Marketing
Mapiranje Trešnjevke: Šetnja Pongračevim
GPS zapis šetnje, snimio: Mladen Sokele
Skupna fotka šetača na istočnoj tribini terena NK Trešnjevka. Snimio: Branko Margetić
Iza nas je prva ovojesenske šetnja „Mapiranja Trešnjevke“ koju sam poveo kroz Pongračevo i okolicu Remize ... nije to velik kvart i ovoga puta nismo napravili veliku „kilometražu“, ali je, rekao bih, šetnja svejedno uspjela. Između ostaloga, odnosno možda čak ponajviše, zbog zainteresiranih šetača koji su s nama ostalima dijelili svoje kvartovske priče i sjećanja. Ponajviše zahvaljujem vjernom Penziću koji je napokon dočekao da se prošećemo kroz kvart njegova djetinjstva tako da nas je počastio sa nizom zanimljivih pričica i crtica iz bliže i dalje povijesti kvarta. Teško je sve to prenijeti u ovaj medij bloga koji najbolje prihvaća kraće forme, ali ću se potruditi da makar spomenem sve teme o kojima smo razgovarali, a više podataka ćete naći na web stranici „Mapiranja Trešnjevke“ i linkovima koje ću vam dati unutar teksta.
(da ne zaboravim, zahvaljujem se na priloženim fotkama Branku Margetiću!)
Krenimo, dakle, od početka!
Prvu ovojesensku šetnju dočekao je sunčan i svjež dan, u 17h se ispod "vure" na tramvajskom okretištu skupilo 47 šetača - lijepa grupica znatiželjnika spremnih na podužu rundu po Pongračevu! (vjerovali ili ne, niti jednim korakom nismo tu večer izašli iz granica istoimenog Mjesnog odbora! :o) )
Na samome početku, u skladu sa tradicijom, izvadio sam kopije starih planova grada i ispričao ponešto o povijesti Pongračeva (vidi dolje niz važnijih datuma iz povijesti kvarta!), a zatim je nastavio Penzić, koji nam je ispričao nekoliko priča vezanih uz povijesna zbivanja, od storije o bogatoj obitelji Pongratz, "zagrebačkim Rockfellerima", po kojima je i kvart dobio ime, pa do zanimljivih informacija o doseljavanju izbjeglica iz Istre nakon Prvog svjetskog rata.
A tad je došao trenutak da protegnemo nožice! Krenuli smo prvo u pozadinu "Name" (koja već dugo više ne stoluje na toj adresi ...) pogledati artefakte iz njezine povijesti, napuštenu portirnicu sa starim "Milde sorte" satom i zaboravljenim natpisom sa oblastim starim logom tvrtke. Nakon toga krećemo na jug - prvo nas je na štengama uz Ozaljsku prebrojala naša Brojačica (dakle, bilo nas je 47), a onda sam u Puljskoj ulici, pred starom zgradom, ispričao ponešto o planiranom, a nikad ostvarenom "Tramvajskom gradu" (projekt iz 1941., ali zbog rata nikad ostvaren). Povijest Trešnjevke neraskidivo je vezana sa tramvajem, Remiza je jedan od najvažnijih „landmarkova“ (značajnih točaka) ovoga dijela grada i ona dominira svojom okolicom, i fizički i reputacijom.
Nastavili smo šetnju do "Kutije šibica" (nekad dvorane "Ivan Arapović"), uz koju su nekad, umjesto sadašnjih teniskih terena, bila košarkaška igrališta, dom košarkaša i košarkašica "Industromontaže", kasnije "Montinga". Košarkašice su bila evropska klasa, dok su košarkaši bili često na rubu prve i druge lige (iz tog je kluba potekao poznati košarkaš "Cibone" Zoran Čutura!).
(da se ne zaboravi, uz dvoranu se nalazi jedna od najviših zgrada, djelo arhitekta Slavka Jelineka, autora i „Zagrepčanke“, koja je izgrađena 1969. - više detalja pročitajte u članku iz „Glasa Trešnjevke“, broj 8/2009, str 38-41)
Nakon dvorane prošli smo pored igrališta NK Trešnjevka gdje smo popričali o povijesti kluba, a uočili smo i prastari semafor na kojem se rezultat namještao ručno, pomoću tablica sa brojevima. Zatim smo nakratko stali uz istočnu stranu igrališta gdje smo pogledali street art uradak majstora zidne umjetnosti Lonca koji ga je naslikao na zidu zgrade Dječjeg doma.
Već u sumrak stigli smo do Naselja Istrana i invalida, lijepog i mirnog kutka (usprkos buke sa Selske ceste) usred kućica sagrađenih 1929.-1930. Godine. Usprkos idiličnom izgledu i miru, život tu nije lak - kućicama je potrebna obnova i sigurni smo da je za veliku većinu stanara to samo pusti san.
S druge strane ulice nalazi se Zavjetna crkva sveudiljnog euharistijskog klanjanja Corpus Domini u župi Sv. Marka Križevčanina (uz samostan sestara Pohoda Marijina), otvorena 1941., djelo čuvenog slovenskog arhitekta Jožeta Plečnika. Zahvaljujući jednoj od naših šetačica ušli smo nakratko u crkvicu ukrašenu zanimljivim slikama.
Daljnji nas je put vodio uz Selsku cestu, pored Dječjeg doma A.G. Matoša (na mjestu gdjen je nekad bila gradska ubožnica za djecu), pogledasmo preko ulice nekadašnju gostionicu "Jablanica" (zvanu "Koreja") zatim preko raskršća Ozaljske i Selske ceste (gdje je nekad, u maloj kućici živio poznati trener Ivan Đalma Marković) do naselja socijalnih stanova, izgrađenih 1928., u kojem se danas nalazi Muzička škola, a do skora je tamo bio i Vatrogasni dom. Prošli smo kroz naselje i pogledali spomen ploču koja kazuje da se u njemu nekad sakrivao i Josip Broz Tito. Nastavljamo s druge strane naselja gdje se nekad nalazilo Javno kupalište (nekadašnja adresa Creska 5), od kojega je do danas ostala samo dotrajala kućica. S druge strane ulice, kakvog li kontrasta, nalazi suvremeni Umirovljenički dom izgrađen 1981. godine.
Nakon nekoliko minuta hoda stižemo Pazinskom ulicom do Lošinjske ulice, lijepog parka sa dječjim igralištem i bloka kuća u kojem su nekad bile kućice ZET-ovih radnika. Do današnjih dana su se sačuvale još samo dvije u izvornom obliku.
Na malom bezimenom trgiću kod raskršća Baštijanove i Vitezićeve ulice popričali smo o zabavama koje su se nekad održavale na njemu. To je još jedna specifičnost Pongračeva - centri ljudskih aktivnosti, trgovi u smislu njihove funkcije, nemaju formalni status trga, ime (upravo spomenuta lokacija te samo okretište tramvaja na Ljubljanici), dok prostori koji se nazivaju trgovima (Istarski i Opatijski) to zapravo nisu.
Šetnju nastavljamo Rabarovom ulicom prema gradilištima naselja koje je nastalo na terenu bivše kasarne (artiljerija). Dalje idemo u zavojitu Stubičku ulicu, pored bivših "bugarskih" vrtova. Stižemo do bivšeg igrališta NK Končar koje je u godinama nakon Drugog svjetskog rata bilo logor za njemačke zatvorenike koji su radili u Končaru (tada još Siemensu).
Prolazimo kroz Ladučku ulicu, a onda prečicom kroz jedno dvorište, u slijepu Šenkovečku ulicu. Nastavljamo uz potok Črnomerec, prelazimo Baštijanovu i divimo se ogromnoj iskopanoj rupi u koji je položen dio cijevi kroz koju će, čini se, teći potok Črnomerec.
Na kraju prolazimo i pored Opatijskog trga i "Tetris" kućice nazad do okretišta gdje završavamo sa šetnjom. Šetnja je potrajala, gotovo tri sata, ali vjerujem da nitko nije požalio!
Evo na kraju i „vremenske crte“ tog kvarta i važnijih okolnih građevina!
Od 1853.: Vojne vježbe na poljiam Pongračeva („Exerzierplatz“)
1901. Počinje rad Samoborčeka
23.06.1910. : Prvi let aviona Slavoljuba Penkale, pilotirao tehničar Dragutin Novak, na terenu bivše kasarne u Selskoj cesti
Kraj 20-tih godina 20. st: Obitelj Pongratz (pro)daje područje Pongračeva gradu Zagrebu
1926. : Osnovano NK Panonia, preteča današnjeg NK Trešnjevka
1927.-1928.: Gradi se naselje socijalnih stanova na uglu Ozaljske i Selske
1929.: NK Panonia mijenja ime u NK Trešnjevka
1929.-1930.: Gradi se Naselje Istrana i invalida
1931.: Gradi se stambeno naselje za radnike ZET-a
1932. Na prostiru uz Selsku cestu se nalazi Logor (kasarna) Krste Frankopana
1932.: Otvorena Osnovna škola Augusta Šenoe koju pohađa većina učenika iz Pongračeva
1935.: Otvorena nova Remiza na današnjem mjestu (preseljenje dijela bivše Remize s mjesta današnjeg tehničkog muzeja)
1930-te: Na području zapadno od Selske ceste se nalazi Gradska ubožnica, 1939. Se grade zgrade današnjeg Dječjeg doma AG Matoš
1940.: NK Trešnjevka se spaja sa NK Skakavci i preuzima ime NK Trešnjevački skakavci
1941.: Otvara se Zavjetna crkva sveuduljnog euharistijskog klanjanja Corpus Domini u Moščeničkoj ulici (Arhitekt: Jože Plečnik)
1941.: Napravljen projekat za „tramvajski grad“ u okolici Remize (zbog rata nikad pokrenuta izgradnja)
1945.: Nakon završetka Drugog svjetskog rata na mjestu terena bivšeg NK Končar se nalazio logor za ratne zarobljenike
Oko 1945.: Otvoreno nogometno igralište NK Trešnjevka (prije se nalazilo na prostoru današnjih Crikveničke i Trsatske ulice)
1945.: Osnivanje Dječjeg doma AG Matoš u Selskoj cesti
1948. Osnivanje Tvornice dizala Radnik
1950.: Osniva se NK Končar
1954. : NK Končar mijenja ime u NK Elektrostroj
Kraj 50-ih: Zalaganjem Ivana Arapovića izgrađena sportska dvorana „Kutija šibica“, do 1979. najveća sportska dvorana u gradu
1963.: Otvorena tvornica vatrogasnih aparata Pastor (preseljena oko 2010.)
1964.: NK Trešnjevka je u 1. Jugoslavenskoj nogometnoj lizi i natječe se u Kupu velesajamskih gradova (ispada u 1. Kolu)
1965. : Otvoren objekat Dječjeg vrtića Bajka na Opatijskom trgu
1970.: NK Elektrostroj mijenja ime u NK Končar
1971.: Posljednja vožnja Samoborčeka
1972.: Otvara se robna kuća "Nama" na Remizi
1973.: Tvornica dizala Radnik prelazi u sastav Končara
1981.: Otvoren Umirovljenički dom na Trgu Slavoljuba Penkale (nakon rušenja sjevernog dijela naselja socijalnih stanova)
1995.: NK Končar se fuzionira sa NK Zelengaj-Svjetlovod i odlazi sa Pongračeva
Artefakt nekadašnjih vremena, nadstrešnica iz 40-ih godina. Snimio: Branko Margetić
Pred Remizom, novi tramvaji. Snimio: Branko Margetić
... i stari tramvaj. Snimio: Branko Margetić
Prošlo je "5 i 5", vrijeme je za početak priče. Snimio: Branko Margetić
Gledamo stare planove grada ...Snimio: Branko Margetić
Penzić ima riječ! Snimio: Branko Margetić
Pred starom portom "Name" sa stražnje strane zgrade - a unutra: prašina i stari "Milde sorte" sat. :o) Snimio: Branko Margetić
Posljednje mjesto na kojem se ovdje još može vidjeti logo. Snimio: Branko Margetić
Grupna šetnja Puljskom ulicom. Snimio: Branko Margetić
U polukrugu. Snimio: Branko Margetić
Pokoja riječ o NK Trešnjevka ...Snimio: Branko Margetić
Iz prošlih vremena: Stari "ručni" semafor na terenu NK Trešnjevka. Snimio: Branko Margetić
Jedna od najviših zgrada Trešnjevke, nekad zvana i "Trešnjevačka ljepotica". Snimio: Branko Margetić
Nekoliko riječi o "Kutiji šibica". Snimio: Branko Margetić
Usred Naselja Istrana i invalida. Snimio: Branko Margetić
Pogled između zgrada ... Snimio: Branko Margetić
U posjetu crkvi ... Snimio: Branko Margetić
Pogled preko kvartovske granice, na bivšu gostionicu "Jablanica" odnosno popularno zvanu "Koreju". Snimio: Branko Margetić
U naselju socijalnih stanova na uglu Ozaljske i Selske. Snimio: Branko Margetić
Tu je nekad svraćao i ugledni gost .. :o) Snimio: Branko Margetić
Nekad davno je tu bilo javno kupalište! Snimio: Branko Margetić
Pao je već i mrak ... Snimio: Branko Margetić
Gradilište trešnjevačkog metroa uz potok Črnomerec! :o) Snimio: Branko Margetić
Post je objavljen 02.11.2015. u 06:45 sati.