Marketing
Tvornica "Gredelj": Tajna riznica zagrebačke tehničke povijesti
Dragi moji, danas vas vodim na jedno egzotično mjesto koje me je oduševilo, a koje nezasluženo živi izvan medijske pozornosti i, što je najgore, možda će već za godinu ili dvije nestati sa lica zemlje. Radi se o tvornici željezničkih vozila "Gredelj" koja u svojim halama sagrađenim od kraja 19. stoljeća naovamo krije mnoštvo zanimljivosti vezanih uz arhitekturu i tehniku proteklih 115 godina.
Snimio: Vanja
Naime, Tvornica željezničkih vozila Gredelj utemeljena je 1894.godine kao glavna radionica Mađarskih državnih željeznica za popravak i glavni pregled parnih lokomotiva. Ubrzo nakon osnivanja proširuje svoju djelatnost na izradu dijelova i alata potrebnih za održavanje željezničkih vozila. Tokom godina tvornica se bavi izradom i remontom lokomotiva i vagona, a bavi se i poslovima kovanja i graviranja i umjeravanja opreme te posjeduje mehanički i kemijski laboratorij. U posljednje vrijeme tvornica je postala osobito poznata po izradi novih "Crotram" tramvaja za ZET koje radi u suradnji sa firmom "Končar" .
No, za suvremeno poslovanje stari prostori više nisu prikladni i tvornica se već niz godina postepeno preseljeva na novu lokaciju u Vukomercu, a sadašnji prostor (adresa je Trnjanska 1, 100 metara istočno od južnog ulaza u pothodnik željezničkog kolodvora), koji se nalazi u samome centru grada, na ključnoj prometnoj lokaciji između željezničkog i autobusnog kolodvora, je prodan gradu Zagrebu. Za prostor od 130 000 m2 (plus još 30 000 m2 na lokaciji Paromlina) grad Zagreb je početkom srpnja 2006. godine platio "Gredelju" 88 milijuna eura sa namjerom da na tom prostoru sagradi prestižne poslovne i trgovačke prostore (pitam se s koliko nula će se pisati riječ "prestižan" kad se ti prostori doista izgrade? 
). OVDJE pročitajte nešto više o toj kupoprodaji!
No, u sklopu tvornice nalazi se više cjelina (tvorničke hale, stari vodotoranj itd) koje su zaštićene kao spomenici tehničke kulture ... a čija je sudbina nakon finalne primopredaje krajem 2009. godine upitna. Mili nam gradonačelnik je u svim dosadašnjim prilikama isticao kako će se ta zaštita poštivati i kako "niti jedna lopata neće biti zakopana bez odobrenja struke", ali poznavajući dosadašnja događanja po gradu, od Cvjetnog trga nadalje, ja se ne bih kladio u nedodirljivost tih zaštićenih cjelina, dapače ... :tuzan
Stoga, dragi moji čitaoci, ako ikako imate priliku svratite još ove godine u "Gredelj" i pogledajte kako to izgleda danas, jer će možda već sutra na tom mjestu osvanuti nekakav staklenobetonski poslovnokomercijalni ružnodosadni kompleks. A ako nemate tu mogućnost, tada vas pozivam da sa mnom krenete u virtualnu šetnju tvornicom i barem djelomično doživite ugođaj kakav je u njoj vladao u jesen 2006. kada sam ju posjetio sa grupom prijatelja. Posjet je bio sa namjerom upoznavanja sa tim zaštićenim cjelinama, no ljubazni gospodin Špiro iz sektora marketinga, sa kojim sam dogovorio posjet, nam je pokazao čitavu tvornicu i na tome mu još jednom iskreno zahvaljujem.
Želio bih još napomenuti da je uz sudbinu tih prostora neraskidivo vezana sudbina zagrebačkog Željezničkog muzeja, koji se nalazi na dijelu lokacije "Gredelja" (u muzej se ulazi samo po najavi, ulaz je moguć ili kroz "Gredelj" ili kroz posebni ulaz s Vukovarske (pored upravne zgrade "Plive"). Željeznički muzej sam posjetio dvaput, jednom za posjeta "Gredelju", a jednom u prosincu 2006 sa grupom djece i roditelja iz udruge "Roda", kojom prilikom nas je vrlo ljubazno ugostila i ravnateljica muzeja, gospođa Bunijevac, i o njemu ću vam pripremiti poseban post, ponovo sa mnoštvom slika.
A sad, krenimo u obilazak tvornice!
Snimio: Vanja
Ulaz se nalazi na vrlo neglamuroznom mjestu - pored ulazne zgrade se nalazi gostionica "Željezničaru" (pretpostavljam "hangout" za lokalne domoroce), a preko puta su ruševine svima poznatog i još uvijek zapuštenog Paromlina. Publika koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, koja se nalazi na svega 200 m od "Gredelja", pojma nema kakvi se pajzlovi nalaze na 2-3 dobačaja kamenom od njih!
(ako svraćate u taj kvart nemojte propustiti posjet gostionici XXX koja se nalazi na putu od Pothodnika prema "Gredelju", nju odlikuju originalne drvene klupe iz poznatih vlakova "kaubojaca" koji su carevali zagorskim i dalmatinskim prugama do pred 20-tak godina)
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Ušli smo u krug tvornice (upravna zgrada se ne razlikuje puno od upravnih zgrada drugih firmi) i potražili gospodina Špiru koji nam je na početku ispričao ponešto o tvornici nekad i danas. Firma trenutno ima oko 1500 zaposlenih (1200 na toj lokaciji i 300 u Vukomercu) i bavi se izradom i remontom vagona i drugih slicnih vozila - ponajvise za Hrvatske zeljeznice, ali i za dosta stranih zeljeznica. Sve to se radi u mnostvu hala (mislim da sam po brojevima nabrojao 60-tak vecih ili manjih prostornih cjelina) od kojih velika vecina potjece s kraja 19 i pocetka 20. stoljeca (dosta prostora, a i poneki od alata potjecu iz doba osnivanja firme). Naravno, svi su tokom vremena prilagodjavani potrebama posla i dopunjavani suvremenom opremom (sad tamo rade i moderni roboti za zavarivanje, automatske prese i glodalice i tokarski strojevi i sl.) no atmosfera je jos uvijek bliza Dickensovim romanima nego suvremenim tvornicama.
Snimio: Vanja
Ono sto je za posjeta bilo najzanimljive jest:
- arhitektura: starinske metalne konstrukcije, sada nekorištena transmisija za pogon dugačkim pokretnim trakama nekad pokretanim velikim motorom, zidovi od cigle, starinski prozori i svjetlarnici
- stari strojevi: neki (uglavnom sad stoje nekorišteni) potječu još iz 19. stoljeća: tokarski strojevi, glodalice, preše, oprema ljevaonice, stari vodospremnik za vodu za parnjače (nekad je bio spojen cjevovodom sa Savom kod starog Savskog mosta - još se vide ostaci pumpne stanice kod nasipa) i još puno toga
- novi strojevi: zvijezda posjeta je bila kovačnica u kojoj ogromna preša (uz ljudsku pomoć) kuje dijelove koji se ne mogu izraditi automatski: pri svakom udaru preše zatrese se cijeli pod, a veliki užareni metalni komadi predstavljaju nesvakidašnji prizor
- način prijenosa: cijeli krug tvornice je ispresijecan prugama svih vrsta i širina kolosijeka - malih vagoneta više nema u upotrebi osim kao posude za skladištenje, no zato smo recimo vidjeli šinsko vozilo sa širinom kolosijeka od cca 20 metara koje prevozi vagone s kraja na kraj firme i od jedne do druge radionice
- razne radionice: vidjeli smo svakakve, od radionice u kojoj se izradjuju vagonski kotači i slična teška metalurgija pa do lakirerske, tapetarske, električarske, tiskarske ...
Saznali smo da im zbog svega toga gotovo svaki dan dolaze zamolbe za korištenje zgrada ili strojeva kod snimanja povijesnih filmova, dokumentaraca, modnih revija, foto sessiona ...
Snimio: Vanja
Krenimo sad u tvorničke hale. U ovima se radi remont vagona i opreme za vagone. Primjetite tračnice koje vode sredinom hale (kojom se dovoze vagoni i njihovi dijelovi) i tračnice u svakom od radnih "boksova".
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Isto tako, primjetne su tračnice kroz većinu hala, dosta njih više nije u funkciji, a po njima su nekad vozili mali vagonetići koji sad većinom služe za odlaganje otpada (recimo metalnih strugotina kao na slici), no neke tračnice su ipak još u upotrebi. Strojevi su nekad bili većinom pokretani velikim remenicama koje su pokretali parni strojevi (na žalost, ostatke tih remenica nisam uspio kvalitetno snimiti ..).
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Naravno, metala ima uokolo u svim mogućim dimenzijama i oblicima ... a jedna od zvijezda posjeta je bila velika preša koju sam vidio u akciji, cijela hala se tresla dok je udarala po užarenom komadu metala kojeg su obrađivali.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Uskoro stižemo u halu gdje se obavljao remont putničkih vagona.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Sve je puno zanimljivih detalja - stari svjetlarnici, električni vodovi, znakovi ...
Snimio: Vanja
Slijedeća postaja su bili hangari u kojima su se također obnavljali vagoni, njih transportiraju do hangara sa neobičnim šinskim "vozilom" koje u stvari predstavlja mali natkriveni pokretni hangar koji se kreće po šinama s razmakom od nekoliko metara.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Stižemo i u halu u kojoj se izrađuju zagrebački tramvaji. Naravno, nismo odoljeli da se ne slikamo sa ganz friškim primjerkom (u jesen 2006 to je bila još puno veća atrakcija nego danas!).
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Gledamo početak izrade jednog vagona - ova metalna konstrukcija je u stvari kostur vagona.
Snimio: Vanja
Stižemo i do starog vodotornja koji se nalazi tik uz Strojarsku cestu ... a ispod njega je mali vrt, oaza zelenila u inače sivosmeđem kompleksu.
Snimio: Vanja
Prolazimo kroz još nekoliko manjih hala, odlagalište otpada ... stižemo do "južne magistrale" koja nas vodi između manjih objekata do odjela za kemijsku obradu (galvanizacija, lakirnica ...) koji su tek dijelom još u funkciju.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Zajedno sa našim domaćinom krećemo prema Željezničkom muzeju ... taj dio priče ću vam predstaviti u jednom od slijedećih postova!
Snimio: Vanja
Na samome izlazu, nakon otprilike 3-satnog boravka u firmi, razgledavamo neke od eksponata Željezničkog muzeja koji na ulaznom tvorničkom peronu čekaju obnovu, pozdravljamo se sa našim domaćinom i izlazimo na ulicu bogatiji za jedno zanimljivo i nesvakidašnje iskustvo koje je, na žalost, zasad rezervirano samo za rijetke posjetioce. A nadamo se da će bar dio tih hala, uređaja i atmosfere ostati sačuvan i za buduće generacije, svima koji će ih željeti vidjeti.
Snimio: Vanja
Post je objavljen 21.03.2009. u 20:23 sati.