Nachtfresser

Mala mjesta su puna velikih ili barem zaslužnih ljudi. Kažu da sam asocijalan, jesam, ali ja ne znam razgovarati ljudima koji su se ostvarili i s pravom su na nešto ponosni. Može to biti recimo hipotetski kino dvorana, koja ponosno blista u svojem sjaju, uređene fasade, s natpisom koji se vidi iz daljine, nema veze što su predstave učestale kao besplatne vrećice na psećim igralištima, svi znaju tko je zaslužan za tu kino dvoranu, a tko se izborio za pseće igralište.
Volim pogledati oglasne ploče u gradu. Još uvijek su informativne i istinite za razliku od lokalnih portala. Kazalište poznato i izvan državnih okvira, se redovito dobro drži, mada su kršćanska događanja brojnija, nije da brojim, normalno, kao što je normalno da su načitanije osmrtnice.
Nikola Trick, saznajem, legendarni virovitički slikar nije doživio ni šezdesetu, ostao cijeli život u roditeljskom domu. Nema poante kao i što nema poante što je ista dama na dvije fotografije, jednostavno mi se našla na putu i dopunila sliku terase ispred kavane s kolačima i sladoledom (prvu ispod oglasne), te zanimljivu arhitekturu zgrade (drugu ispod) u kojoj je, mislim da mi je netko rekao, ali nije mom pamćenju za vjerovati, smješteno i gradsko poglavarstvo.