Nepoznati Zagreb

18.03.2009., srijeda

Most na kraju grada

Pitam se, dragi moji blogočitatelji, koliko vas je ikada prošlo preko Domovinskog mosta?

Za one koji žive na istoku ili jugu grada taj most je praktična veza za prelazak preko Save, međutim za ostale (koji su ipak u većini, rekao bih) taj most vrlo vjerojatno ne predstavlja išta više od mjesta koje se povlačilo po novinama pred dvije godine. Čak je tako daleko od gradske urbane jezgre da na većini planova grada ne može biti ni prikazan jer je izvan područja obuhvaćenih kartama.

Pretpostavljam da će konačno proširenje Radničke ceste za koju godinu još ponešto pridonijeti važnosti tog mosta, no sumnjam da će on ikad postati jednako važan kao njegovi zapadniji i uzvodniji kolege ... pa čak ni ako zaista jednom preko njega prijeđe tramvaj za Veliku Goricu (to bih zaista htio doživjeti!).

No, zaista bi bilo šteta ne posjetiti ga, s jedne strane zbog zanimljivog građevinskog rješenja (most se oslanja na debele čelične sajle i pripada grupi zavješenih mostova ... molim stručnjake da me isprave ako griješim!), a sa druge zato što se od njega pruža podosta neobičan pogled i na Medvednicu, koja se od tamo vidi u gotovo cijeloj svojoj dužini, i na rijeku Savu koja je tamo potpuno oslobođena ikakvih gradskih tragova, uz velike livade i stoku koja povremeno pase uz njene obale ... Lonjsko polje nadomak Zagreba! wink

Slijedeće fotogtafije su nastale pred otvorenje mosta, u doba kad most još nije bio otvoren za promet pa smo klinci i ja mogli slobodno se šetati njime i iskoristiti tu priliku za pomalo neuobičajeni foto session.