|
Jučer u dugoj mračnoj večernjoj šetnji meditacije o dvije smrti, vijesti su me kao namjerno dostigle uoči iste, osim naše neponovljive Dinaje, vizionarke ljubavi, otišao je još jedan navjestitelj mogućeg boljeg svijeta, Vejvoda, riječka urbana legenda, kako se obično veli, profesor u suknji, ajme meni sablazni za desnu blog scenu.
Scene pak, kakvoj smo svjedočili, uvijek me ganu i odagnaju zle misli, Jina koji je očito bio zaokupljen samo time kako savladati uzbrdicu, prešišalo je par maca koje je nekamo žurilo, bilo je vrijeme večere.

Par koraka dalje na trotoaru me prestigao otac s mališom na ramenima, čuo sam samo teško pitanje:" Tata, zašto more izgleda mračno iako je plavo?"
|