Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja


U Pongračevu, kvartu sjeverno od Remize i tammošnje bivše NaMe, ima jedna sporedna ulica, zove se Rabarova ... a na njenoj sredini nalazi se jedna stara kućica, netipičnog izgleda i zanimljive ograde i dvorišnih vrata ... a njeni su prozori prepuni velikih sukulenata, kao u nekom neobičnom izlogu botaničkog vrta.

Isplati se skrenuti do nje i pogledati kućicu i njene prozore.



Rabarova 18, Pongračevo, Trešnjevka. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, Rabarova ulica, prozor, biljke, pongračevo, kuća

Nove zgrade Pongračeva. Snimio: Vanja

Oznake: pongračevo, trešnjevka, lojtre, ljestve, Take

Ovako je izgledao taj dio Trešnjevke 1929. godine.


A ovako 1947.!


Ruta šetnje, ucrtao Mladen.


Šetnja nazvana "Od najstarije do najnovije Trešnjevke" otvorila je u petak, 30. 09. 2017. jesensku sezonu aktivnosti "Mapiranja Trešnjevke" kao 51. po redu od početka rada projekta u proljeće 2013. Mjesto sastanka je bilo na Trešnjevačkom trgu na kojem se, pored cvjećarskih kioska, skupilo 34 šetača, a cilj nam je bio prošetati se zapadnim dijelom Stare Trešnjevke uz posebno obraćanje pažnje na lokale u Ozaljskoj ulici i šetnju završiti u najnovijem Trešnjevačkom naselju, novoizgrađenom bloku zgrada u Pongračevom.

Na početku šetnje sam naglasio kako je Trešnjevka jedan od ne tako mnogo zagrebačkih kvartova koji imaju izraženi centar (gdje je centar Trnja? Medveščaka?), a to je upravo mjesto na kojem smo se nalazili, Trešnjevački plac. Danas je to trg sa jednom od najvećih gradskih tržnica, tramvajskom vezom sa centrom grada, velikim brojem trgovina i ugostiteljskih lokala, sa križanjem nekih od najvažnijih trešnjevačkih ulica pa čak i sa podzemnim ušćem dvaju trešnjevačkih potoka, Kunišćaka i Jelenovca. A trg je značajan i po činjenici da se upravo kod njega spaja "planirana" Trešnjevka (istočna strana trga i Stare Trešnjevke koja je 20-ih i 30-ih godina prošloga stoljeća izgrađena prema urbanističkom planu) sa "neplaniranom", kaotičnom, "slumovskom" Trešnjevkom (uličicama koje se nalaze južno i zapadno od trga), a valja istaknuti i blizinu Naselja Prve hrvatske štedionice, jednog od najboljih primjera gradskog međuratnog planiranja, koje se nalazi ne tako daleko, sjeverozapadno od trga. Dakle, Trešnjevački trg povezuje sve tri Trešnjevke koje se više nepravilno nego pravilno smjenjuju uzduž i poprijeko cijele Trešnjevke.

No, kod istraživanja i bilježenja povijesti ne treba obraćati pažnju samo na raster ulica i načine stanogradnje, već i na život koji se tokom godina odvija na tim ulicama, lokale koji u njima postoje ili su postojali, otvarali se i zatvarali. Tokom 2016. godine su volonteri IX gimnazije (pod vodstvom profesorice Ingeborg Radimiri) sačinili popis tadašnjeg stanja lokala u najvažnijim trešnjevačkim ulicama (Tratinska, Ozaljska, Selska, Krapinska) i kao slijedeći izazov postavilo se pitanje kakvi su lokali tim ulicama vladali tokom prethodnih desetljeća. Jedan od izvora tih podataka su razni zbornici (npr "Almanah udruženja trgovaca Zagreba, 1932.-1935." ili "Privreda grada Zagreba 1946.-47."), novine, telefonski imenici ... no, posebnu vrijednost donose izjave kazivača koji su bilo osobno, bilo preko svojih roditelja, rođaka, prijatelja bili upućeni u život grada davnih godina i koji mogu ispričati zanimljive priče vezane uz gradski život.

Kao primjer uzeli smo na samome početku šetnje kuću na uglu Ozaljske i Krapinske ulice u kojoj je danas trgovina "Delicija", no do nedavno je tamo bila trgovina "Prehrana" koja je izrasla iz bivše mljekarnice. Sa druge je strane pak bio jedan od prvih gradskih kineskih restorana, otvoren krajem 80-ih godina, koji se brzo ugasio.

Na žalost, već je primjer susjednih kuća pokazao kako slabo pamtimo svakodnevne prizore jer se tek jedan šetač sjetio da je u kući sadašnje Privredne banke Zagreb nekad bila papirnica, a nitko nije znao što se nalazilo na mjestu današnje filijale Fine (nekadašnje Službe Društvenog Knjigovodstva). Neki su se ipak sjetili da je u zgradi gdje su danas smještene društvene organizacije i HVIDR-a nekad bila milicijska stanica.



Šetači se okupljaju na Trešnjevačkom trgu, ispred cvjećarnica. Snimio: Mladen


Uvodno slovo sa kratkim pregledom povijesti Trešnjevačkog trga. Snimio: Mladen


Uvodno slovo iz drugoga kuta Snimio: Mladen


A nakon primjera slaganja puzzlića svakodnevnog trešnjevačkog života kroz desetljeća ušetali smo se u Maglajsku ulicu, uličicu koja počinje na tramvajskoj stanici, jednom od najprometnijih mjesta cijelog kvarta, no ona zapravo samuje, u njoj se nalazi nekoliko lijepo uređenih obiteljskih kuća, ali i jedna zapuštena novogradnja, a na njenom kraju je napuštena kuća koja je, sudeći po lokaciji i kestenima koji su nekad rasli ispred nje, možda nekad bila gostionica. Nakon posjeta toj oazi tišine udaljenoj svega 100 metara od placa na kraju ulice smo prošli ispod provizorne ograde i našli se u Dobojskoj ulici, nasuprot zgradi IX gimnazije (sagrađene 1955., pomoću međunarodnih sredstava) koju smo već posjetili tokom 2016. godine u vrlo zanimljivoj Jane's Walk šetnji. Školsku zgradu smo obišli sa južne strane, kroz lijepi, ali, na žalost, pomalo zapušteni park i uz još zapušteniju verandu koja čeka obnovu. S druge strane smo zaobišli školsku sportsku dvoranu, a iza nje nas je dočekao pogled na dvorišta obiteljskih zgrada o kojima nam je jedan od šetača, inače nekadašnji učenik te gimnazije, ispričao zanimljivu priču: pored škole se nalazi obiteljska kuća obitelji Špišić (iz koje potječe nedavno preminuli pjevač Zvonko Špišić) koja je dva puta tokom 70-ih godima osvajala nagradu tadašnje revije "Vikend" za najljepši zagrebački vrt, a kazivač je imao prilike i osobno posjetiti taj vrt jer je išao u razred sa blizankama iz te obitelji.

Za povratka na Ozaljsku ulicu pogledali smo i zanimljiv grafit "Ako misliš da si premalen da bi imao utjecaja, pokušaj zaspati sa komarcem u sobi" koji se nalazi na zidu školske sportske dvorane. Uskoro smo prošli pored Sokolgradske ulice gdje smo se prisjetili nekadašnje pekare vlasnika Musije koja je u 80-ima radila cijelu noć i bila sastajalište "noćnih ptica" i ne samo sa Trešnjevke, a sjetili smo se i da je u Ozaljskoj ulici, na mjestu današnjeg lokala "To-Mi", prije bila zalogajnica "Bravo Šola" nazvana po čuvenom vrataru rukometne reprezentacije.



Na početku Maglajske ulice. Snimila: Saša Martinović Kunović


Šetači zakrčiše uzanu Maglajsku uličicu. Snimila: Saša Đukić


Još uvijek u Maglajskoj. Snimio: Mladen


Stigli smo i do kraja ulice ... Snimio: Mladen


U džungli Maglajske ... Snimila: Saša Martinović Kunović


Zanimljive pričice male ulice ... Snimila: Saša Martinović Kunović


Spomen ploča pored ulaza u zgradu IX Gimnazije. Snimio: Mladen Sokele


Zgrada IX gimnazije sa dvorišne strane. Snimio: Mladen


Gledamo manje poznato lice IX gimnazije. Snimila: Saša Đukić


Stigli smo i do školske dvorane. Snimio: Mladen


U razgovoru sa veteranima IX gimnazije. Snimila: Saša Martinović Kunović


Razgovaramo o vrtu obitelji Špišić ... Snimila: Saša Martinović Kunović


Na uglu Ozaljske i Sokolgradske ulice. Snimio: Mladen


Pogled u Ozaljsku. Snimila: Saša Đukić.


Prošetali smo se nadalje do Nehajske ulice, neki šetači su se sjetili da je na mjestu danas zatvorenog kafića Berlin na uglu Ozaljske i Okićke bila slastičarnica, malo dalje, na mjestu današnje papirnice, je bila trgovina dječje obuće "Opatija", a u zgradi gdje je danas igračnica i sjedište Hrvatskog košarkaškog saveza bila je tvornica konfekcije "Suvremena žena".

Nekoliko riječi smo rekli i o Parku Stara Trešnjevka. Nekad se zvao Park Veljka Vlahovića, a u njemu je bila i njegova skulptura, uklonjena nakon osamostaljenja Hrvatske. Zgrada općine je bila sagrađena tokom 50-ih godina, zgrade zdravstvene stanice i Doma kulture početkom 80-ih, a nešto ranije sagrađena je i zgrada Policijske stanice u Nehajskoj. U neobičnoj zgradi pored zgrade općine je nekad bio gradski računski centar (preteča današnje tvrtke Apis d.o.o. koja danas ima sjedište u Paljetkovoj ulici u Prečkom), a danas je u njoj Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DZUS).

Skrenuli smo u Trsatsku ulicu, potom u Severinsku. Tamo smo prošli pored više zanimljivih kuća, jedna od njih je ultramoderna (izgrađenu nedavno na mjestu stare kućice), druga je tanjušna i milka boje, treća je mala, nagorena u nekom davnom požaru. Prošli smo i pored Evengelističke crkve, a kod skretanja smo naišli na razgovorljivog stanovnika te ulice koji nam je, uglavnom žaleći se, ispričao nekoliko priča vezanih uz tu i susjedne ulice (glavne teme žalbi su bili previsoki rubnjaci, preširoke zelene površine, neusklađeni zidovi susjednih zgrada ...)

Šetnju smo nastavili kroz Kraljevičku ulicu, na istočnom kraju smo se divili vrtu palmi koje rastu i u dvorištima okolnih kuća. Potom smo skrenuli na jug, u Gvozdansku ulicu, u kojoj smo zatekli majušnu ruševnu kuću, ali i radionicu posljednjeg trešnjevačkog, ali i zagrebačkog licitara. Skrenuli smo potom udesno, u Drežničku ulicu i rekli nekoliko riječi o obitelji Bat i njihovoj vulkanizerskoj radionici, jednoj od najstarijih u gradu, koja se nalazi u paralelnoj Slunjskoj ulici. Ta je obitelj bila poznata i po sponziriranju malonogometne momčadi koja je u 80-ima pobjeđivala na turniru "Kutija šibica". Krenuli smo dalje pored zatvorenog dućana sa reljefom u obliku agave u tegli na fasadi, koja se nalazi na uglu sa Modruškom ulicom, a potom smo iz nje skrenuli u Bribirsku i naposlijetku ušli u polukružnu Driveničku ulicu gdje smo tokom kraće pauze degustirali čvarke sa krajnjeg trešnjevačkog zapada, iz Prečkog.



Već smo u Severinskoj ulici. Snimio: Mladen


Odmorište ... Snimila: Saša Martinović Kunović


Zadnje utočište veterana. Snimio: Mladen


U "slijepom" dvorištu u Severinskoj ulici. Snimio: Mladen


Lijepi detalj ... Snimila: Saša Đukić


Špiglomanija Snimio: Mladen


Zajednička fotka šetača. Snimio: Mladen


Izgorena kućica. Snimio: Mladen


Neobične kuće Severinske ulice (1). Snimila: Saša Đukić


Neobične kuće Severinske ulice (2). Snimila: Saša Đukić


Stara uglovnica ... Snimio: Mladen


Sreli smo ogorčenog susjeda ... Snimila: Saša Martinović Kunović


U prolazu. Snimila. Saša Đukić


Cvijet fasade. Snimio: Mladen


U Kraljevičkoj ulici, zapadni kraj ... Snimio: Mladen


... i istočni kraj, Snimila: Saša Đukić


Pred rušenjem ... Snimio: Mladen


U zapuštenom dvorištu. Snimila: Saša Đukić.


Zelena kućica na uglovnici - nekad trgovina, a danas samuje. Snimio: Mladen


Posljednji trešnjevački licitar. Snimio: Mladen


Raskopana Drežnička ulica. Snimila: Saša Đukić


Agava na fasadi, tek ju rijetki zamijete ... Snimila: Saša Martinović Kunović


Anđeoska kućica ... Snimila: Saša Đukić


Čvarci u Driveničkoj ulici. Snimio: Mladen


Kad smo se odmorili vratili smo se u Bribirsku ulicu iz koje smo, prečicom kroz lokalni kafić, prešli u Crikveničku ulicu. Šetnju smo nastavili uz Selsku cestu gdje smo rekli nekoliko riječi o gradilištu na uglu Grobničke ulice gdje je do skora bila stara zgrada gostionice Jablanica koju su lokalci zvali Koreja, tamo je nekad bio plesnjak, centar kvartovskog života.

Nakon prelaska raskršća Ozaljske i Selske ušli smo u naselje socijalnih stanova građeno 1928. Na samome se uglu nalaze prostori DVD Trešnjevka, u središnjoj zgradi, nekad zdravstvenoj stanici odnosno Pučkom domu je sada Glazbena škola, a iza nje se nalazi nekoliko gradskih ustanova te Mirovni studiji, a kod te smo zgrade vidjeli i dva nova grafita, Lunara i Mirona Milića. U prolazu iza njih je i spomen ploča Titovom boravku u tim zgradama 1928. godine (dakle, još za godine gradnje tih zgrada!) u kojima je između ostaloga bila i posljednja adresa pjesnika Tina Ujevića.
(ako niste znali, sjeverno od tog naselja, tamo gdje je sada Umirovljenički dom, je bilo slično naselje građeno 1927. koje je srušeno prilikom izgradnje doma)



Nakon prolaska kroz kafić izronismo u Crikveničkoj ulici! Snimila: Saša Đukić


"Tito was here!" Snimio: Mladen


Velegradsko lice Trešnjevke - Ozaljska ulica prema Remizi. Snimila: Saša Đukić


Lijepa street art kreacija u naselju na uglu Selske i Ozaljske (autor: Lunar). Snimila. Saša Đukić


Lijepa street art kreacija u naselju na uglu Selske i Ozaljske (autor: Miron Milić). Snimila. Saša Đukić


Pozdrav kolegici po objektivu. Snimila: Saša Đukić


Pogled odozgo! Snimila: Saša Martinović Kunović


Šetnju smo nastavili u smjeru sjevera, do novih zgrada na Pongračevom, na prostoru bivše kasarne JNA (prisutne tamo još u doba između dva rata pod imenom kasarne "Krsto Frankopan" odnosno Logor). To je naselje jednolične i monotone pravokutne strukture, projektirano bez puno mašte i zajedničkih sadržaja, no stanovnici su ipak uglavnom zadovoljni, prvenstveno zbog dobre prometne povezanosti i centralne pozicije unutar Trešnjevke. Posebnu pozornost privlači park koji se nalazi uz Selsku cestu i obuhvaća nekoliko starih kestenovih stabala preostalih iz doba kasarne, no svojim je radikalnim uređenjem izazvao dosta kontroverzi među stručnom javnošću.

I, na "klupama" tog parka je i završena šetnja, šetači su se razišli kućama ili pak sjeli u obližnju kafić na opuštanje nakon cjelopopodnevnog druženja.

A sad pogledajte zbirku odabranih fotografija sa šetnje, zahvaljujem se fotografima Saši Martinović Kunović, Saši Đukić i Mladenu Sokeleu na ustupljenim fotkama!



Usred Pongračeva ... Snimila: Saša Đukić


Nove zgrade Pongračeva. Snimila: Saša Martinović Kunović


Završetak šetnje. Snimila: Saša Martinović Kunović


Svi naši fotografi:



Saša 1. Snimila: Saša 2


Saša 2. Snimio: Mladen


Mladen. Snimila. Saša 2

Oznake: šetnja, trešnjevka, mapiranje trešnjevke, Ozaljska, pongračevo

GPS zapis šetnje, snimio: Mladen Sokele


Skupna fotka šetača na istočnoj tribini terena NK Trešnjevka. Snimio: Branko Margetić


Iza nas je prva ovojesenske šetnja „Mapiranja Trešnjevke“ koju sam poveo kroz Pongračevo i okolicu Remize ... nije to velik kvart i ovoga puta nismo napravili veliku „kilometražu“, ali je, rekao bih, šetnja svejedno uspjela. Između ostaloga, odnosno možda čak ponajviše, zbog zainteresiranih šetača koji su s nama ostalima dijelili svoje kvartovske priče i sjećanja. Ponajviše zahvaljujem vjernom Penziću koji je napokon dočekao da se prošećemo kroz kvart njegova djetinjstva tako da nas je počastio sa nizom zanimljivih pričica i crtica iz bliže i dalje povijesti kvarta. Teško je sve to prenijeti u ovaj medij bloga koji najbolje prihvaća kraće forme, ali ću se potruditi da makar spomenem sve teme o kojima smo razgovarali, a više podataka ćete naći na web stranici „Mapiranja Trešnjevke“ i linkovima koje ću vam dati unutar teksta.

(da ne zaboravim, zahvaljujem se na priloženim fotkama Branku Margetiću!)

Krenimo, dakle, od početka!

Prvu ovojesensku šetnju dočekao je sunčan i svjež dan, u 17h se ispod "vure" na tramvajskom okretištu skupilo 47 šetača - lijepa grupica znatiželjnika spremnih na podužu rundu po Pongračevu! (vjerovali ili ne, niti jednim korakom nismo tu večer izašli iz granica istoimenog Mjesnog odbora! :o) )

Na samome početku, u skladu sa tradicijom, izvadio sam kopije starih planova grada i ispričao ponešto o povijesti Pongračeva (vidi dolje niz važnijih datuma iz povijesti kvarta!), a zatim je nastavio Penzić, koji nam je ispričao nekoliko priča vezanih uz povijesna zbivanja, od storije o bogatoj obitelji Pongratz, "zagrebačkim Rockfellerima", po kojima je i kvart dobio ime, pa do zanimljivih informacija o doseljavanju izbjeglica iz Istre nakon Prvog svjetskog rata.

A tad je došao trenutak da protegnemo nožice! Krenuli smo prvo u pozadinu "Name" (koja već dugo više ne stoluje na toj adresi ...) pogledati artefakte iz njezine povijesti, napuštenu portirnicu sa starim "Milde sorte" satom i zaboravljenim natpisom sa oblastim starim logom tvrtke. Nakon toga krećemo na jug - prvo nas je na štengama uz Ozaljsku prebrojala naša Brojačica (dakle, bilo nas je 47), a onda sam u Puljskoj ulici, pred starom zgradom, ispričao ponešto o planiranom, a nikad ostvarenom "Tramvajskom gradu" (projekt iz 1941., ali zbog rata nikad ostvaren). Povijest Trešnjevke neraskidivo je vezana sa tramvajem, Remiza je jedan od najvažnijih „landmarkova“ (značajnih točaka) ovoga dijela grada i ona dominira svojom okolicom, i fizički i reputacijom.

Nastavili smo šetnju do "Kutije šibica" (nekad dvorane "Ivan Arapović"), uz koju su nekad, umjesto sadašnjih teniskih terena, bila košarkaška igrališta, dom košarkaša i košarkašica "Industromontaže", kasnije "Montinga". Košarkašice su bila evropska klasa, dok su košarkaši bili često na rubu prve i druge lige (iz tog je kluba potekao poznati košarkaš "Cibone" Zoran Čutura!).
(da se ne zaboravi, uz dvoranu se nalazi jedna od najviših zgrada, djelo arhitekta Slavka Jelineka, autora i „Zagrepčanke“, koja je izgrađena 1969. - više detalja pročitajte u članku iz „Glasa Trešnjevke“, broj 8/2009, str 38-41)

Nakon dvorane prošli smo pored igrališta NK Trešnjevka gdje smo popričali o povijesti kluba, a uočili smo i prastari semafor na kojem se rezultat namještao ručno, pomoću tablica sa brojevima. Zatim smo nakratko stali uz istočnu stranu igrališta gdje smo pogledali street art uradak majstora zidne umjetnosti Lonca koji ga je naslikao na zidu zgrade Dječjeg doma.

Već u sumrak stigli smo do Naselja Istrana i invalida, lijepog i mirnog kutka (usprkos buke sa Selske ceste) usred kućica sagrađenih 1929.-1930. Godine. Usprkos idiličnom izgledu i miru, život tu nije lak - kućicama je potrebna obnova i sigurni smo da je za veliku većinu stanara to samo pusti san.

S druge strane ulice nalazi se Zavjetna crkva sveudiljnog euharistijskog klanjanja Corpus Domini u župi Sv. Marka Križevčanina (uz samostan sestara Pohoda Marijina), otvorena 1941., djelo čuvenog slovenskog arhitekta Jožeta Plečnika. Zahvaljujući jednoj od naših šetačica ušli smo nakratko u crkvicu ukrašenu zanimljivim slikama.

Daljnji nas je put vodio uz Selsku cestu, pored Dječjeg doma A.G. Matoša (na mjestu gdjen je nekad bila gradska ubožnica za djecu), pogledasmo preko ulice nekadašnju gostionicu "Jablanica" (zvanu "Koreja") zatim preko raskršća Ozaljske i Selske ceste (gdje je nekad, u maloj kućici živio poznati trener Ivan Đalma Marković) do naselja socijalnih stanova, izgrađenih 1928., u kojem se danas nalazi Muzička škola, a do skora je tamo bio i Vatrogasni dom. Prošli smo kroz naselje i pogledali spomen ploču koja kazuje da se u njemu nekad sakrivao i Josip Broz Tito. Nastavljamo s druge strane naselja gdje se nekad nalazilo Javno kupalište (nekadašnja adresa Creska 5), od kojega je do danas ostala samo dotrajala kućica. S druge strane ulice, kakvog li kontrasta, nalazi suvremeni Umirovljenički dom izgrađen 1981. godine.

Nakon nekoliko minuta hoda stižemo Pazinskom ulicom do Lošinjske ulice, lijepog parka sa dječjim igralištem i bloka kuća u kojem su nekad bile kućice ZET-ovih radnika. Do današnjih dana su se sačuvale još samo dvije u izvornom obliku.

Na malom bezimenom trgiću kod raskršća Baštijanove i Vitezićeve ulice popričali smo o zabavama koje su se nekad održavale na njemu. To je još jedna specifičnost Pongračeva - centri ljudskih aktivnosti, trgovi u smislu njihove funkcije, nemaju formalni status trga, ime (upravo spomenuta lokacija te samo okretište tramvaja na Ljubljanici), dok prostori koji se nazivaju trgovima (Istarski i Opatijski) to zapravo nisu.

Šetnju nastavljamo Rabarovom ulicom prema gradilištima naselja koje je nastalo na terenu bivše kasarne (artiljerija). Dalje idemo u zavojitu Stubičku ulicu, pored bivših "bugarskih" vrtova. Stižemo do bivšeg igrališta NK Končar koje je u godinama nakon Drugog svjetskog rata bilo logor za njemačke zatvorenike koji su radili u Končaru (tada još Siemensu).

Prolazimo kroz Ladučku ulicu, a onda prečicom kroz jedno dvorište, u slijepu Šenkovečku ulicu. Nastavljamo uz potok Črnomerec, prelazimo Baštijanovu i divimo se ogromnoj iskopanoj rupi u koji je položen dio cijevi kroz koju će, čini se, teći potok Črnomerec.

Na kraju prolazimo i pored Opatijskog trga i "Tetris" kućice nazad do okretišta gdje završavamo sa šetnjom. Šetnja je potrajala, gotovo tri sata, ali vjerujem da nitko nije požalio!

Evo na kraju i „vremenske crte“ tog kvarta i važnijih okolnih građevina!

Od 1853.: Vojne vježbe na poljiam Pongračeva („Exerzierplatz“)
1901. Počinje rad Samoborčeka
23.06.1910. : Prvi let aviona Slavoljuba Penkale, pilotirao tehničar Dragutin Novak, na terenu bivše kasarne u Selskoj cesti
Kraj 20-tih godina 20. st: Obitelj Pongratz (pro)daje područje Pongračeva gradu Zagrebu
1926. : Osnovano NK Panonia, preteča današnjeg NK Trešnjevka
1927.-1928.: Gradi se naselje socijalnih stanova na uglu Ozaljske i Selske
1929.: NK Panonia mijenja ime u NK Trešnjevka
1929.-1930.: Gradi se Naselje Istrana i invalida
1931.: Gradi se stambeno naselje za radnike ZET-a
1932. Na prostiru uz Selsku cestu se nalazi Logor (kasarna) Krste Frankopana
1932.: Otvorena Osnovna škola Augusta Šenoe koju pohađa većina učenika iz Pongračeva
1935.: Otvorena nova Remiza na današnjem mjestu (preseljenje dijela bivše Remize s mjesta današnjeg tehničkog muzeja)
1930-te: Na području zapadno od Selske ceste se nalazi Gradska ubožnica, 1939. Se grade zgrade današnjeg Dječjeg doma AG Matoš
1940.: NK Trešnjevka se spaja sa NK Skakavci i preuzima ime NK Trešnjevački skakavci
1941.: Otvara se Zavjetna crkva sveuduljnog euharistijskog klanjanja Corpus Domini u Moščeničkoj ulici (Arhitekt: Jože Plečnik)
1941.: Napravljen projekat za „tramvajski grad“ u okolici Remize (zbog rata nikad pokrenuta izgradnja)
1945.: Nakon završetka Drugog svjetskog rata na mjestu terena bivšeg NK Končar se nalazio logor za ratne zarobljenike
Oko 1945.: Otvoreno nogometno igralište NK Trešnjevka (prije se nalazilo na prostoru današnjih Crikveničke i Trsatske ulice)
1945.: Osnivanje Dječjeg doma AG Matoš u Selskoj cesti
1948. Osnivanje Tvornice dizala Radnik
1950.: Osniva se NK Končar
1954. : NK Končar mijenja ime u NK Elektrostroj
Kraj 50-ih: Zalaganjem Ivana Arapovića izgrađena sportska dvorana „Kutija šibica“, do 1979. najveća sportska dvorana u gradu
1963.: Otvorena tvornica vatrogasnih aparata Pastor (preseljena oko 2010.)
1964.: NK Trešnjevka je u 1. Jugoslavenskoj nogometnoj lizi i natječe se u Kupu velesajamskih gradova (ispada u 1. Kolu)
1965. : Otvoren objekat Dječjeg vrtića Bajka na Opatijskom trgu
1970.: NK Elektrostroj mijenja ime u NK Končar
1971.: Posljednja vožnja Samoborčeka
1972.: Otvara se robna kuća "Nama" na Remizi
1973.: Tvornica dizala Radnik prelazi u sastav Končara
1981.: Otvoren Umirovljenički dom na Trgu Slavoljuba Penkale (nakon rušenja sjevernog dijela naselja socijalnih stanova)
1995.: NK Končar se fuzionira sa NK Zelengaj-Svjetlovod i odlazi sa Pongračeva




Artefakt nekadašnjih vremena, nadstrešnica iz 40-ih godina. Snimio: Branko Margetić


Pred Remizom, novi tramvaji. Snimio: Branko Margetić


... i stari tramvaj. Snimio: Branko Margetić


Prošlo je "5 i 5", vrijeme je za početak priče. Snimio: Branko Margetić


Gledamo stare planove grada ...Snimio: Branko Margetić


Penzić ima riječ! Snimio: Branko Margetić


Pred starom portom "Name" sa stražnje strane zgrade - a unutra: prašina i stari "Milde sorte" sat. :o) Snimio: Branko Margetić


Posljednje mjesto na kojem se ovdje još može vidjeti logo. Snimio: Branko Margetić


Grupna šetnja Puljskom ulicom. Snimio: Branko Margetić


U polukrugu. Snimio: Branko Margetić


Pokoja riječ o NK Trešnjevka ...Snimio: Branko Margetić


Iz prošlih vremena: Stari "ručni" semafor na terenu NK Trešnjevka. Snimio: Branko Margetić


Jedna od najviših zgrada Trešnjevke, nekad zvana i "Trešnjevačka ljepotica". Snimio: Branko Margetić


Nekoliko riječi o "Kutiji šibica". Snimio: Branko Margetić


Usred Naselja Istrana i invalida. Snimio: Branko Margetić


Pogled između zgrada ... Snimio: Branko Margetić


U posjetu crkvi ... Snimio: Branko Margetić


Pogled preko kvartovske granice, na bivšu gostionicu "Jablanica" odnosno popularno zvanu "Koreju". Snimio: Branko Margetić


U naselju socijalnih stanova na uglu Ozaljske i Selske. Snimio: Branko Margetić


Tu je nekad svraćao i ugledni gost .. :o) Snimio: Branko Margetić


Nekad davno je tu bilo javno kupalište! Snimio: Branko Margetić


Pao je već i mrak ... Snimio: Branko Margetić


Gradilište trešnjevačkog metroa uz potok Črnomerec! :o) Snimio: Branko Margetić

Oznake: šetnja, Mapiranje Trešnevke, pongračevo, Remiza, trešnjevka

Istočni dio Pongračeva, snimljen sa nebodera pored Remize. Snimio: Vanja


Uskoro, za točno tjedan dana, nam predstoji još jedna šetnja u sklopu projekta "Mapiranje Trešnjevke" i već se veselim što ćemo se ponovo vidjeti "na terenu"!

Dakle, u petak, 23.10.2015., u 17h se okupljamo "ispod sata" na okretištu tramvaja na Remizi (ako ne znate gdje je tamo sat: naći ćete ga tik uz potok!) i krećemo u šetnju Pongračevim te okolicom Remize, kvartom koji se nekad nazivao tada najvažnijom ulicom tog dijela, Vurovčicom. Možda na prvi pogled to ne izgleda kao neko osobito atraktivno odredište, no pogledajmo malo detaljnije što se sve može vidjeti na tom ne odviše velikom području:

- ZET-ovo tramvajsko spremište svima poznato kao Remiza
- sportska dvorana "Kutija šibica"
- naselje Istrana i invalida
- igralište NK Trešnjevka, nekad nogometnog prvoligaša i sudionika evropskog kupa Velesajamskih gradova
- Zavjetna crkva sveudiljnog euharistijskog klanjanja Corpus Domini (projektirao Nikola Plečnik)
- kazalište "Trešnja" (sa 61-godišnjom tradicijom!)
- Dječji dom "Antun Gustav Matoš"
- Naselje socijalnih stanova uz Selsku cestu (1927.-1928.)
- Stambeno naselje za radnike ZET-a (1931.)
- bivša Tvornica dizala Radnik, danas tiskara Znanje
- nikad ostvareni Istarski trg
- naselje na prostoru nekadašnje kasarne "Logor Krste Frankopana"
- igralište NK Končar, poslije Drugog svjetskog rata logor za zarobljene njemačke vojnike
- najvijugaviju ulicu središnje Trešnjevke, Stubičku ulicu
- zgrade za radnike Industrogradnje

Kao što vidite, ovaj nam kvart pruža više nego dovoljno "štofa" za još jednu zanimljivu šetnju (naravno, očekujte puno detalja vezanih uz ove i još neke druge teme koje ćemo dotaknuti tokom šetnje!) i vjerujem da ćemo provesti ugodna 2-3 sata šećući se uzduž i poprijeko po kvartu!

Nadam se da se vidimo slijedećeg petka!

Oznake: mapiranje trešnjevke, pongračevo, trešnjevka, šetnja

Zaista je već bilo krajnje vrijeme za dolazak proljeća!
(pa vam u to ime donosim dvije procvale ograde ... ))



Rudeški ogranak. Snimio: Vanja


Slatinska ulica, Trešnjevka. Snimio: Vanja

Oznake: ograde, proljeće, trešnjevka, rudeš, pongračevo

Prekjučer napisah ovaj tekst za Mapiranje Trešnjevke, no, čini mi se da bi mogao biti zanimljiv i za širu publiku - stoga, evo ga i ovdje!

---

Pongračevo je pomalo neobičan kvart – pruža se između potoka Črnomerca na zapadu i Selske ceste na istoku te Klanječke ulice na sjeveru i Ozaljske na jugu, no njegovo glavno okupljalište i pravi centar nalaze se na samom rubu, kod Remize. Kroz Pongračevo vode tek dvije transportno značajnije ulice, Baštijanova u smjeru istok-zapad te Vitezićeva-Stubička u smjeru sjever-jug, no pravi glavni transportni pravci nalaze se na njegovom obodu – to su Ozaljska i Selska cesta.

Naravno, nije to jedini takav kvart niti u Zagrebu niti na Trešnjevci (na sličan način funkcioniraju recimo i Rudeš ili Gredice), no posebnost Pongračeva je ta da taj kvart ima trgove bez imena i imena bez trgova! Kako to, pitate se vi? Evo, ovako!

Službeno se na području Pongračeva nalaze tri trga – Istarski trg, Opatijski trg i Trg Slavoljuba Penkale. O Istarskom trgu je ponešto već rečeno u jednom mojem prijašnjem postu – nekad je to bila oveća čistina uz raskršće Selske ceste i Baštijanove ulice, no tad je na njoj sagrađena tvornice dizala Radnik koje je poslije uključena u tvornicu Končar, a sada je tamo tiskara Znanja.



Jedna od kuća na nepostojećem Istarskom trgu. Snimio: Vanja


Opatijski trg je također “fantomski” trg – na njemu se nalazi jedna od zgrada dječjeg vrtića Bajka i uz njega tamo nema nikakvih drugih javnih površina.



Objekt Dječjeg vrtića Bajka na Opatijskom trgu. Snimio: Vanja


Treći trg, Trg Slavoljuba Penkale, najbliži je klasičnom trgu, no i on je zauzet građevinom, Domom umirovljenika koji se upravo ove godine ograđuje ogradom tako da i uz njega de facto nema javne površine.



Trg Slavoljuba Penkale, ulaz u Umirovljenički dom. Snimio: Vanja


Dakle, niti jedan od ta tri trga zapravo nije trg u klasičnom smislu riječi, već samo nosi takvo ime.

S druge strane postoje lokacije koje po imenu nisu trgovi, no funkcioniraju kao trgovi. Najvažniji takav “trg” je okretište tramvaja na Remizi koje je zaslužilo status trga jer je pravi centar cijelog tog dijela grada, to je najzapadnija točka nekadašnje “stare” Trešnjevke. Uz tramvaj, autobuse, trgovine, banku, poštu, pekare, kafiće to je točka koju svaki dan prolaze deseci tisuća Trešnjevčana.



Kod Remize. Snimio: Vanja


Drugi “trg” je raskršće Baštijanove i Vitezićeve ulice – tamo se nalazi trgovina Dione, pekara, nekad je tamo bila i gostiona, a slobodan prostor, koji sada služi kao neuređeno parkiralište, bi se uz malo ulaganja mogao urediti kao lijepi lokalni centar.



"Trg" kod raskršća Baštijanove i Vitezićeve ulice. Snimio: Vanja


Treći “trg” se nalazi tek nešto južnije, uz Lošinjsku ulicu. Tamo je ugodan park sa dječjim igralištem – za razliku od gorespomenutog centra uz Baštijanovu koji je malo komercijalno središte, ovaj park je njegov umirujući antipod i zapravo jedina uređena zelena površina u Pongračevom uz pojas uz potok Črnomerec.



Park uz Lošinjsku ulicu. Snimio: Vanja


Dakle, Pongračevo ima tri trga koji su to samo po imenu te tri “trga” koji imaju funkciju, ali ne i ime. S iščekivanjem očekujemo dovršenje izgradnje na prostoru nekadašnje kasarne na kojem bi se napokon mogao pojaviti prvi “pravi” trg Pongračeva, koji će to biti i po imenu i po funkciji.

(zahvaljujem se GP-u na pomoći kod pripreme fotografija)

Oznake: pongračevo, trg, Opatijski trg, Istarski trg, Trg Slavoljuba Penkale