Nachtfresser

Moram priznati da mi se nešto ne sviđa u propovijedi našeg najboljeg i jedinog riječkog nadbiskupa, vjerojatno je to do mene, a i do činjenice da sam vjerojatno više vremena proveo na ulici te bolje poznajem mentalitet rulje i razumijem Schillera koji je pisao da je narod trebalo najprije odgojiti pa osloboditi, nego Držića kojeg je nadbiskup izvukao iz naftalina. Ipak ne može mu se poreći genijalnost revitalizacijom karakterizacije ljudi nahvao. Kod Držića ide to ovako, pa tko što i kako razumije, ako mu se čitati da:
»I za dosvršit besjedu, ovi obrazi od papagala, od mojemuča, od žaba, žvirati, barbaćepi i s koze udreni i, za u kraće rijet, ljudi nahvao, počeše se plodit i miješat s ženami nazbilj po taki način, er se ljudi nahvao toliko počeše umnažat, er poče veće broja bit od ljudi nahvao neg ljudi nazbilj«. Ljudi nahvao smisle konjuru – protjerati ljude nazbilj iz njihove zemlje, tj. iz gospoctva, što ovi ne dopuste nego ih prognaju, nakon čega se ljudi nahvao nasele »u ovi naš svijet«, gdje ih ima više nego ljudi nazbilj. Iako i dalje vode bitku, može se prepoznati koji su jedni, a koji drugi, jer »i današnji dan ljudi su nazbilj pravi ljudi i gospoda, a ljudi nahvao ljudi su nahvao i bit će potištenjaci vazda«.
Ovo je nenormalno dobro i aktualno, moćne su i slike egipatskog progonstva, te aktualiziranje odnosa prema slabijima, te drugima i drukčijima, sporna ostaje ta potreba za zajedništvom i nacionalnim jedinstvom, no radi se ipak o božjem pastiru i teško možemo naći drugog takvog za dijalog.
U daljini grme wagnerijanske fanfare, aktualiziraju se kabarei tridesetih godina prošlog stoljeća, muzika je fantastična, a život, mjesta za bjegove još ima mada se prostor sužava.