Nachtfresser

Kaže bivši kolega povjesničar, zanima ga hoće li dobiti nove naputke za spominjanje desnog konzervativca Hitlera i desnih aktivista Francetića i Bobana, za lijevog autokrata Broza smjernice su već išle i mislim li da će se povijest potpuno izgubiti u novim kurikulumima modularne nastave. Odgovaram mu da smatram za zdravlje nacije mnogo važniji opstanak isto tako ugrožene biologije, djeca se neće znati pravilno, tko s kim smije, množiti.

Žena iz Parkova i nasada, koju nisam odmah prepoznao, a s radnicama sam se srdačno pozdravljao, šetajući davnih godina s Jinom uz njihovo radno mjesto, pita jel to još onaj isti pas, naš Jan ili Jin, Jin velim, jest, zajedno starimo nas dvojica, a Jin se lagano trzne na spominjanje svog imena, te nezainteresirano nastavlja drijemati uz ulaz u supermarket. Podsjeća me žena kako sam trčao za njom dok je odlazila zaključavši kapiju nakon radnog vremena, a Jin se jureći za njihovim mačkom provukao u zaključani dio i nije se znao ili htio provući nazad, a ja nisam mogao preko ograde, mačak im je živ i ispostavilo se, još stariji od Jina.

Bivšu kolegicu sindikalisticu koja mi se opušteno bacila u zagrljaj, pazite, slijedi umetnuta rečenica, često prije nego što nekamo izlazimo, razmišljam jel se mogu švercati s tuširanjem, obično zaključim da mogu, ionako uglavnom nikog poznatog ni ne sretnem, onda obično slijedi serija grljenja, dakle, nju je, da završim rečenicu, zanimalo što se to događa s mojim vidom, zatim mi je detaljno opisala svoje reumatske probleme i dobro sam svladao anatomiju njenih ruku. Spomenula je i problem sa sebi nadređenom koju poznajem, pokušao sam joj reći da ovu ne smatram zločestom i zlom, kakva je nesumnjivo bila ravnateljica moje drugarice, nego samo malo blesavom i smotanom.

Sljedeću poznanicu je zanimalo znam li što više o raskidu Hrvoja i Kate, je li to samo trik da ona skrene pozornost na sebe, uvijek se žalila na nedostupnost medija, a sad je često spominju, pogotovo druženje s Vitasovićem, jel tu ima što više. Rekao sam da nemam pojma, otkad sam u mirovini ne krećem se baš s ljudima i nisam više kralj tračeva, funkcija koju sam branio, ne iz zadovoljstva, nego zbog opstanka na radnoj i sindikalnoj sceni, tko ima informaciju, ima moć. Razmišljao sam o njenim riječima da pametnoj ženi poput Katarine nije nužno imati uz sebe pametnog muškarca, dapače, neće valjda međusobno analizirati Kanta, nije mi išlo uz lik i djelo njenog izuzetno obrazovanog muža (mislim na poznanicu).
Zvonio je mobitel, drugarica je iz marketa pitala jesam li se sjetio čega nedostaje u stanu, rekao sam tamna čokolada i čačkalice, čačkalice nisam dobio, jer se drugarica u međuvremenu sjetila mog sladoleda, kad je u kutijama, nemam pojma koliko ga ima, a moglo je stvarno zafaliti.

Jina je tek mobitel probudio, ostali smo kratko nas dvojica sami i odšetali do obližnjeg stupa popišati se.