Nachtfresser

Ustalio se sajam srijedom u našem kvartu i svakim putem sve je veći. Cvjeta preko puta groblja. I to je organizirala i osmislila jedna od prijateljica.
I ovi mnogo mlađi od mene imaju se čime hvaliti, neki su snimili dva, tri glazbena albuma doduše van glavnih top lista, drugi su objavili više knjiga i pomogli nam u izborima osobnih darova za rođendane, posjete prijateljima i blagdane, nisu naročito prodavane pa su protokom vremena na sve povoljnijim akcijskim prodajama, po ideji jednog je realiziran u Rijeci govornički kutak poput onog u Hyde parku u Londonu, svake godine barem jedna učiteljica iz naše ekipe dovedu djecu i oni mitinguju s njega, jednoj je uskraćena obećana glavna uloga u hit predstavi, jer je nakon božićnog domjenka odbila uspješnog redatelja, jedan se vratio iz Švicarske, kupio i uredio šahovski klub u susjednoj državi, doveo bivšeg svjetskog prvaka u goste za privlačenje djece i umro, imamo i puno prerano neprirodno preminulih prijatelja, koji su tema zajedničkih razgovora, mnogo češće od prerano prirodno preminulih, i njih ubrajam kao uspjele u životu, samoubojice, poginule na motorima, ratne žrtve, žrtve droge, svake godine u razgovorima kad ih se sjetimo imaju sve više talenata i dobrih osobina, mi koji venemo polako nikad ih ne možemo dostignuti. S druge strane četrdesetogodišnja berlinska prijateljica je trudna, sad kad je izvjesno da ne samo nikad neće biti predsjednica države, nego ni predsjednica svoje političke stranke imala je živce i za potpomognuti postupak za starije.
Primijetila je organizatorica, odnosno jedna od njih, kako se predstavlja, da nas nekoliko srijeda nije bilo, pusti mene, slikaj sajam, nikad od tebe foto blogera, ovi se ljute, njih si preskočio, nije to Novi list da se selektira, mislim jest vam termin, u 16 sati je već mrak, kako mislite da ovaj bloger sa svojom opremom to snimi, kako mislite...
Svijet bi bio dosadno mjesto da nema nas promašenih, grintavaca i luzera!