Zaboravljene tržnice (1): Željeznička kolonija
Ne tako davno sjetio sam se nekih od gradskih tržnica koje su nekad bile važna mjesta opskrbe svojih kvartova, a sad su zaboravljene i jedva da uopće egzistiraju.
Jedna od takvih, možda čak najbliže izumiranju, je tržnica u Željezničkoj koloniji, iza Kažotićeva trga. Prije 30-tak godina je to bilo živahno mjesto na kojem sam, s vremena na vrijeme, zalazio sa svojim tatom. Kupili smo kruh u trgovini Prehrane na samome trgu (od trgovine je ostao samo prašnjav izlog sa starim logom), ponekad i nešto od odjeće (u trgovini tekstilom koja je bila u lokalu pored Prehrane), a zatim smo po voće i povrće otišli na tržnicu. Kao što vidite, od tržnice danas nije ostao niti jedan štand u radu (ovo je snimljeno jedne nedjelje, možda je radnim danom ipak malko življe ... iako, sumnjam). Snimio: Vanja Snimio: Vanja A kad smo već na samome trgu, bacimo pogled i na neuobičajeno oblikovanu crkvu svete Krunice (sagrađeno između 1968 i 1971, projektirao arhitekt Branko Pintek) uz koju se nalazi i samostan sv. Dominika s kapelicom (izgrađen 1925.-1927. prema projektu inženjera Ivana Senka). Snimio: Vanja Na samome trgu se nalazi ugodan park sa obnovljenim dječjim igralištem,a sa sjeverne strane je već spomenuta zgrada u kojoj je nekad bila trgovina "Prehrane". Snimio: Vanja Snimio: Vanja A za kraj, ako ne znate tko je bio Augustin Kažotić po kojem je nazvan trg: Trg je imenovan 1928. po dominikancu bl. Augustinu Kažotiću, rođenom u trogirskoj plemićkoj obitelji oko 1260. godine. Godine 1303. imenovan je zagrebačkim biskupom. Obnovitelj je crkvenog i prosvjetiteljskog života u biskupiji. Kažotićeva katedralna škola prva je visoka škola u Hrvatskoj, prvi studij filozofije i teologije kod nas. Umro je i pokopan u Luceri u Italiji 1323. Proglašen je blaženim godine 1702. U zagrebačkoj katedrali uređena mu je kapela 1964., a 1994. pokrenut je postupak proglašenja svetim. A ako želite saznati malko više o Samome kvartu "željezničke kolonije" (koji je zaštićen kao vrijedna arhitektonska cjelina, vidi OVDJE), pogledajte u članak iz časopisa "Maksimir moj kvart" (Broj 35) . |
Savica: Jezerska idila na samo 15 minuta od tramvaja
Zagrepčane riječ "jezero" u velikoj većini slučajeva odmah podsjeća na Jarun ili Bundek, dva najpoznatija zagrebačka jezera, a tek onda možda na Maksimirska jezera ili možda na jezero Čiče pored Velike Gorice koje je jedno vrijeme bilo često posjećivano izletište. No, u Zagrebu i okolici ima i drugih jezera koja nisu ništa manje vrijedna pažnje, a koja poznaju tek ribiči i lokalno stanovništvo. Jedno od njih, čini mi se čak možda i najmanje poznato od svih, jest jezero Savica odnosno jedno od nekad nekoliko prisutnih jezera (točnije nekadašnjih rukavaca Save) na području između Savice i Petruševca od kojih su neka zatrpana posljednjih desetljeća za potrebe izgradnje naselja Borovje.
No, usprkos tome, grad Zagreb je 1991. godine proglasio dio tog područja "značajnim krajobrazom s posebnim zoološkim rezervatom" tako da će bar jedan njegov dio ostati u prirodnom obliku (nadam se barem). Snimio: Vanja Do tog jezera se može doći vrlo lako: bilo kojim tramvajem dođite do Mosta mladosti i zatim se uputite sjevernim savskim nasipom prema Toplani. Nakon otprilike 15 minuta hoda, kada prođete Toplanu, biti ćete već nadomak jezera, ono se nalazi tik uz nasip, dijeli ga samo uska dosta solidna makadamska cesta po kojoj je najlakši prilaz autom, njime samo slijedite nasip od naselja Borovje. Slijedeće dvije fotke prikazuju upravo taj prilaz jezeru odnosno savski nasip na tom dijelu kojeg posjećuju uglavnom "joggeri". Snimio: Vanja Snimio: Vanja Za one sklone avanturi preporučam prilaz od naselja Petruševec: krenite prema Domovinskom mostu i na kružnom toku pred mostom skrenite desno i slijedite glavnu ulicu, samo ravno - ulica se zove Petruševec I. Nakon što dođete do željezničke pruge i posljednje autobusne stanice linije za Petruševečko naselje (217) tada ste na kraju asfalta. No, krenite dalje relativno dobrim makadamom, on će vas podvožnjakom provesti ispod pruge i zatim nakon još 2-3 minute vožnje dovesti do "T" raskršća. Skrenite lijevo, u Črnkovečku ulicu (tu ponovo srećete asfalt!) i slijedite ju do kraja asfalta, ali i još dalje. Slijedeći dio te ulice koji će vas za cca 1 km dovesti do savskog nasipa i jezera je u očajnom stanju - rupe su nebrojene i duboke - no vožnja je moguća i na taj način možete napraviti mali kružni izlet. Pješački prilaz, od spomenutog autobusa, je također mogućnost, dapače vrlo ugodna varijanta, no računajte na cca pola sata hoda - u tom slučaju bi bilo najbolje odmah nakon željezničkog podvožnjaka skrenuti prema nasipu i njime produžiti ka jezeru. Napomena: do Črnkovečke ulice možete doći i nešto kraćim putem, skrenuvši desno prije nadvožnja preko pruge na Radničkoj cesti. Skretanje nije označeno ni na koji način, no prepoznat ćete ga po tome što uska asfaltna cesta odmah nakon skretanja prelazi industrijski željeznički kolosijek koji vodi prema Toplani. Njime samo nastavite ravno sve do naselja i kroz njega i dalje slijedite "rupastu" cestu kao u prethodnom opisu. Evo i pogleda od nasipa prema Petruševečkom naselju u smjeru te čuvene "rupaste" ceste! Snimio: Vanja A sad još nekoliko fotki samog jezera uz koje se nalazi i Ribički dom Športskog ribolovnog društva "Peščenica" (ako ste okrenuti prema sjeverozapadu, panoramu jezera obavezno upotpunjuje slika dimnjaka Toplane, međutim nitko vam ne brani da mu okrenete leđa i uživate u prirodnom ambijentu druge strane jezera!) Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja A kad smo već bili tako blizu Savi onda smo sin (tada, pred mjesec dana, još sa slomljenom rukom) i ja skrenuli malo i do rijeke. I dočekala nas je neobično čista Sava zelenkaste boje i bez smrada, a pronašli smo i ugodnu malu "plažicu" koju očito često upotrebljavaju ribiči. Jedina neugoda vezana uz to mjesto je vezana uz nedaleko odlagalište smeća na Jakuševcu koje se nalazi s druge obale Save i od kojeg se širi neugodan miris kada vjetar puše u nezgodnom smjeru (jugozapad) kao tada. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Ovaj detalj smetlišta je snimljen teleobjektivom, odlagalište se inače vidi samo kao neobičan brijeg sa kojeg dopire buka kamiona "Ćistoće" - vidi pozadinu treće fotke prema gore! Snimio: Vanja |
Zagrebački kazališni amateri su u akciji!
Upravo ovih dana su u toku 33. Susreti kazališnih amatera grada Zagreba (SKAZ), tokom dva tjedna, od 23.03. do 03.04., će u Centru za kulturu Peščenica (Ivanićgradska 41) biti prikazano 39 amaterskih kazališnih predstava.
Dakle, ljubitelji kazališnog amaterizma, navalite ... a ako to niste, ne znači da se ne isplati zaviriti tamo i pogledati koju predstavu. Iz mojeg osobnog iskustva, može se tamo vidjeti svašta: super predstave i one bezvezne, klasične i avangradne, učeničke i penzionerske ... a kako bi vam bilo lakše odlučiti se što gledati, evo vam i programa ovogodišnjeg SKAZ-a: (OVDJE je i link na službenu web stranicu sa rasporedom!) Snimio: Vanja I moja malenkost će biti tamo, nastupam sa Dramskom grupom Studentskog esperantskog kluba, na programu smo 03.04. u 19:30 sati - navratite! Za kraj, evo par fotki sa jedne od mojih meni osobno najdražih predstava, "Galaktička krstarica Seljan Brothers u epizodi: Zid Tame" (žanr: SF trash ) iz 2006. godine za koju sam napisao tekst i napravio režiju, a osim dvaput u Zagrebu prikazana je i po jednom u Sarajevu i Mariboru. Snimila: Kaja Snimila: Kaja Snimila: Kaja Snimila: Kaja Snimila: Kaja Snimila: Kaja |
Tvornica "Gredelj": Tajna riznica zagrebačke tehničke povijesti
Dragi moji, danas vas vodim na jedno egzotično mjesto koje me je oduševilo, a koje nezasluženo živi izvan medijske pozornosti i, što je najgore, možda će već za godinu ili dvije nestati sa lica zemlje. Radi se o tvornici željezničkih vozila "Gredelj" koja u svojim halama sagrađenim od kraja 19. stoljeća naovamo krije mnoštvo zanimljivosti vezanih uz arhitekturu i tehniku proteklih 115 godina.
Snimio: Vanja Naime, Tvornica željezničkih vozila Gredelj utemeljena je 1894.godine kao glavna radionica Mađarskih državnih željeznica za popravak i glavni pregled parnih lokomotiva. Ubrzo nakon osnivanja proširuje svoju djelatnost na izradu dijelova i alata potrebnih za održavanje željezničkih vozila. Tokom godina tvornica se bavi izradom i remontom lokomotiva i vagona, a bavi se i poslovima kovanja i graviranja i umjeravanja opreme te posjeduje mehanički i kemijski laboratorij. U posljednje vrijeme tvornica je postala osobito poznata po izradi novih "Crotram" tramvaja za ZET koje radi u suradnji sa firmom "Končar" . No, za suvremeno poslovanje stari prostori više nisu prikladni i tvornica se već niz godina postepeno preseljeva na novu lokaciju u Vukomercu, a sadašnji prostor (adresa je Trnjanska 1, 100 metara istočno od južnog ulaza u pothodnik željezničkog kolodvora), koji se nalazi u samome centru grada, na ključnoj prometnoj lokaciji između željezničkog i autobusnog kolodvora, je prodan gradu Zagrebu. Za prostor od 130 000 m2 (plus još 30 000 m2 na lokaciji Paromlina) grad Zagreb je početkom srpnja 2006. godine platio "Gredelju" 88 milijuna eura sa namjerom da na tom prostoru sagradi prestižne poslovne i trgovačke prostore (pitam se s koliko nula će se pisati riječ "prestižan" kad se ti prostori doista izgrade? ). OVDJE pročitajte nešto više o toj kupoprodaji! No, u sklopu tvornice nalazi se više cjelina (tvorničke hale, stari vodotoranj itd) koje su zaštićene kao spomenici tehničke kulture ... a čija je sudbina nakon finalne primopredaje krajem 2009. godine upitna. Mili nam gradonačelnik je u svim dosadašnjim prilikama isticao kako će se ta zaštita poštivati i kako "niti jedna lopata neće biti zakopana bez odobrenja struke", ali poznavajući dosadašnja događanja po gradu, od Cvjetnog trga nadalje, ja se ne bih kladio u nedodirljivost tih zaštićenih cjelina, dapače ... :tuzan Stoga, dragi moji čitaoci, ako ikako imate priliku svratite još ove godine u "Gredelj" i pogledajte kako to izgleda danas, jer će možda već sutra na tom mjestu osvanuti nekakav staklenobetonski poslovnokomercijalni ružnodosadni kompleks. A ako nemate tu mogućnost, tada vas pozivam da sa mnom krenete u virtualnu šetnju tvornicom i barem djelomično doživite ugođaj kakav je u njoj vladao u jesen 2006. kada sam ju posjetio sa grupom prijatelja. Posjet je bio sa namjerom upoznavanja sa tim zaštićenim cjelinama, no ljubazni gospodin Špiro iz sektora marketinga, sa kojim sam dogovorio posjet, nam je pokazao čitavu tvornicu i na tome mu još jednom iskreno zahvaljujem. Želio bih još napomenuti da je uz sudbinu tih prostora neraskidivo vezana sudbina zagrebačkog Željezničkog muzeja, koji se nalazi na dijelu lokacije "Gredelja" (u muzej se ulazi samo po najavi, ulaz je moguć ili kroz "Gredelj" ili kroz posebni ulaz s Vukovarske (pored upravne zgrade "Plive"). Željeznički muzej sam posjetio dvaput, jednom za posjeta "Gredelju", a jednom u prosincu 2006 sa grupom djece i roditelja iz udruge "Roda", kojom prilikom nas je vrlo ljubazno ugostila i ravnateljica muzeja, gospođa Bunijevac, i o njemu ću vam pripremiti poseban post, ponovo sa mnoštvom slika. A sad, krenimo u obilazak tvornice! Snimio: Vanja Ulaz se nalazi na vrlo neglamuroznom mjestu - pored ulazne zgrade se nalazi gostionica "Željezničaru" (pretpostavljam "hangout" za lokalne domoroce), a preko puta su ruševine svima poznatog i još uvijek zapuštenog Paromlina. Publika koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, koja se nalazi na svega 200 m od "Gredelja", pojma nema kakvi se pajzlovi nalaze na 2-3 dobačaja kamenom od njih! (ako svraćate u taj kvart nemojte propustiti posjet gostionici XXX koja se nalazi na putu od Pothodnika prema "Gredelju", nju odlikuju originalne drvene klupe iz poznatih vlakova "kaubojaca" koji su carevali zagorskim i dalmatinskim prugama do pred 20-tak godina) Snimio: Vanja Snimio: Vanja Ušli smo u krug tvornice (upravna zgrada se ne razlikuje puno od upravnih zgrada drugih firmi) i potražili gospodina Špiru koji nam je na početku ispričao ponešto o tvornici nekad i danas. Firma trenutno ima oko 1500 zaposlenih (1200 na toj lokaciji i 300 u Vukomercu) i bavi se izradom i remontom vagona i drugih slicnih vozila - ponajvise za Hrvatske zeljeznice, ali i za dosta stranih zeljeznica. Sve to se radi u mnostvu hala (mislim da sam po brojevima nabrojao 60-tak vecih ili manjih prostornih cjelina) od kojih velika vecina potjece s kraja 19 i pocetka 20. stoljeca (dosta prostora, a i poneki od alata potjecu iz doba osnivanja firme). Naravno, svi su tokom vremena prilagodjavani potrebama posla i dopunjavani suvremenom opremom (sad tamo rade i moderni roboti za zavarivanje, automatske prese i glodalice i tokarski strojevi i sl.) no atmosfera je jos uvijek bliza Dickensovim romanima nego suvremenim tvornicama. Snimio: Vanja Ono sto je za posjeta bilo najzanimljive jest: - arhitektura: starinske metalne konstrukcije, sada nekorištena transmisija za pogon dugačkim pokretnim trakama nekad pokretanim velikim motorom, zidovi od cigle, starinski prozori i svjetlarnici - stari strojevi: neki (uglavnom sad stoje nekorišteni) potječu još iz 19. stoljeća: tokarski strojevi, glodalice, preše, oprema ljevaonice, stari vodospremnik za vodu za parnjače (nekad je bio spojen cjevovodom sa Savom kod starog Savskog mosta - još se vide ostaci pumpne stanice kod nasipa) i još puno toga - novi strojevi: zvijezda posjeta je bila kovačnica u kojoj ogromna preša (uz ljudsku pomoć) kuje dijelove koji se ne mogu izraditi automatski: pri svakom udaru preše zatrese se cijeli pod, a veliki užareni metalni komadi predstavljaju nesvakidašnji prizor - način prijenosa: cijeli krug tvornice je ispresijecan prugama svih vrsta i širina kolosijeka - malih vagoneta više nema u upotrebi osim kao posude za skladištenje, no zato smo recimo vidjeli šinsko vozilo sa širinom kolosijeka od cca 20 metara koje prevozi vagone s kraja na kraj firme i od jedne do druge radionice - razne radionice: vidjeli smo svakakve, od radionice u kojoj se izradjuju vagonski kotači i slična teška metalurgija pa do lakirerske, tapetarske, električarske, tiskarske ... Saznali smo da im zbog svega toga gotovo svaki dan dolaze zamolbe za korištenje zgrada ili strojeva kod snimanja povijesnih filmova, dokumentaraca, modnih revija, foto sessiona ... Snimio: Vanja Krenimo sad u tvorničke hale. U ovima se radi remont vagona i opreme za vagone. Primjetite tračnice koje vode sredinom hale (kojom se dovoze vagoni i njihovi dijelovi) i tračnice u svakom od radnih "boksova". Snimio: Vanja Snimio: Vanja Isto tako, primjetne su tračnice kroz većinu hala, dosta njih više nije u funkciji, a po njima su nekad vozili mali vagonetići koji sad većinom služe za odlaganje otpada (recimo metalnih strugotina kao na slici), no neke tračnice su ipak još u upotrebi. Strojevi su nekad bili većinom pokretani velikim remenicama koje su pokretali parni strojevi (na žalost, ostatke tih remenica nisam uspio kvalitetno snimiti ..). Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Naravno, metala ima uokolo u svim mogućim dimenzijama i oblicima ... a jedna od zvijezda posjeta je bila velika preša koju sam vidio u akciji, cijela hala se tresla dok je udarala po užarenom komadu metala kojeg su obrađivali. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Uskoro stižemo u halu gdje se obavljao remont putničkih vagona. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Sve je puno zanimljivih detalja - stari svjetlarnici, električni vodovi, znakovi ... Snimio: Vanja Slijedeća postaja su bili hangari u kojima su se također obnavljali vagoni, njih transportiraju do hangara sa neobičnim šinskim "vozilom" koje u stvari predstavlja mali natkriveni pokretni hangar koji se kreće po šinama s razmakom od nekoliko metara. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Stižemo i u halu u kojoj se izrađuju zagrebački tramvaji. Naravno, nismo odoljeli da se ne slikamo sa ganz friškim primjerkom (u jesen 2006 to je bila još puno veća atrakcija nego danas!). Snimio: Vanja Snimio: Vanja Gledamo početak izrade jednog vagona - ova metalna konstrukcija je u stvari kostur vagona. Snimio: Vanja Stižemo i do starog vodotornja koji se nalazi tik uz Strojarsku cestu ... a ispod njega je mali vrt, oaza zelenila u inače sivosmeđem kompleksu. Snimio: Vanja Prolazimo kroz još nekoliko manjih hala, odlagalište otpada ... stižemo do "južne magistrale" koja nas vodi između manjih objekata do odjela za kemijsku obradu (galvanizacija, lakirnica ...) koji su tek dijelom još u funkciju. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Zajedno sa našim domaćinom krećemo prema Željezničkom muzeju ... taj dio priče ću vam predstaviti u jednom od slijedećih postova! Snimio: Vanja Na samome izlazu, nakon otprilike 3-satnog boravka u firmi, razgledavamo neke od eksponata Željezničkog muzeja koji na ulaznom tvorničkom peronu čekaju obnovu, pozdravljamo se sa našim domaćinom i izlazimo na ulicu bogatiji za jedno zanimljivo i nesvakidašnje iskustvo koje je, na žalost, zasad rezervirano samo za rijetke posjetioce. A nadamo se da će bar dio tih hala, uređaja i atmosfere ostati sačuvan i za buduće generacije, svima koji će ih željeti vidjeti. Snimio: Vanja |
Mudra sova vas gleda ...
Znate li sa koje vas zagrebačke fasade gleda ova mudra sova?
Snimio: Vanja To je zgrada u kojoj se nalazi sjedište škole stranih jezika Sova d.o.o, a čiji je zaštitni znak ova pametna sova. Zgrada se nalazi u Prilazu Đure Deželića, broj 19. (na fasadi se nalazi i zapisana godina 1873., no taj datum je vezan samo uz zgradu, ne i Školu stranih jezika, provjerio sam u školi) Usput, kad smo već kod škola stranih jezika, neki od vas će se sigurno sjetiti vremena otprije 20-30 godina kada je učenje stranih jezika izvan škole bilo neizostavno povezano sa samo dvije gradske ulice, Vodnikovom i Varšavskom, i tek su rijetki pomišljali na učenje u nekoj drugoj instituciji (recimo SUVAG-u, u bivšoj ulici Anke Butorac, a sadašnjoj Kneza Ljudevita Posavskog. Centar za strane jezike u Vodnikovoj 12 je i nadalje suveren u svojoj ulici (iako ima i konkurenciju, na broju 6 su Vita jezici d.o.o.). No imenom i spomenom Varšavske ulice se sad diče najmanje tri škole: već spomenuta Sova d.o.o. (koja je naslijedila već desetljećima poznatu maskotu sove), zatim Svjetski jezici Zagreb d.o.o. te Nova Varšavska d.o.o.. A ako ste se pitali što sova radi na pročelju kuće u Prilazu Đure Deželića, a nije u Varšavskoj, tad pročitajte OVAJ članak. Snimio: Vanja No, vratimo se mi na početak, sad je jasno da najpoznatije zagrebačke sove, one na krovu bivše zgrade Sveučilišne knjižnice, imaju i svoju manju i mlađu sestru! |
Savski mostovi
Za ovaj put vam nudim popis svih dosadašnjih zagrebačkih mostova preko rijeke Save sa godinama izgradnje, a nakon toga ću se u naknadnim postovima detaljnije pozabaviti sa nekima od njih!
Savski cestovni most, novi željeznički most i Jadranski most. Preuzeto sa Wikipedije, autor: Suradnik13
Most slobode i Most mladosti. Preuzeto sa Wikipedije, autor: epepe Pokoji detalj više možete naći na Wikipediji ili u budućim postovima ovdje! |
Večer u zagrebačkom skvotu
Već sam vam najavio da ću vam podnijeti izvještaj sa programa povodom dana žena iz zagrebačkog skvota u napuštenim prostorima firme "Medika" u Pierottijevoj ulici (iza hotela "Opera" tj. bivšeg "Interkontija") - vidi post od 05.03.2009!. I, što rekoh ne porekoh, bijah jučer tamo, zajedno sa sinom i pogledali smo djelić programa - nastup naših prijateljica iz udruge "Didgiland" - a sad vam sljeduje i nekoliko fotografija.
Pogled s ulaza. Snimio: Vanja Što se tiče samog pojma "skvot" odnosno "squat", najbolje pročitajte što o tome piše Wikipedija. Za mene osobno je to zanimljiv i definitivno pozitivan način izražavanja neslaganja sa uobičajenim društvenim normama i iako ja sam živim "uobičajenim građanskim životom" (ma što god to značilo ) podržavam ovakve poteze i projekte, pogotovo kad rezultiraju zanimljivim kulturnim programom kao što je bio ovaj jučer ili kao što su oni koji su se dešavali do skora u "Močvari". O samom prostoru tek toliko da je vrlo živopisan, da bi ga se dalo urediti i iskoristiti za puno različitih namjena, a sadašnje stanje je relativno ok - naravno, nema luksuza, ali nije ni totalni krš. A glavni prostor za okupljanje je vrlo ugodan, namješten kojekakvim starim namještajem, tabureima, stolovima, klupicama, a za potrebe jučerašnjeg programa je bio osvijetljen isključivo svijećama i opremljen zanimljivom "pozornicom" u obliku velikog kreveta sa 4 jastuka. (više o programu "Chilli bara" pogledajte na njihovoj "my space" stranici!) Didgeridoo koncert. Snimio: Vanja "Chilli bar" u središnjem prostoru. Snimio: Vanja Uglavnom, da vam ne pričam suviše, evo još pokoja fotka! "Chilli bar" u središnjem prostoru. Mali salon. Snimio: Vanja Techno-marketing vs. squatteri - baš zgodna "marketinška diverzija" na plakatu za predavanje!. Snimio: Vanja Jedan od još neiskorištenih prostora. Snimio: Vanja Pogled prema Pierottijevoj ulici sa terase. Snimio: Vanja |
Meglenjak danju i noću (zagrebački pozdrav Alpama)
Meglenjak danju i noću
Pogled s Meglenjaka prema Zaprešiću danju i uvečer. Snimio: Vanja Ovaj post posvećujem jednom od najboljih vidikovaca Medvednice - Meglenjaku. Medvednica nije osobito bogata vidikovcima (gotovo čitava planina je prekrivena šumom pa manjkaju stijene i široke livade s kojih bi se pružao pogled) i stoga tih nekoliko mjesta koja pružaju lijepe i prostrane vidike treba posebno cijeniti. A osobito kada se ta mjesta nalaze tako blizu "civilizaciji" kao što je to slučaj sa Meglenjakom. Naime, Meglenjak je dostupan autom gotovo do samog vrha, a pješice je potrebno tek cca pola sata šetnje od najbližeg ZETovog autobusa. Meglenjak danju i uvečer. Snimio: Vanja Meglenjak se nalazi na samom rubu Zagreba, tik iznad ceste koja spaja Podsused sa Zaprešićem, a najlakše ga je prepoznati po anteni T-coma koja se nalazi na samome vrhu. Unatoč skromnoj visini (tek 279 metara) zbog smještaja na krajnjem zapadnom rubu Medvednice od njega se pružaju nevjerojatno široki pogledi. Za bistra dana vidi se na jugu zapadni dio Zagreba, a u njegovoj pozadini Vukomeričke gorice i Petrova gora, desno od njih se u daljini vidi Klek, a zatim još zapadnije čitavo Samoborsko gorje, od Plješivice preko Japetića i Oštrca sve do Cirnika koji se već nalazi u Sloveniji. Pogled na Samobor i Savsku dolinu je prekrasan (lako je uočiti splav koja spaja Zaprešić i Samobor!), a još ljepši na Zaprešić sa okolicom. U daljini se vidi Bizeljsko, Bohor i Kum iznad Zidanog mosta u Sloveniji, a još dalje (vidljivo za lijepih dana) Kamniške alpe na slovensko-austrijskoj granici. Dalje na sjever se vide Donačka gora i brdo Macelj (a iza njih Pohorje), a dalje nadesno Strahinjščica i Ivanščica. Daljnji pogled na istok zatvara glavni greben Medvednice od kojeg se ističu Kameni svatovi. U blizini, ispod njih, se odlično vide naplatne kućice autoceste prema Macelju te gradilište budućeg shopping centra. Klek s Meglenjaka. Snimio: Vanja Alpe s Meglenjaka. Snimio: Vanja Što se prilaza tiče, javnim prijevozom dođite do Podsuseda (bilo linijom 122/123 do Susedgrada ili 119 do Podsuseda - tad morate proći kroz pothodnik ispod pruge i Aleje grada Bologne - ili pak prigradskim vlakom u smjeru Zaprešića). Od centra samo slijedite planinarsku markaciju, koja vas vodi do Aleje Seljačke bune (bacite pogled lijevo na rekonstrukciju kostura prahistorijskog kita koji je tu pronađen pred 150 godina - replika je postavljena 2001. godine u sklopu akcije "Zagreb dok ga još ni bilo" o kojoj će još biti riječi na ovom blogu). Prijeđite ju i nastavite uzbrdo pored bivšeg planinarskog doma (sada devastiranog) i kroz park šumu sa dječjim igralištem. Odmah iza njega imate priliku posjetiti i ostatke zidina starog grada Susedgrada - pogledajte ga, zanimljiv je! Sava s Meglenjaka. Snimio: Vanja Nakon zidina i nadalje slijedite markaciju, prvo stazicom s lijepim pogledom prema Savi, a zatim cestom. Ubrzo stižete na glavniju cestu (orijentir: prastari znak za klizav kolnik), po njoj sasvim kratko desno nadolje, a zatim lijevo uzbrdo ulicom Jagodišće. Slijedite ju do prvog raskršća na kojem ćete skrenuti desno (moguće je ići i lijevo, tim putem se može doći i autom, no ljepši put je desno). Slijedite makadamsku cestu kroz polje i zatim uzbrdo kroz usjek, na izlazu iz usjeka ćete se sresti ponovo sa drugom varijantom puta. Nastavite ravno (tabla kazuje da ste u ulici Put Kamenih svatova) i nakon cca 300 m skrenite na makadamski put lijevo. Cca 500 m pred vama je vrh Meglenjaka sa antenom, ne možete ga promašiti (osim u slučaju guste magle). Gradilište shopping centra s Meglenjaka. Snimio: Vanja Ako dolazite autom, u Jagodišću ne skrećite desno, već lijevo, nakon cca 400 m nestaje asfalt, no solidna makadamska cesta će vas dovesti do već spomenute table za Put Kamenih svatova, a parkirati je najbolje oko 200 m prije samog vrha uz rub puta. Od zanimljivosti na vrhu i okolici vrijedi uz već spomenut park, zidine Susedgrada i pogled spomenuti i stari napušteni betonski stup dalekovoda koji se nalazi 50-tak metara od vrha. Stari stup dalekovoda. Snimio: Vanja Pogled od vrha prema istoku, na početak hrpta Medvednice. Snimio: Vanja I da, za one koji vole preciznost, sama točka vrha je obilježena geodestkim betonskim znakom, cca 20 metara desno od antene. No, najljepši vidik na Zaprešić i okolicu je sa livade zarasle niskim žbunjem par desetaka metara nakon samog vrha. Osim posjeta danju posjetite koji put vrh i navečer ili noću, isplati se! Cvjetić koji naljavljuje proljeće na Meglenjaku. Snimio: Vanja |
"Drek river"
Dragi moji čitaoci, poznato vam je da volim zabadati nos u razna mjesta diljem Zagreba kud običan puk baš i ne zalazi često ... a ovaj put, proteklu subotu, sam se žrtvovao za vas i otišao na mjesto na koje velika većina vas sasvim sigurno neće nikada znači - obišao sam drugi po veličini zagrebački vodotok zvan eufemizmom "odvodni kanal" ili pak poznatijim narodnim imenom "drek river".
Dotični kanal je građen još davne prve polovice prošloga stoljeća kad je potok Medveščak (koji tokom svog toka kroz centar grada skuplja otpadne vode) nadsvođen na potezu od Ksavera sve do Branimirove ulice pa dalje ispod sadašnjeg Autobusnog kolodvora (iza kojeg je nekad, između Držićeve i Strojarske ulice, postojala ulica znakovita imena Kanal i po kojoj je čitav kvart između Strojarske ulice i Radničke ceste dobio istoimeno ime koje danas iščezava) pa sve do raskršća Radničke ceste i Slavonske avenije gdje je izlazio na svijetlo dana kao smrdljiva rječica puna otpada i štakora i nad kojom su redovito lijetali riječni galebovi. "Drek river" je zatim tekao uz Kozari bok (koji možda najviše tom kanalu duguje besprizornu reputaciju najmanje privlačnoga zagrebačkog kvarta), tamo se u njega ulijevao potok Bliznec, i dalje su nastavljali zajedno pored naselja Struge prema Savi u koju se taj smrdljivi vodotok ulijevao pored Ivanje Reke. Danas je situacija drugačija i kanal je zatvoren sve do iza Kozari boka ((pogledajte vijest o svečanom otvaranju radova na kanalizaciji u Kozari boku)), a nakon toga se u donekle uljepšanom izdanju nastavlja do produžene Čulinečke ulice (čiji je dio već izgrađen) gdje ga čeka nešto sasvim drugačije - građevina dostojna bilo kojeg filma znanstvene fantastike: centralni pročistač otpadnih voda grada Zagreba! Cijeli kompleks je ogroman i zauzima cijelo područje između kanala i Save (vidi fotku sa kartom!) - oveći dio je već zauzet bazenima za taloženje i filtriranje otpadnih stvari, no slobodnog prostora ima još. Malo više o pročiščivaču i njegovoj sadašnjoj i budućoj funkciji možete naći i ovdje. Zgrada pročistača. Snimio: Vanja Regulirani, a nenatkriveni dio kanala kod Struga. Snimio: Vanja Karta predjela sa ucrtanim položajem kanala i pročistača. Snimio: Vanja Voda do pročistača je prljavo siva i vrlo mutna, sa blagim smradom po fekalijama i ponekim crknutim štakorom u kanalu (jednog sam htio slikati, no brzo je otplovio ... žive primjereke začudo nisam vidio!), a nakon pročistača (gdje kanal još nije uređen i poprima svoj otprije poznati izgled) je voda crvenkasta i nešto prozirnija, ali zato sa jakim kiselim zadahom. Za usporedbu, što se zadaha tiče, naše otpadne vode nisu ništa smrdljivije od bečkih, slučajno sam pred desetak godina prošao pored potoka Liesing koji u Dunav nosi bečki otpad. Voda prije pročistača. Snimio: Vanja Voda nakon pročistača. Snimio: Vanja Uz kanal vodi solidna makadamska cesta (provozna za sve aute i bez bilo kakvih zabrana), a svakih nekoliko stotina metara preko kanala se nalaze stari mostići koji, čini se, služe samo za dostavu glomaznog otpada kojeg uz kanal ima u većim količinama. Cesta i postrojenje pročistača u daljini. Snimio: Vanja Jedan od mostića preko "Drek rivera". Snimio: Vanja Detalj mostića. Snimio: Vanja Toliko o ovoj smrdljivoj "znamenitosti" Zagreba, svoje putovanje jugoistokom Zagreba sam nastavio kroz obližnje naseelje Struge i kroz Žitnjak do Petruševca, no o tome će biti riječi u nekim budućim postovima ... (opaska: ukoliko ipak netko želi krenuti mojim tragom, najlakše ćete to učiniti tako da krenete Slavonskom Avenijom na istok do raskršća sa Čulinečkom, skrenete desno kod Petrolove pumpe prema Resniku i zatim nastavite samo ravno uz postrojenja Diokija i gradilišta (cijeli kvart izgleda kao prenesen iz Mad Maxa ili nekog sličnog kataklizmičnog filma, sa zarđalim kemijskim postrojenjima, gomilama smeća, šikarama, kamionima i traktorima koji se mimoilaze na uskoj oronuloj cesti ...). Nakon cca 1 km ćete naići na most preko "Drek rivera" i za pročistač skrenite lijevo, a za Struge i dalje prema Žitnjaku i Domovinskom mostu desno.) |
Proslavite Dan žena na alternativni način!
Znam da Dan žena već dugo nije "in" kao datum za obilježavanje, no kako se ovaj blog i ovako često bavi alter-stvarčicama tada će se ova najava baš dobro uklopiti u duh bloga!
Naime, tko želi može večer Dana žena (dakle, nedjelje) provesti i uz raznovrsni muzički i scenski program u Chilli baru u najpoznatijem zagrebačkom skvotu u prostorima bivše tvornice "Medika" u Pierotijevoj ulici (iza hotela "Opera"). Najavu programa pogledajte na linku iz prethodne rečenice, a kako je bilo nadam se da ćete moći čitati i na ovim web stranicama jer planiram svratiti tamo sa ženom i klincima pa da malo vidimo to famozno mjesto i uživo (a osim toga, na programu su i naše prijateljice iz didgeridoo dvojca "Dva daha" pa ćemo im doći pružiti podršku!). Preuzeto sa myspace.com, link u tekstu |
Nessie u Maksimiru (2)
Moja potraga za pravom informacijom o autoru skulpture pored Maksimirske šume je urodila plodom: autor je Ivan Briski, a skulptura se naziva "Dodir".
Zahvaljujem djelatnicima turističko-informacijskog centra na Jelačić-placu na trudu da pronađu za mene ovu informaciju, a vama dajem na korištenje zanimljiv link na web stranice parka Maksimir na kojima možete naći i još neke druge zanimljive informacije! Snimio: Vanja |
< | ožujak, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |