Nachtfresser

Glavni ulaz u željeznički kolodvor Rijeka, zatvoreno ne znam više od kad, počelo je okupacijama migranata kojima su se prikrpali obližnji beskućnici još davno...Sad se kolodvor već više godina renovira. Strelica za blagajnu desno.



Jedini otvoreni prolaz, tu je i blagajna. Namjeravam za drugaricu i sebe ishoditi besplatnu penzićku kartu, koja nam istina neće dugo trajati, do nove godine, u Virovitici mi je trebala, ali tamo drugu polovicu desetog mjeseca blagajna nije ni radila.



Ja zbilja ne znam za originalniji početak radnog vremena igdje, čekao sam.


tiebreak coin toss


Žena koja je došla isto prerano sa mnom me zamolila da joj čuvam mjesto, treba na WC, ako još postoji, ona ima kartu još od prošle godine, treba samo produžiti, oprostili joj iz Fužina u vlaku, ali i opomenuli da će je u povratku kazniti ako to ne napravi. Ide u riječki KBC, ujutro su ljudi komunikativni. Iako ne trebam pitam je nakon povratka, postoji li otvoren WC, da, objašnjava i smije se, ja je upitno pogledam, uredno, ali čučavac :D



Karte mogu sutra podići, jedan dan se čeka, trebaju ih napraviti. Ne ide mi u glavu što je žena rekla, moram to ići vidjeti i snimiti, ne znam je li to postoji i u našim Fužinama. Ipak čučko nije onakav kakav sam ja imao vani u jednom sarajevskom podstanarskom stanu početkom osamdesetih prošlog stoljeća, dubok, blatnjav. Odmah se sjetih jedinog prstena koji sam ikad nosio, srebrnog od prve ljubavi, i zahvaljujući njemu sam baš taj čučavac i upamtio. Naime posvađali smo se u Varešu, ja stigao s busom do Sarajeva, stislo, ja dojurio do svog poljskog zahoda, čučnuo, igram se s prstenom u ruci, razmišljam na koji način ga vratiti i kao u filmovima, lagano mi sklizne i polako otkliže u živo blato, te za uvijek potonu. To je znak i bio je!



Vani, pred lokomotivom iz slavnih dana željeznice srećem poznanika koji sve zna, zna i za čučavce, kaže tu su se okolo po starim vagonima nastanili beskućnici nakon što su ih privremeno koristili migranti, to redovito demoliralo vecee, tko bi to platio, i ostali na kraju čučavci. Nešto mi u toj priči svejedno smrdi, kao i to da se kolodvor ne može renovirati zbog zločestih konzervatora, ali eto, barem podijelih s vama, a možda među tih par Riječana ovdje ima i netko tko bolje zna...
p.s.
Fotke idu, a sad hoće li ih biti ili ne, ne ovisi o meni, ja sam imao dobru volju...