Nachtfresser

Mada je po svojevremenom odgovoru na izazov blogerice Galaksije ispalo da velika većina blogera daje prednost prihvatljivoj glazbi, t.j. da nema kao u prosječnoj populaciji toliko seljačije, čini mi se da to baš i nije slučaj, uostalom i mi najokorjeliji rock puritanci smo imali svoje slabosti.
Kad sam se nakon izgubljene godine u Mostaru u JNA i pomirenja s ocem negdje 1985. definitivno s drugaricom dogovorio naći u Splitu i preseliti u riječki stan prepisan na mene, shvatio sam da jednostavno previše toga posjedujem i da neće stati ni u moj ogromni ruksak, kakve više uopće ne viđam. Prva odluka je bila darovati moju kolekciju od nešto manje od tisuću singl ploča (ploče na 45 obrtaja). Skupio sam ekipu prije iseljenja i sve je nestalo, uključujući Tom Jonesa i Kiću Slabinca, oni koji su mislili da me dobro poznaju ostali su iznenađeni, kakve ja muzike sve imam. To je skupljano od petog osnovne, na to sam mlađahan uglavnom trošio sav džeparac, imao sam većinu stvari s Bravo i Pop, te naravno Džuboksovih top listi, a ono što nisam mogao naći kod nas dopunjavao bih u Trstu. Nije bila neimaština kao danas, imalo se i kupovalo, a tek u trećem gimnazije sam upao u cool društvo freakova i pazio što ću raji priznati što posjedujem.
U to doba bih nekako, kad bih sa svojima išao u Trst, sam tumarao gradom i kupovao. E taj dan kad sam, sad tako izgleda, počeo formirati radikalni životni gard, pratio sam iz dućana, gdje sam obično kupovao Suzi Quatro, Sweet i sličan komercijalni rock, grupu metalaca jer sam čuo da idu u dućan, za koji sam znao da postoji, ali nisam ga nikad našao, nešto u underground stilu. Kad smo stigli zastao sam zbunjen ne snalazeći se u polumraku, nisam znao gdje je što, pisalo je na početku redova, ali tu su bili i štandovi sa slušalicama na kojima se preslušavala glazba, uglavnom su stajali barem po dvoje, koji bi jedno drugom dodavalo slušalicu i pričali su, zaklanjajući tijelima oznake, koja se tu vrsta glazbe prodaje.
Mislio sam odustati, ali onda me oslovila cura, ispostavilo se trgovkinja, s outfitom poput moje dugogodišnje ljubavi divljakuše Suzi Quatro. Pitala me s osmijehom na mješavini hrvatsko-slovenskog, može li pomoći i što slušam. Smotao sam se, pravio važan pitajući za psihodeliju, par dana prije sam čuo za taj pojam, u svakom slučaju volio bih ako bi mi u tom stilu mogla preporučiti nešto što možda i ,ona sluša. Stavila mi je nakon pitanja smije li, Vannila Fudge na uši, i pazario sam, za Hawkwind sam lagao da imam, ali sam kupio prišivak, ili kako se to zove, s njihovim "svemirskim" znakom, do pasa golom ženom, koji još uvijek postoji, premještao sam ga po jaknama, koje sam donedavno i nosio, imao sam post o tom "patchu."
Kad sad gledam, kao da je taj dan označio kraj mog djetinstva i bezbrižnosti, kraj glazbe iz uvoda u post i raspjevanosti, kraj Shocking Blue i "Venus", kraj života vrata do vrata s Alice i umjesto toga ulaz u podzemni svijet bijelog zeca ("White Rabbit")