojas uz potok Črnomerec.



Park uz Lošinjsku ulicu. Snimio: Vanja


Dakle, Pongračevo ima tri trga koji su to samo po imenu te tri “trga” koji imaju funkciju, ali ne i ime. S iščekivanjem očekujemo dovršenje izgradnje na prostoru nekadašnje kasarne na kojem bi se napokon mogao pojaviti prvi “pravi” trg Pongračeva, koji će to biti i po imenu i po funkciji.

(zahvaljujem se GP-u na pomoći kod pripreme fotografija)

Oznake: pongračevo, trg, Opatijski trg, Istarski trg, Trg Slavoljuba Penkale

Pitam se, pitam se ... da li su ovoj manekenki dali premali honorar pa je tako mrzovoljna ili je za taj izraz lica kriv stilist koji očito ima krivu predožbu o tome što privlači ljude?

Grudnjak ima zgodan uzorak, žena je također OK, ali uz njen ovakav izraz lica mi je čitava ta reklama posve odbojna. I što je najgore, ovakvih reklama (sa takvim izrazima lica) je na tone .... gdje se izgubio smiješak?

Lastane, da li sam normalan?


Zagrebačka avenija. Snimio: Vanja

Oznake: reklama, Intimissimi, Zagrebačka avenija

Sve je koloristički usklađeno: sjedalice, kaca i Whiskas reklama.



Trešnjevački plac. Snimio: Vanja


A osim te pred neki dan uhvaćene lila-kompozicije moram se pohvaliti i lijepim letkom koji je za najavu šetnje pripremila Tina - voila!



Najava šetnje. Dizajn: Tina

Oznake: lila, Trešnjevački plac, trešnjevka

Bezdanska ulica u Prečkom. Snimio: Vanja


Drage i dragi moji, primiču nam se praznici i usprkos svemu (da sad ne počinjem priču o politici, krizi i svemu ostalome ... ) sve jače osjećam "miris" blagdana u zraku ... i to me veseli!

A kako bi čim bolje osjetili grad u predbožićnom raspoloženju i to, naravno, pogledom "s druge strane", pozivam vas da u nedjelju, 22.12.2013. u 17h dođete do starog Samoborskog kolodvora u Adžijinoj ulici i pridružite se šetnji Trešnjevačkom dijagonalom, s kraja na kraj kvarta!
(ne zaboravite: ponesite obuću s kojom se možete kretati i izvan asfaltiranih površina!)

To je još jedan u nizu programa u sklopu projekta "Mapiranje Trešnjevke" kojim vam želim približiti manje poznate zakutke kvarta - ovaj put ćemo ih vidjeti u večernjem izdanju, uz, nadam se, svjetlo zvijezda, ali i adventskog nakita i lampica kojima su već sve više okićene trešnjevačke ulice.

Nadam se da se vidimo na šetnji!



Trešnjevački plac. Snimio: Vanja


Ozaljska ulica. Snimio: Vanja


Prizor iz Mirkovečke ulice, jedne od najljepše ukrašenih ulica na Trešnjevci. Snimio: Vanja


Mandićeva ulica na Pongračevom. Snimio: Vanja


Uskočka ulica na Ljubljanici. Snimio: Vanja


Jezerska ulica na Rudešu. Snimio: Vanja


Benzinska pumpa na Zagrebačkoj aveniji. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, dijagonala, mapiranje, Advent, Božić, šetnja

Dankovečka ulica u Dubravi. Snimio: Vanja

Lijepo da su ih postavili baš ovim redoslijedom!

Oznake: Večernji list, Jutarnji list, Dubrava, Dankovečka

Najzanimljiviji i najljepši gradski detalji se ponekad nalaze izvan glavnih prometnica i najposjećenijih gradskih lokacija i često mi se dešava da u pokrajnjim, naoko potpuno nezanimljivim ulicama pronađem interesantne pričice. Jedna od takvih se može naći na krajnjem sjeverozapadu Trešnjevke, u malom ćoškiću između Zagrebačke ceste, Golikove ulice i sada napuštenom skladištu Ferimporta. Tamo se na raskršću Postojnske, Bledske i Bohinjske ulice nalazi se lijepi mali kružni tok oko jednog jedinog stabla u sredini.



Maleni kružni tok uz Postojnskoj ulici. Snimio: Vanja


Kružni tok se tamo nalazi već dugi niz godina, no odnedavna se ispred stabla nalazi i mala informativna tablica (pitam se tko li ju je postavio?) na kojoj piše kako se tu radi o stablu negundovca (Acer Negundo) koje nije baš uobičajeno u ovim krajevima.

Vrlo lijepo što je nepoznati netko zasadio ovo drvo usred raskršća, još je ljepše što su ga susjedi i prolaznici očuvali svih ovih godina, a također mi se jako sviđa nova tablica sa imenom stabla ... Želio bih našem gradu više ovakvih intimnih kutaka kao što je ovaj!



Snimio: Vanja

Oznake: postojnska, bledska, bohinjska, trešnjevka, Voltino, drvo, negundovac, Kružni tok

Ulaz. Snimio: Vanja


Jedan od novijih paviljona Grada mladih. Snimio: Vanja

Prije desetak dana posjetio sam sa klincima Grad mladih odnosno nekadašnji Pionirski grad. Posljednji put sam tamo bio davnih ranih 70-ih, kada sam do njega ponekad zašao sa svojim roditeljima ... nije da mi je to bilo najomiljenije izletište, čak ga niti jednom nisam posjetio sa školom (a u vrtić nisam ni išao), ali mi je svejedno to naselje ostalo u uspomeni kao djelić mog djetinjstva.. I kad sam pretprošle nedjelje odlučio ponovo svratiti pomalo sam se pribojavao tog susreta, ponajviše jer nisam znao u kakvom će me stanju on dočekati. Znao sam da klinci vrtićke dobi i oni iz nižih razreda osnovne škole redovno odlaze tamo, no svejedno sam se bojao da će cijeli kompleks možda ostaviti na mene dojam zapuštenosti i nemara.

No, dobra je vijest da je Pionirac odnosno Grad mladih u posve dobrom stanju. Naravno, to ne znači da je u međuvremenu postao Disneyland (i dobro je što nije! ), većina objekata čak nije ni obnovljena ... no, on svoje godine nosi ponosno i bez srama. Livade su pokošene, šuma uredna, sprave na dječjem igralištu su ispravne (iako stare - no, mislim da je to ovim novim dječjim generacijama čak i zanimljivo), a objekti ... velika većina su stari, no izvana izgledaju da su u prihvatljivom stanju (osim jednoga na rubu šume koji je propao), a restoran je, premda pomalo staromodan, sasvim u redu i, za razliku od mnogih drugih objekata te dobi, ima vrlo lijep i svježe obnovljen WC.

Ukupni dojam mi je pozitivan, pogotovo zbog vidljive brige za objekte i okolicu - možda pavioljoni i jesu stari, ali su, vidi se, uredni i čisti, čini se da se održavaju s trudom i ljubavlju.

Zna li itko od vas nešto više o povijesti Grada mladih?

Pokušao sam naći nešto na webu, no osim njihove web stranice sa minimum podataka i teksta iz registra zaštićenih kulturnih dobara grada Zagreba (vidi dolje!) nisam uspio naći ništa više, a moja zamolba mailom voditeljici objekta za malo više podataka nije urodila plodom.

Evo što piše u registru (link):

Povijesni dio kulturno-povijesne cjeline "Pionirski grad" (Grad mladih), izgrađen 1948. -1953. godine, jedinstveni je sačuvani primjer arhitekture javne namjene iz prvih poslijeratnih godina u gradu Zagrebu namijenjen rekreaciji djece uz edukaciju. Urbanist Josip Seissl i arhitekt Ivan Vitić bili su nosioci izrade programa i planiranja kompleksa. Unutar šumske površine smještajni su paviljoni za muziku, kiparstvo, slikarstvo, kazalište, škola, gospodarski paviljoni i drugi, koje je uz Vitića projektirao i Marijan Haberle. Hortikulturno uređenje "Pionirskog grada" djelo je dvaju naših eminetnih krajobraznih arhitekata, Zvonimira Frölicha i Pavla Ungara.

Prošećimo se malo po naselju!


Ovaj tunel od betonskih cijevi se nije promijenio od moje mladosti! Snimio: Vanja


Jedan od rijetkih starih tobogana u besprijekornom stanju. Snimio: Vanja


Još jedan retro-detalj: tobogan završava u pješčaniku obrubljenom medvedničkim zelenkastim kamenom, tako tipičnom za gradnju tog razdoblja! Snimio: Vanja


"Baterija" starih njihaljki. Snimio: Vanja


I ova čudna penjačka građevina nije puno drukčija nego u 70-tima ... i još je potpuno funkcionalna. Snimio: Vanja


No, nisu sve sprave muzejski primjerci - ovo "penjalište" je jedinstveno u Zagrebu i u vrlo dobrom stanju. Snimio: Vanja


U bestežinskom stanju. Snimio: Vanja


U labirintu penjališta. Snimio: Vanja


Klackalice sa tunelićem za puzanje za manje klince. Snimio: Vanja


Ovaj dječji WC izvana izgleda posve dobro, no ipak bih vam preporučio da ga zaobiđete, čak i ako vas stisne ... Snimio: Vanja


Jedan od zatvorenih objekata. Snimio: Vanja


Napuštena baraka usred šumice - danas očito poligon za drvodjelske i grafiterske radove. Snimio: Vanja


Ovaj paviljon je jedini u raspadu, izgleda da je nastradao u požaru. Snimio: Vanja


Idilično. Snimio: Vanja


Jedan od centralnih objekata na brežuljku u više nego dobrom stanju. Snimio: Vanja


Tipičan paviljon za smještaj djece. Snimio: Vanja


Skulptura Josipa i Ivana Cikača "Majka i dijete" (potsvaljena 1987.). Snimio: Vanja


Skulptura "Stup svečanosti" Milene Lah (postavljeno 1985.) na vršnoj livadi sa pogledom prema Dubravi i Žitnjaku. Snimio: Vanja


Teleobjektivom približena panorama grada. Snimio: Vanja


Pogled niz padinu. Snimio: Vanja


Aleja paviljona. Snimio: Vanja


Tako tipična nezaboravna velika lampa sa brojem paviljona. Snimio: Vanja


Jedan paviljon je taman dovoljno velik za jednu vrtićku grupu. Snimio: Vanja


Paviljon "en face". Snimio: Vanja


Pogled prema restoranu na vrhu brijega. Snimio: Vanja


Ulaz u restoran - ima veliku lijepu terasu, dovoljno mjesta i unutra, a radi i za građanstvo (obiteljski kompletni meni je 35 kn). Snimio: Vanja


Terasa kao stvorena za odmor, kao kod najboljeg planinarskog doma! Snimio: Vanja


Velika blagovaonica koja preko tjedna sigurno odjekuje dječjim žamorom. Snimio: Vanja


Snaga hrvatske improvizacije - bubanj veš-mašine kao divovdka pepeljara! Snimio: Vanja


Približavamo se izlazu ... Snimio: Vanja


Još jedan pozdrav prije izlaska! Snimio: Vanja

Na samome kraju - onima starijima je uz uspomene na Pionirski grad vezana i uspomena na Pionirsku željeznicu koja je 16 godina, između 1948.i 1964. godine, prometovala između Dubrave i Slanovca (Markuševečke Trnave). O njoj ću neki drugi put napisati opsežniji post, a do tada pogledajte članak o njoj na web stranici Kluba željezničkih modelara i upoznajte inicijativu za očuvanje te pruge!

Oznake: Pionirski grad, Grad mladih, Dubrava, šetnja

Uvijek mi je zanimljivo pronaći detalje koji se ne uklapaju u cjelinu ... one male, ne uvijek primjetne "kamenčiće" koji vire iz velikog mozaika. Upravo je to slučaj sa svim detaljima iz seoskog života koji su na ovaj (preživljavanjem iz vremena kada se na gradskom prostoru živjelo seoskim životom) ili onaj (novogradnjom) način stigli u gradsku sliku.

Na području Španskog i Prečkog nije tako velika rijetkost vidjeti u vrtu štalu, traktor ili čak konjsku zapregu, no u Rudešu, koji je bliži gradskom centru, su takvi detalji već nestali. Ali, kako bi u naselju ipak ostali tragovi nekadašnjeg života pobrinuo se neznani stanar Rudeškog odvojka koji je u vrtu sagradio pušnicu ... "Dan Republike" je bio prije 12 dana i već je vrijeme da okolicom zavlada miris dima!



Rudeški odvojak. Snimio: Vanja

Oznake: rudeš, Rudeški odvojak, selo, punica

Snimio: Vanja


Umjesto u zatvor, put u samoposlugu.



Vlaška ulica. Snimio: Vanja

Oznake: vlaška, samoposluga, reklama

......


Snimio: Vanja


U gradskoj mreži.



Ugao Draškovićeve i Vlaške, kod Schlosserovih stuba. Snimio: Vanja

Oznake: Intimissimi, vlaška, draškovićeva, reklama, mreža

... i gdje je toplo.

Stoga, dragi radnici Toplane, kada tražite gdje vam instalacija nije dobro izolirana samo pustite mačku da vam to pokaže!



Kod toplovodnog mosta preko potoka Kustošaka kod Rudeške ceste. Snimio: Vanja

Oznake: Toplana, most, kustošak, rudeš, trešnjevka, mačka

Sjećate li se mojeg teksta "Balada o klupi i trgovačkom centru"? U njemu sam prošao kroz sve veće zagrebačke trgovačke centre i proućio koliko se oni brinu za odmor svojih posjetilaca i kakve im mogućnosti odmora pružaju.



Gornja Dubrava na dlanu gledajući je sa parkirališta Garden malla. Snimio: Vanja


Stjecajem okolnosti ponovo sam posljednjih dana posjetio nekoliko trgovačkih centara i upalo mi je u oči kako oni minimalno komuniciraju sa svojom okolinom. Svaki od njih pokušava svojim posjetiocima pokazati monumentalno lice u vidu velike fasade i nadaleko vidljivih reklama te koliko je moguće jednostavniji i pompozniji pristup do svojeg parkirališta ili garaže. No, koliko sam centar, zgrada i njezina okolina, komuniciraju sa okolinom? Otvara li se zgrada prema svojoj okolini - ulaznim portalom, staklenim površinama, terasama? Može li se iz zgrade vidjeti okolina? Kako je s parkiralištem, da li je ono samo funkcionalno ili svojim posjetiocima pruža i poneki oku ugodni prizor ili čak mjesto za odmor (npr poneku klupu)?

Pogledajmo sad kakva su moja zapažanja i slobodno komentirajte!

Westgate: Ovaj centar ima (ne)sreću da je došao prvi na svoju lokaciju izvan dohvata svakog naselja i tu svoju mogućnost slobodnog razvoja i poziciju "otoka" usred ravnice je do sada uglavnom koristio vrlo rezervirano. Zgrada pomalo liči na svemirski brod koji je sletio usred polja, brod koji je okružen parkiralištima sa svih strana, tako da zgrada sama po sebi nema direktni kontakt sa okolinom već se preko parkirališta "pretapa" u okoliš. Sami centar je prema okolini vrlo "neproziran" i ne nudi nikakvu mogućnost vidika što je šteta, jer se s te pozcije vrlo lijepo vidi Medvednica, a u daljini i Samoborsko gorje, a nema nikakvih oku neugodnih prizora u neposrednoj blizini (autoput se nalazi sa leđne strane). Ako se ne varam, jedini lokal koji se pruža prema van je okrenut na jugozapad - možda bi neki ostakljeni pogled preko autoputa na istok bio pravo osvježenje? Parkirališta su predvidiva oblika, a zanimljivi kružni tokovi na prilaznoj cesti i fontana ih čine čak relativno zanimljivima.

King Cross: Komunikacija sa okolinom je minimalna, jedino kroz velike ulazne prostore i manje proširenje (u kojem se nalaze kafići) u sredini centra. Parkiralište je isto "autistično", bez ikakvih detalja koji bi posjetiocima uljepšali dolazak/odlazak. Ne znam zašto planeri nisu predvidjeli neki pješački prolaz/pothodnik na istočnu stranu Škorpikove, već se mora ići na prijelaz sjeverno od kružnog toka?

City Center One West: Još jedan "autist" koji ne pokazuje ama baš nikakvu želju komunikacije sa okolinom (koja, iskreno, baš i nije osobito zanimljiva) već se diči "neprobojnom" fasadom, tek se na terasi 1. kata nalazi manji prostor sa prozorima. Parkiralište - također nula bodova uz ipak jedan osvježavajući detalj - drveće koje je zasađeno na -1 etaži i svojim krošnjama simpatično viri u prizemlje (rješenje je već viđeno u starijem Mercator centru Vukovarskoj, ali je ovdje ljepše izvedeno). Propuštena je šansa sa parkiralištem na terasi sa kojeg samo dvometraši mogu uloviti malo pogleda, a moglo se tu napraviti svašta!

Mercatone: Za njega vrijedi sve što je rečeno za King Cross!

Arena centar: Ovaj centar ima sreću da se uz njega nalazi sportski objekat (dvorana "Arena") s kojom on čini cjelinu i dijeli pješački "otok" okružen prometnicama i naseljem. Teresa restorana brze prehrane gleda na sjever, prema Medvednici i gradu, što je zgodan detalj, a mali park ispred centra je najljepši detalj takve vrste među svim nabrojanim centrima i sam je po sebi privlaćan cilj djeci iz okolice. Parkiralište - ništa posebno osim što se s južne strane terase pruža pogled na južni dio Remetinca.

Avenue Mall: Ovaj centar je jedini koji posve direktno komunicira sa okolinom, što i nije čudo obzirom da se nalazi na prometnom raskršću i u blizini MSU-a. Na žalost, taj kontakt se odnosi samo na kut okrenut križanju, ostatak je posve zatvoren prema okolini. Ovaj centar nema vanjskog parkirališta već samo podzemnu garažu tako da je izvan konkurencije u toj kategoriji.

City Center One East: Još jedan "zatvorenik" s time što je pristupna strana centra (istočna) zatvorena (nagrđena) garažom koja nimalo ne doprinosi izgledu. Zauzvrat, s garaže se ipak pruža kakav-takav pogled na Vukomerec.

Garden Mall: Ovo je jedini veći centar, uz Arenu i Avenue mall, koji barem pokušava stupiti u kontakt sa okolinom i to ponajviše preko ostakljene sjeverne strane i restorana na prvom katu kojem je pogled veliki plus. Isto tako, centar odlikuje najljepši pogled u gradu što se tiče parkirališta - Medvednica i sjeverna Dubrava su kao na dlanu.



Pogled sa parkirališta Garden Malla prema Medvednici. Snimio: Vanja


A sad još kratak pregled manjih meni poznatih centara:

Metro Jankomir: Nula bodova u svim kategorijama - nema prozora, ograđeno parkiralište koje pomalo liči na vojni objekat ...

Konzum Špansko: Jedva malo više od apsolutne nule, ponajviše zbog pogleda sa terasnog parkirališta na okolicu.

Mercator, Zagrebačka avenija: Minimalni pomak od nule zbog malene zelene površine ispred ulaza kojeg ljeti koristi kafić. Pretpostavljam da će situacija biti neizmjerno bolja kad se izgradi produžetak ulice Oranice prema budućem mostu preko Save pa će Zagrebačka cesta vjerojatno postati slijepa na tom dijelu i centar će sa POS naseljem biti povezan šetnicom koja će završavati taman pred ulazom u centar - za njega idealna pozicija!



Mala zelena površina ispred Mercatora koja bi u budućnosti mogla postati dio parka. Snimio: Vanja


Centar Vrbani (bivša NaMa): Centar nimalo ne koristi svoje adute - ulaz na prometno raskršće i park u pozadini, Čak je i parkiralište ograđeno od parka kako ga se ni slučajno ne bi moglo povezati s njime.



Sjeveroistočna strana centra ima staklene površine, no one ne služe ni onima vani ni onima unutra obzirom da ih trgovine ignoriraju). Snimio: Vanja


Južna strana se naslanja na park, no s ove strane nema čak ni pokušaja da se bilo čime (možda kakvim kafićem, prozorom ...) "umekša" prilaz centru. Snimio: Vanja


Point centar Vrbani: Pogled sa prvog kata na naselje i mogućnost virkanja s terase (zanimljiv detalj!) osvježavaju ovu inače sumornu listu trgovačkih centara koji teže izolaciji. Poziciju usred naselja, na najprometnijoj točki (koja pomalo podsjeća na onu Avenue Malla) centar koristi velikim ostakljenim južnim ulazom i malim parkićem ispred njega te priključkom na nedaleku šetnicu kroz naselje. Jedina mogućnost parkiranja je podrumska garaža tako da u toj kategoriji nema bodova.



Portal kojim se Point centar otvara prema jugu. Snimio: Vanja


Nekoliko klupa ispred Point centra. Snimio: Vanja


Getro Vrbani: Sam centar dobiva nulu, dok parkiralište (natkrivena garaža) dobiva pozitivno brojanje zbog lijepog pogleda na Medvednicu i Rudeš.



Pogled na Zagrebačku aveniju iz garaže Getroa. Snimio: Vanja


Rudeš na dlanu. Snimio: Vanja


Pogled prema zapadu na Sky Office i okolinu. Snimio: Vanja


Mercator Vukovarska: Mali (ne osobito uređen) parkić prema Vukovarskoj i samoposlužni restoran sa ostakljenom stranom i ljetnom terasom uzdižu ovaj centar iz prosjeka. Garaža i parkiralište su ukrašeni drvećem koje viri iz podrumeske etaže, no zbog skučenosti prostora ne dolazi do izražaja.

Zaključak: S jedne strane je ovakav poražavajući rezultat shvatljiv - većina centara se nalazi u ne osobito lijepoj okolini, uz glavne prometnice, razna skladišta, poslovne objekte ... gdje zaista nema puno oku ugodnih motiva koji bi vabili za komunikacijom. S druge strane, glavni interes centra je nedvojbenio zadržati svoje posjetioce unutra, tamo gdje je glavni razlog njegova postojanja, kompleks trgovina. Ljepota je tu manje važna, čak možda i ometajuća (pogledajte još jednom moj post o klupama!). No, po meni je zaista šteta što se većina centara ipak začahurila sama u sebe i kontakt sa okolinom im je minimalan. Kad su već ovdje tu gdje jesu i, na žalost, pomalo postaju neizbježni, šteta je što ne sudjeluju ravnopravno u kreiranju ugođaja grada, već se drže po strani kao da ih se to uopće ne tiče.

Oznake: trgovački centri, okoliš, zelenilo, pogled

Kod Grada mladih. Snimio: Vanja

Zanimljivo je kako su tokom godina (ponajviše krajem 90-ih, ako se dobro sjećam) neki dijelovi grada dobili natpisne ploče kao da su samostalna mjesta - Kajzerica, Savski gaj, Granešinski Novaki. S jedne strane je to posve OK, pretpostavljam da dosta posjetilaca obližnjeg grada mladih ne zna pravo ime kvarta koji se nalazi preko ceste (većina ga tak i tak naziva samo "Novaki") kao i drugih kvartova .... no, onda bi to trebalo konzekventno provesti kroz cijeli grad (kao što se to ponegdje i čini, npr u Njemačkoj, ali opet samo za mjesta koja imaju svoje odvojene jedinice teritorijalne samouprave). A kak bi to izgledalo? recimo, vozeći se po Zagrebačkoj aveniji na svakom drugom-trećem semaforu bi za skretače udesno bile žute table sa natpisima "Prečko", "Vrbani", "Staglišće", "Gajevo", "Srednjaci", "Knežija" ... pa onda jedan veliki "Trnje" ....

Vjerojatno bi bilo bolje kada bi table bile bijele (kao što su to sada npr natpisi na putokazima na Zagrebačkoj aveniji) koje simboliziraju da se ne radi o posebnim mjestima već lokalitetima unutar grada.

A za kraj, svo jednog natpisa izvan gradske nomenklature koji teži za većim stupnjem lokalne samouprave za Dubravu!


Pored Narodnog sveučilišta Dubrava. Snimio: Vanja

Oznake: natpisi, Grad mladih, Granešina, Fabijanići