Nachtfresser

Odlazi jedna teška i naporna godina, odlazi bučno, razmetno , bez ikakvog srama, poput najgoreg pijanca i najveće drolje. Neću joj ni "Marš!" uskliknuti, kao što napravih jednoj od prethodnica, samo nek izdrži do kraja, nek se potpuno ne raspadne, jer ostavila je takvo naslijeđe da neće na bolje ići. Ipak
mi ćemo nam si, ako ponoć i nama odzvoni, uobičajeno divljački bučno, uz nebesku šarenu kič kulisu zaželjeti da igra traje i da je igrači ne napuštaju, ostajući što uspravniji usprkos ljuljanju ruzinavog broda:

Ajmo ozbiljno, dosta klaunovskog poetskog vrludanja, koliko god uvijek bio izuzetan, Böll je ipak bliže savršenstvu u "Biljaru u pola deset" nego u "Gledištima jednog klauna" ma koliko ovo drugo djelo bilo bliže blogerici Dinaji koja fali i njenom Zdenku, kojima kao i sebi dobro zdravlje želim, jer sve je ostalo, kao i spomenuto savršenstvo, precijenjeno. Sve je djelovalo podnošljivo i čak obećavajuće kako se ljeto bližilo, uobičajenih tri tjedna Berlina dogovoreno, smještaj kod prijatelja u centru, obećavajuća rekuperacija, onda šok, naglo slabljenje našeg najdražeg životnog pratitelja i nužnost odluke o operaciji riskantnoj u njegovim godinama. Ipak dobiven relativno brz termin, početak rujna, Berlin se otkazuje, znaju se prioriteti, strašna napetost, koja kad te jednom propusti kroz šake, nikad ne popusti do kraja i ostavlja neizbježne posljedice. Na kontrolnom pregledu dva tjedna poslije, kirurg govori, on se dobro oporavlja, a Vi? Pamtim naravno mnogo lijepih stvari, a ostaje u nezaboravu kad se uoči operacija pojavi naša veterinarka, bivša učenica, koja je odgodila godišnji da bi asistirala i ja sam odmah bio mirniji, a time i Jin.
Bilo je i ove godine odlazaka bliskih ljudi, ali nekih drugih, bio je i jedan karakteran, prouzrokovan konstantnim nevoljenjem sebe i sebičnošću, zbog koje pate i ispaštaju naravno oni koji su ostali. Za staru godinu portali opet pronalaze sad već farsičnog velikog glumca Hopkinsa,koji u ove pijane dane slavi već pola stoljeća odvikavanja od alkohola i sad trezveno starački propovijeda, ja pak pamtim davni vjerodostojan intervju, kad još Bog nije bio u priči, da nikom ne bi poželjeo pretjerivanja poput njegovih, da je čvrsto odlučio i da će ostati trezven jer to nikamo nije vodilo, ali nikad neće zaboraviti najljepše trenutke koje je doživjeo u lelujavom stanju. Zato sestre i braćo živjeli, ja nazdravljam s Radenskom, vi slobodno s dobrom kapljicom, nikad ni nikoga nemojte slijepo slušati, niti mu vjerovati, pa ni meni u ovom postu, nikad se bolje nije živjelo u slobodi i blagostanju za koje su se, naročito hipodromski junaci, izborjeli. Što reče sad već vječni Bukowski:"Uživam u konjskim utrkama, sve ostalo je ipak tako predvidivo..."
Nije zlo, pa ni Trump nešto vječno zadano, ipak moji neprijatelji govedari mogu si slobodno dati oduška i bacati topovske udare, jer: "Moram ti reći da već dobro vidim kraj...", ma koliko mi vid slabio!
Slika protekle godine: "Idemo dalje!":